Dragan Bursać: Čija će djeca ginuti za Dodikovu slobodu?

Kažu da sloboda nema cijenu. Lažu. Najčešće ima i plaća se krvlju nekih drugih. Samo se postavlja pitanje koliko žrtava treba da se pošalje na klanicu lokalne istorije zarad nečije slobode?, pita se novinar i kolumnista BUKA portala Dragan Bursać.

Uz dozvolu Bursaća, bh. novinska agencija Patria prenosi dijelove njegovog osvrta na najavu vlasti iz RS da će obustaviti saradnju sa SIPA-om, Sudom i Tužilaštvom BiH, nakon što je SIPA uhapsila u Bosanskom Novom petoricu osumnjiČenih za ratne zločine nad Bošnjacima tokom posljednjih krvavih sukoba u zemlji.

Piše: Dragan Bursać

Da li je prvi policajac RS-a Dragan Lukač postavio sam sebi ovo pitanje kada je juče u jednom intervjuu rekao da će policija uzvratiti paljbu na pripadnike SIPA-e i da im neće dozvoliti ulaz u policijske i druge entitetske objekte? Sumnjam. Tek, umijeće rashlađivanja ionako uzavrele krvi, nikako mu nije blisko. Da jeste, ne bi sa novinarima ovako besjedio:

"Ukoliko SIPA sutra dođe u pretres neke druge policijske stanice, šta ćete uraditi?

- Postupićemo po odluci Vlade RS i spriječićemo njihov ulazak.

Da li to znači da ćete koristiti oružje?

- Samo ukoliko ono bude upotrijebljeno protiv nas"

Dakako da od ovoga nema ništa i da je MUP promptno najavio nastavak saradnje sa SIPA-om, ali ovakve blesave ishitrenosti znaju biti klasični uvod u rat.

Institucionalni sekjuriti

Tek, iz svega je jasno kao dan da je Dragan Lukač najobičniji aparatčik, administrativac i budžetski sekjuriti Milorada Dodika i harange mu. 

Isto tako, jasno je kao dan, i to treba reći, da Lukač na čelu policije ima zadatak odbraniti mafijašku vladajuću oligarhiju u Republici Srpskoj od ruke pravde. Kakav crni narod, kakav nacionalni interes, kakva ugroženost?

Lukačevu histeričnu izjavu o "uzvraćanju paljbe" možemo pravdati jedino ako postoji aksiomska jednakost između Dodika, ustavno-pravnog poretka i naroda. A, Milorad Dodik je eonima daleko od ustava, prava i pogotovo naroda. 

Akcija SIPA-e u Novom Gradu, kojom su bila lišena slobode lica optužena za ratne zločine, tek je puka propedeutika da se Dodikov režim starim kreštanjem o "stranim plaćenicima i domaćim izdajnicima" histerično obrati "svom narodu". 

Tako su se opet pojavili "centri moći", opet se "radi o glavi Mili i comp." Opet iskaču stari DB paranoici, ekstremno opasni Dodikovi pit bulovi sa svojim umobolnim teorijama o "državnom udaru"...

... Ovo puta se natovario i nadovezao i Ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske, Dragan Lukač, koji tvrdi da će MUP RS striktno provoditi odluku Vlade RS o obustavljanju saradnje s Agencijom za istrage i zaštitu, Sudom i Tužilaštvom BiH i da će policija RS-a ubuduće spriječiti svaki pokušaj SIPA-e da uđe i pretrese prostorije lokalnih i republičkih institucija RS. Naravno da ovo treba shvatiti kao notornu budalaštinu, ali opasnu po život.

Enigma dječije krvi

O, kako je divno kad se drugi podmeće za tvoje dupe! Nije li divno? Kad te onako poluinstitucionalno štite od zatvora oni koji treba da hapse? Mora da je baš, baš divno Dodikom Miloradom biti...

Samo. 

Samo, stvarno, ko će ginuti za Dodikov ostanak na slobodi? Zdrav razum kaže da mu oni najmiliji, dakle familija trebaju pomoći. Ali, Dodik je dobar čovjek. Predobar.  Pa, neće valjda svoju djecu slati na naoružane pripadnike državnih institucija?

Naravno da neće.

Djeca moraju da uče, rade, dižu kredite i uopšte uzev, da uživaju kao i sva djeca balkanskog džet seta.

