Kenan Crnkić za Patriju: Duboko vjerujem da možemo i trebamo biti uspješni i sretni

Nakon prvijenca ˝7 tajni uspjeha˝ koji je već u prvoj godini nakon objave doživio ravno deset izdanja, dr. Kenan Crnkić postao je poznat diljem Balkana kao autor prvog bosanskoghercegovačkog vodiča za uspjeh. Tako je mladi erudita, koji je inter alia profesor na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, započeo i karijeru pisca. I to, ništa manje, pisca 'self-help' (samopomoć) žanra popularnog u svijetu od 80-ih godina prošlog stoljeća, donedavno jedva poznatog u našoj zemlji, piše bh. novinska agencija Patria.

Pravu ironiju da u zemlji čije stanovništvo transgeneracijski trpi posljedice kriza različitih političko-ekonomskih uzroka, jedva da možete naći strane autore motivacijskih naslova, zadnjih godina su prekinuli domaći i regionalni izdavači invazivnim prevođenjem stranih self-help autora. Ipak, naslovi poput 'Kako biti sretniji', 'Kako naći pravog partnera' i mnogobrojni drugi 'kako', za naš mentalitet i pristup životu se mogu činiti nerealnim i sladunjavim, sve dok to 'kako' ne napiše naš čovjek koji zna 'kako' je zaista živjeti na ovim prostorima i koji je osjetio našu vrstu bola.

Zato je druga knjiga dr. Crnkića intrigantnog naziva koji imponuje balkanskom uhu „Pazi kojeg vuka hraniš“  izazvala pomamu u zemlji, ali i široj regiji. Crnkić je, očito, pronašao svojevrsni bar-kod koji radi i izvan BiH, među čitalačkom publikom susjednih zemalja.

Pored knjiga, Crnkić svoju zahvalnu čitateljsku publiku svakodnevno „hrani“ i putem vlastitog bloga na koji postavlja motivirajuće sadržaje koji griju srce i dušu. Činjenica da autora „Vuka“ putem različitih društvenih mreža prati preko 150.000 ljudi raznih profila,  govori u prilog tome koliko je ovakva vrsta literature u BiH i regiji naišla na plodno tlo, ali i u kojoj mjeri je autor pravilno „izmjerio puls“ publike.

S obzirom da broj 7 za njega ima simbolično značenje, dr. Crnkiću smo postavili 7 pitanja o motivaciji da motiviše, reakcijama čitatelja, stilu pisanja, narednoj knjizi, smislu i svrsi.

PATRIA: S pravom možemo ustvrditi da ste pionir motivacione literature u BiH. To je velika odgovornost. Šta Vas motiviše da pišete motivacione knjige? Šta je potaklo odluku da podijelite Vaše ogromno znanje i iskustvo sa širom publikom?

DR. CRNKIĆ: Duboko vjerujem da je istinska svrha ovoga života - život sa svrhom. Moja misija ili svrha proizilazi iz iskrene želje da kontinuirano pomažem ljudima prvenstveno sa naših prostora, da nauče i u svome životu primijene tako važne, a zaboravljene stvari -  koje svi toliko žarko želimo, a istovremeno, koliko je meni poznato, kroz formalni obrazovni sistem ni na jednom nivou niko nas njima ne podučava. Moja prva knjiga „7 tajni uspjeha“ govori o fenomenu uspjeha. Druga knjiga znakovitog naziva „Pazi kojeg vuka hraniš“ govori o sreći. Kako je pronaći, postići i trajno zadržati u našim životima. Sreća je rijetka stvar koja se umnožava kada se dijeli  i koja je sama sebi dovoljna.

PATRIA: U čemu je razlika između prve i druge knjige? O čemu će, utoliko, govoriti treća?

