Kovačević: Zbog čega su Hrvati i Srbi otporniji na radikalizaciju od Bošnjaka

Radikalizacija je, i sve što iz nje može da proistekne, širi društveni i politički problem. Društveni problem je jer zajednica nije povezana sa državom, ne doživljava je kao branu od napada na vlastiti identitet.

S druge stane, radikalne grupe, propagirajući fundametalističke ideologije, stavljaju se u obranu identiteta, što nailazi na odobravanje u bilo kojoj grupi, naročito onoj koja je tradicionalno naslonjena na religiju – govori za agenciju Patria Goran Kovačević, profesor Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije u Sarajevu.

U Bosni i Hercegovine je sve više grupa koje se dovode u vezu sa radikalnim učenjima. Policijske agencije sve češće sprovode akcije pretresanja i hapšenja lica koje se dovode u vezi sa radikalnim krugovima.

Iako se tek manjem broju uhapšenih do sada dokazala i odgovornost za povezanost sa radikalnim grupama, građani Bosne i Hercegovine su s pravom zabrinuti. I ne samo to, ugled Bosne i Hercegovine je posljednjih godina, a naročito nakon napada na vojnike u Rajlovcu polovinom novembra ove godine, znatno narušen.

Strani mediji, osnovano ili ne, sve češće dovode Bosnu i Hercegovine u kontekst sa radikalnim grupama. Krajem decembra FUP je priveo novih 11 lica za koje se sumnja da su povezani za radikalnim krugovima, pa čak i onim terorističkim.

Šta hrani radikalne grupe

- Ugrožena egzistencija, svaka vrsta otuđenosti, nefunkcionalni državni mehanizmi, mediji van kontrole... Sve su ovo mehanizmi koji dovode do toga da dođe do omasovljenja radikalnih grupa.

Nažalost, svi ovi uvjeti postoje unutar Bosne i Hercegovine, a prvenstveno glavne žrtve i najmanje otporna grupa na radikalizaciju su Bošnjaci – smatra profesor Kovačević. Dalje, objašnjava i zbog čega ima takvo mišljenje.

- Bošnjaci su većinski narod u Bosni i Hercegovini, kojem je uskraćeno osnovno demokratsko pravo uređenja države i dostojanstvenog života u toj državi. U isto vrijeme druga dva naroda, iako su izloženi istim egzistencijalnim rizicima, svoj emocionalni naboj „kanališu“ u politikama koje vode određene nacionalne stranke tih naroda. Radikalizacija je odgođena u tim narodima, jer se teški životni uvjeti objašnjavaju političkom borbom u zaokruživanju etnički čistih teritorija. Na sceni imamo srpski entitet gdje je borba predstavljena kao zadržavanje i očuvanje teritorije srpskog naroda, među Hrvatima borba je iskazana u nastojanju zaokruživanja hrvatskog teritorija. Međutim, među Bošnjacima nema takve vrste političke borbe. Njihovi predstavnici nisu zainteresirani za teritorijalnu dimenziju bošnjaštva, već za političku dominaciju koja podrazumijeva prisvajanje resursa u privatno vlasništvo. Naravno, ovakav pristup je simptomatičan i za srpske i hrvatske političare, ali amnestiran unutar naroda koje predstavljaju, činjenicom postojanja spomenutih aktivnosti na očuvanju i zaokruživanju etničkih teritorija, kaže Kovačević.

Politike ugrožavaju sve narode

Profesor Kovačević kaže da je pravda kod Srba i Hrvata, koja bi podrazumijevala procesuiranje političke mafije, u drugom planu u odnosu na očuvanje i dobivanje teritorije. Bilo kakav pokušaj krivičnog gonjenja političkih kriminalaca, dodaje, predstavlja se kao napad na vitalne nacionalne interese.

- Unutar bošnjačkog naroda situacija je znatno drugačija. Politička mafija je godinama zloupotrebljavala Islamsku zajednicu u kontroliranju naroda, odašiljući poruke preko nje o postojanju borbe za interese Bošnjaka - smatra Kovačević, dodajući da zapravo takve borbe kod Bošnjaka sve vrijeme nije ni bilo, čim lider SDA pristaje na dodatno etničko čišćenje i podjelu Federacije BiH, što podrazumijeva i urušavanje Bosne i Hercegovine.

- Ako radikalizaciju gledamo kao politički problem evidentno je da su svi narodi ugroženi unutar sebe, od strane vlastitih političara koji su na funkcijama u vlasti.