Sarajevo se već gotovo mjesec dana guši u smogu. Već godinama se pokušava tražiti rješenje. Čak i u vrijeme prije rata kada je Sarajevo bilo jedan od najjačih industrijskih centara stanje nije bilo ovako kritično sa prisustvom čestica teških metala u zraku, piše novinska agencija Patria.
- Zbog toga što se nalazi u kotlini, dijelom zbog toga što je Sarajevo olimpijski grad i mjesto izvrsnih mogućnosti zimskog turizma, do sada se samo okvirno govorilo o mogućim rješenjima ovog problema. Govorilo se i o tunelima i provjetravanju Sarajeva. Glavni grad BiH je zaslužio neku vrstu naučnog okruglog stola, rasprave oko traženja najboljeg i najbezbolnijeg rješenja – kaže Enes Omerčić, stručnjak u Sektoru životne sredine Federalnog hidrometeorološkog zavoda.
Pad prema Ilidži od 40 metara
U posljednje vrijeme sve više govori o prokopavanju tunela, kao bi se grad provjetrio cirkulacijom zraka. Ali, tuneli nisu kvalitetno rješenje za čist zrak u Sarajevu.
Omerčić kaže da se u tunelima vrlo rijetko osjećaju jake zračne struje. Primjer za to je i postojeći tunel Ivan Sedlo. U tunelogradnji je osim toga obavezna i izgradnja ventilatora kako bi se obezbijedio dovoljan protok zraka.
- S obzirom na kapacitet sarajevske kotline, struje zraka koje bi eventualno i mogle da budu proizvedene bi morale imati veliku brzinu i razornu snagu – objašnjava Omerčić.
Ilidža je na neki način ugroženija od drugih viših dijelova grada, jer je razlika u nadmorskoj visini između nje i čaršije gotovo 40 metara.
- Ukoliko bi prihvatili ovo rješenje kao moguće efikasno – onda bi ti tuneli morali biti prokopani od Hadžića do Hercegovine, jer se prevoj Ivan Sedlo, odnosno postojeće trase puta u Vukovićima i Ivan Sedlu nalaze na oko 800 metara nadmorske visine, a postojeći tunel Ivan Sedlo na 860 metara visine. Dno sarajevske kotline leži na visini 500 metara, recimo kod Vrela Bosne, do 540 metara nadmorske visine na Baščaršiji.
Inverzioni sloj atmosfere iznad Sarajeva, ispod kojeg se nalazi 99 posto zagađujućih materija tokom epizoda povećanog zagađenja, nalazi se, uglavnom, ispod 800 metara nadmorske visine. Radi poređenja, repetitor na Humu se otprilike nalazi na toj visini. Dakle, niti u slučaju hipotetičkog prihvatanja tunela kao rješenja ovog problema, ti tuneli ne bi bili efikasni.
Sarajevo će riješiti problem zagađenosti
Sarajlije su se bavile pričama o različitim rješenjima, čak i hiljadama ogromnih ventilatora na obodima uzvišenja iznad grada. Govorilo se i o uklanjanju planinskih masiva sa južne i jugozapadne strane kotline.
Omerčić napominje da Sarajevo ima višedecenijsko iskustvo sa borbom protiv ovog problema i za rješenje ili barem značajno ublažavanje sadašnjeg zagađenja dovoljno je djelovati u skladu sa ranijim iskustvima. To se odnosi, u prvom redu, na realizaciju većih infrastrukturnih zahavata na području grada a koji se odnose na rasterećenje centra grada u saobraćajnom smislu, izgradnjom perifernih centara u zapadnim dijelovima kotline sa pratećim sadržajima, izbacivanje upotrebe krutih goriva iz zanatskih i ugostiteljskih radnji na području grada ili barem ispod pominjanih 800 metara nadmorske visine, te obezbjeđivanje uslova da se veći broj domaćinstava priključi na sisteme centralnog grijanja koji bi za proizvodnju toplotne energije koristili energiju dobijenu iz goriva koja emituju male količine zagađujućih materija u zrak.
- Moramo prihvatiti da Sarajevo ima nepovoljan prirodno-geografski položaj koji stvara predispozicije za razvoj zagađenja zraka, osobito u hladnijem dijelu godine. U takvim uslovima moramo prihvatiti da će Sarajevo uvijek imati određen broj dana u godini u kojima će zagađenje biti povećano. Niti jedna ideja za rješenje ovog problema ne smije biti odbačena, prije nego se uslovi njene realizacije i njeni efekti podrobno ne analiziraju, upozorava Enes Omerčić, piše NAP.