DR. CRNKIĆ: Interesantno, ali to pitanje o trećoj knjizi mi najviše postavljaju. Iskreno, ne znam  o čemu će govoriti moja treća knjiga jer pišem i inspiraciju dobijam na veoma neobičan i dosta nepredvidiv način, ali vjerujem da se i oni koji postavljaju to pitanje, baš kao i ja, vode mišlju Paula Koelja koji tvrdi: „Sve što se jednom desi, ne mora se nikada ponoviti, ali sve što se desi dva puta, desit će se sigurno i treći put.”

PATRIA: Obje knjige obiluju lijepim pričama sa poukom, citatima sa kojima se čitalac lako identificira. Možemo li ovo nazvati glavnim obilježjem Vašeg stila pisanja?

DR. CRNKIĆ: U moru pozitivnih kritika mojih knjiga posebno me se dojmila jedna u kojoj nadaleko poznati pisac tvrdi kako moje knjige imaju nešto što se u književnosti zove „glas“ ili prepoznatljiv, originalan, a istovremeno nevidljiv stil pisanja. Knjige imaju 3 glavna, vidljiva obilježja. Kao prvo, nisu velike. Naši ljudi se nekako boje velikih knjiga. Živimo u vremenu u kojem se nivo informacija povećava po recentnim studijama i do šest puta u toku samo jedne godine, a i sam Aristotel je davno rekao da „ako nešto ne možeš da kažeš u malo prostora, onda vjerovatno o tome mnogo i ne znaš.“

Kao drugo, knjige naprosto „pršte“ pozitivnom energijom od prve do zadnje strane i nekim oblikom instant motivacije u smislu da vas i samo čitanje može učiniti sretnijima ili potaknuti na neku konkretnu akciju na vašem putu do uspjeha.

Također su napisane jednostavnim, praktičnim jezikom kako bi čitatelju bilo kojeg profila bile korisne i poslužile kao svojevrsni vodič po sistemu „korak po korak“.

Koristim jaka otvaranja (ogledalo u kome se ugledate nakon što otvorite moju prvu knjigu i pješčani sat sa snažnom porukom boja u „Vuku“). Za one nestrpljive, na kraju knjige dajem odgovor kojim se dobija efekat povezivanja početka i kraja, dok se unutar same knjige kontinuirano  provlače niti ključnih poruka. Možda upravo zbog toga ljudi uglavnom kažu da su knjige prvo pročitali u dahu, a nakon toga ponovo sa olovkom u ruci, kao i to da im se stalno iznova vraćaju kada im je potrebna motivacija ili neko konkretno rješenje za situaciju u kojoj se nalaze.

Inspiracija je posvuda

PATRIA: Kako izgleda Vaš tipični dan? Gdje Vi pronalazite inspiraciju?

DR. CRNKIĆ: Vjerujem da je samo nesigurnost sigurna. Ako pogledate u rječnicima, nesigurnost se definiše kao obilje promjena. Analogno tome, samo su promjene sigurne. Već odavno „živim život“ u punom smislu te fraze i uglavnom nemam tipičan dan. Nastojim da da svih tih famoznih 86.400 sekundi koje nam „banka života“ svakog dana nanova dijeli, potrošim drugačije, bolje, uspješnije i sretnije. Inspiraciju dobijam u različitim prilikama. Primjera radi, po povratku sa promocije  iz Beograda, onako usput pitam stjuardesu: „Kako ste?“ Ona odgovara, ali ono baš iskreno i sa velikim osmijehom na licu: „Odlično“. Razmišljam o tome tokom cijelog ljeta i nakon toga napišem na svome blogu: „Ako sreća krene od tebe lično, onda ćeš se uvijek osjećati ODLIČNO!“.

Očito da inspiracija dolazi u različitim prilikama, ali najviše kroz svakodnevno čitanje, slušanje, putovanje, interakcije sa različitim ljudima i prilikama, te naročito kroz permanentno posmatranje, opažanje i razmišljanje na svjesnom i podsvjesnom nivou.