Idemo dalje. Hoće li podmetnuti srce, grudi i glavu za Milorada, djeca njegovih malih oligarha, tajkunčića, partijskih podvižnika, kumova, žbirova i ostale dvorske svite. Ma, jok. I oni srca imaju. Nisu zvijeri. Njihova djeca su poodavno na potezu Dedinje-Južni Alpi-Pariz-London-Njujork. Pa, fina su to djeca, šteta bi bilo ubudale glave da izgube. 

Hoće li ginuti, a čini se najlogičnije, opozicionari i njihovi genetski nasljednici. Ma, da, sigurno će oni položiti život, barem kao kolateralna šteta u vikend-ratu između SIPA-e i MUP-a RS! 

Neće.

Pa, kako neće? Zar se oni ne bore protiv Dodika i režima mu? 

A, da, i oni su svoje potomke udomili negdje u Zapadnoj Evropi ili Americi. Fin neki svijet. 

Pa, čekajte, majku mu, ko će ginuti za našeg Predsjednika, za sveto srBstvo, za zastavu Republike Srpske, za Dan Republike Srpske, za parlament, vladu, Željku Cvijanović?! Dobro, za Željku neće niko, malo me ponijelo. Ali ko će izginuti? Čija će majka crnu vunu presti. Ko će zapucati na SIPA-u???

Velim, ministar Lukač se pretjerano ne obazire ni na majke, ni na eventualnu crninu, ali onako pandurski zna da će pucnjavom SIPA-u zaustavljati. Dakle, ministar ne zna, ali svi mi znamo čije će meso da trune u eventualnoj budućoj klanici za Dodikovu slobodu. Preciznije, u klanici zarad Dodikovog ostanka na slobodi. 

Naši novi klinci

Ginuće tvoja djeca, čitaoče! Obespravljena i obesparena. Bez feninga u džepu, bez dana radnog staža, nakljukana instant internetskim nacionalizmom i pričom o ratu koga se ni biološki ne mogu sjetiti. Eto, oni će iskusiti sve strasti rovova, smrti, ranjavanja i PTSP-a naknadnog.

Oni će gubiti dijelove tijela, gubiće najbolje prijatelje, gubiće svoje živote, a sve da bi Mile ostao na slobodi. Potpuno isto će ginuti, kao što su onomad, prije više od dvije decenije, ginuli za Karadžićev šverc, Mladićevo ludilo i Dodikovu prvobitnu akumulaciju kapitala.

Ginuće naprvo veselo, naivno i zbunjeno. A, onda će ginuti bezvoljno, ginuće u zaboravu zbog čega tačno ginu i u ime čega gube mlade glave. Tako to uvijek biva. 

Neće im biti drago, ko voli da pogine, ali je smrt glavni epitet rata. Naravno, ginuće kao čitave falange njihovih predaka - uludo, greškom, ubudale i uvijek jednako za tuđu slobodu. 

Ginuće tvoja djeca, dragi čitaoče, čini mi se, ne bi li ovi odozgore umakli nuždi zakona. 

Narod na nivou izmeta

A, što je, Milorade, problem, otići na sud, pa i u zatvor, ako treba? Evo, Ivo Sanader, komšijski nekadašnji premijer je malo robijao, pa ništa, sve OK. Pa i Živko Budimir, predsjednik Federacije BiH je onomad bio uhapšen. A, on je obnašao istu funkciju kao i Milorad Dodik. Nije đavo da su životi i sloboda ovih ljudi manje vrijedni od Milinog. 

I nisu, ali prc. Problem je što se u očima Sanadera ili Budimira narod malo više i bolje kotirao. Zato niko i nije izgubio glavu zarad jednog državnog premijera ili entiteskog predsjednika. A, sav problem naroda u Republici Srpskoj je u tome što ga Milorad Dodik tretira kao kombinaciju govana i izbornih brojki. Dakle, smrdljivi ste, ali mu svakih par godina trebate. 

E, ovo iskonsko ljudsko odsustvo empatije, dakle suha klinička slijepa volja za moć i do besvijesti metastazirani kriminal, mogu natjerati jednog Predsjednika, pa makar i predsjednika jednog entiteta u tamo nekoj Bosni i Hercegovini, da zarad svog dupeta i slobode tjera vašu djecu u smrt. 

Narode, na vama je. Hoćete li živu i zdravu djecu i unučiće u koliko-toliko normalnoj državici ili novi rat sa silnim medaljama i ordenjem za mrtvu djecu.