Sarajevo se već gotovo mjesec dana guši u smogu. Već godinama se pokušava tražiti rješenje. Čak i u vrijeme prije rata kada je Sarajevo bilo jedan od najjačih industrijskih centara stanje nije bilo ovako kritično sa prisustvom čestica teških metala u zraku, piše novinska agencija Patria.
Zbog toga što se nalazi u kotlini, dijelom zbog toga što je Sarajevo olimpijski grad i mjesto izvrsnih mogućnosti zimskog turizma, do sada se samo okvirno govorilo o mogućim rješenjima ovog problema. Govorilo se i o tunelima i provjetravanju Sarajeva. Glavni grad BiH je zaslužio neku vrstu naučnog okruglog stola, rasprave oko traženja najboljeg i najbezbolnijeg rješenja – kaže Enes Omerčić, stručnjak u Sektoru životne sredine Federalnog hidrometeorološkog zavoda.
Pad prema Ilidži od 40 metara
U posljednje vrijeme sve više govori o prokopavanju tunela, kao bi se grad provjetrio cirkulacijom zraka. Ali, tuneli nisu kvalitetno rješenje za čist zrak u Sarajevu.
Omerčić kaže da se u tunelima vrlo rijetko osjećaju jake zračne struje. Primjer za to je i postojeći tunel Ivan Sedlo. U tunelogradnji je osim toga obavezna i izgradnja ventilatora kako bi se obezbijedio dovoljan protok zraka.
S obzirom na kapacitet sarajevske kotline, struje zraka koje bi eventualno i mogle da budu proizvedene bi morale imati veliku brzinu i razornu snagu – objašnjava Omerčić.
Ilidža je na neki način ugroženija od drugih viših dijelova grada, jer je razlika u nadmorskoj visini između nje i čaršije gotovo 40 metara.
- Ukoliko bi prihvatili ovo rješenje kao moguće efikasno – onda bi ti tuneli morali biti prokopani od Hadžića do Hercegovine, jer se prevoj Ivan Sedlo, odnosno postojeće trase puta u Vukovićima i Ivan Sedlu nalaze na oko 800 metara nadmorske visine, a postojeći tunel Ivan Sedlo na 860 metara visine. Dno sarajevske kotline leži na visini 500 metara, recimo kod Vrela Bosne, do 540 metara nadmorske visine na Baščaršiji.
Inverzioni sloj atmosfere iznad Sarajeva, ispod kojeg se nalazi 99 posto zagađujućih materija tokom epizoda povećanog zagađenja, nalazi se, uglavnom, ispod 800 metara nadmorske visine. Radi poređenja, repetitor na Humu se otprilike nalazi na toj visini. Dakle, niti u slučaju hipotetičkog prihvatanja tunela kao rješenja ovog problema, ti tuneli ne bi bili efikasni.
Sarajevo će riješiti problem zagađenosti
Sarajlije su se bavile pričama o različitim rješenjima, čak i hiljadama ogromnih ventilatora na obodima uzvišenja iznad grada. Govorilo se i o uklanjanju planinskih masiva sa južne i jugozapadne strane kotline.
Omerčić napominje da Sarajevo ima višedecenijsko iskustvo sa borbom protiv ovog problema i za rješenje ili barem značajno ublažavanje sadašnjeg zagađenja dovoljno je djelovati u skladu sa ranijim iskustvima. To se odnosi, u prvom redu, na realizaciju većih infrastrukturnih zahavata na području grada a koji se odnose na rasterećenje centra grada u saobraćajnom smislu, izgradnjom perifernih centara u zapadnim dijelovima kotline sa pratećim sadržajima, izbacivanje upotrebe krutih goriva iz zanatskih i ugostiteljskih radnji na području grada ili barem ispod pominjanih 800 metara nadmorske visine, te obezbjeđivanje uslova da se veći broj domaćinstava priključi na sisteme centralnog grijanja koji bi za proizvodnju toplotne energije koristili energiju dobijenu iz goriva koja emituju male količine zagađujućih materija u zrak.
- Moramo prihvatiti da Sarajevo ima nepovoljan prirodno-geografski položaj koji stvara predispozicije za razvoj zagađenja zraka, osobito u hladnijem dijelu godine. U takvim uslovima moramo prihvatiti da će Sarajevo uvijek imati određen broj dana u godini u kojima će zagađenje biti povećano. Niti jedna ideja za rješenje ovog problema ne smije biti odbačena, prije nego se uslovi njene realizacije i njeni efekti podrobno ne analiziraju, upozorava Enes Omerčić, piše NAP.