PATRIA: Kako se osjećate kada Vam se jave ljudi kojima su pomogle Vaše knjige?

DR. CRNKIĆ: Ispunjeno bi bila prava riječ! Znao sam da sam pomogao mnogima u Bosni i Hercegovini pa čak i u dijaspori, ali sam ostao potpuno zatečen na promociji moje knjige u Beogradu koja je umjesto planiranih sat trajala čak 8 sati! Na promociju je došao veliki broj ljudi, prvenstveno mladih koji su došli da me vide i da sa mnom podijele kako im je moja knjiga ili neka priča sa mog bloga pomogla da započnu vlastiti biznis, ostvare neki lični cilj i sl. I danas mi se mnogi javljaju putem društvenih mreža i naravno da to čovjeku godi. Međutim, ono što mene motiviše jeste da vjerujem da time ispunjavam svoju misiju na ovom prolaznom svijetu i da će ta korist trajati i nakon što mene više ne bude i, nadati se, biti primljena od strane onoga u čije ime sve ovo i radim.

PATRIA: Šta je (ili ko je) najveći neprijatelj uspjeha običnog čovjeka?

DR. CRNKIĆ: Definitivno, čovjek je sam sebi ili najveći prijatelj ili neprijatelj. Svakog jutra kad ustanemo mi biramo stav, a taj stav je sitnica koja čini veliku razliku. Dakle, prvo smo mi sami. Druga stvar su ljudi sa kojima se družimo. O tome treba strogo voditi računa i ako postoji jedna stvar koju ljudima preporučujem jeste da se riješe „energetskih vampira“ iz svog okruženja, negativnih ljudi koji imaju „problem za svako rješenje“. Treća stvar su informacije koje na svjesnom ili nesvjesnom nivou primamo k znanju kroz medije i različite interakcije. Ogromna je moć podsvijesti. Jedan naučnik to veoma plastično prikazuje: Kada bi čovjekov mozak bio veličine fudbalskog terena, svijest tj. ono što mislimo da znamo, bila bi samo tačka na penalu. Sve ostalo je podsvijest. Ljudski život, prije ili kasnije, poprima boju njegovih misli tako da na ova tri nivoa negativnosti kojima smo stalno bombardovani sa različitih strana, uključujući i nas same, treba zamijeniti pozitivnim, korisnim i motivirajućim sadržajima čime automatski postajemo prijatelji vlastitog uspjeha i sreće.

PATRIA: Kojeg vuka Vi hranite? (op.a. lajtmotiv i naziv knjige)

DR. CRNKIĆ: Trudim se da to što više bude onaj dobri. Ako ste pažljivo pročitali tu priču po kojoj i sama knjiga nosi naslov, u duši svakog od nas se vodi ta bitka svakog dana. Niko nije pošteđen ili amnestiran. To je stalna vježba i borba. Uprkos činjenici da živimo u svojevrsnoj krizi principa i vrijednosti u punom smislu te riječi, sreća je vještina koju mi na Balkanu moramo početi sticati nakon što savladamo njene osnovne premise i postulate.

Duboko vjerujem da možemo i trebamo biti i uspješni i sretni. Odgovor kako to lako i efikasno postići krije se negdje između moje dvije knjige...

Dozvole za sreću

Pisati motivacijske sadržaje i davati „dozvolu za sreću“ stanovništvu u kome je većina odgajana na uvjerenju da se svaki smijeh „oplače“, da poslije sunca obavezno dolazi kiša (metaforički), da će se nešto loše desiti ako se opustiš, te da sigurno nećeš uspjeti čak i ako pokušaš – na razini je dobrog djela. Još ako stvarno u to vjeruješ i to uvjerenje preneseš generacijama napaćenom čitaocu, tvoja je dvostruka nagrada.

Do Crnkićeve treće knjige očekujemo i nadamo se da će zvanična statistika pokazati značajan porast sretnih i radosnih ljudi kako u zemlji, tako i u široj regiji.