Romi u Bosni i Hercegovini žive dosta teško, zbog čega veliki broj njih napusti zemlju tokom života, odlazeći u neku od država na zapadu, u potrazi za boljom egzistencijom, piše bh. novinska agenija Patria.
No, da li baš svi od njih i nađu bolje mjesto za živjeti, nego što to mogu dobiti u Bosni i Hercegovini?
Romkinja Zehra E. iz Sarajeva ispričala je Patriji da je pet godina živjela u Belgiji, nakon čega se vratila u BiH. Život u ovoj evropskoj zemlji, u kojoj je smješten glavni grad Evropske unije, za nju je bio tek za nijansu lakši nego u BiH, ali ni izbliza lagodan kako je očekivala.
- Romi iz BiH koji pokušaju dobiti azil u nekoj od zapadnih zemalja prvo nekoliko godina proživljavalju pravi pakao – kaže Zehra.
- Rijetki odmah budu smješteni u prihvatne centre, dok veliki broj Roma vrijeme provodi na ulici, a noću spavaju po parkovima i podzemnim stanicama – dodaje.
Zehra kaže da ima dva sina u Briselu. Njen mlađi sin oženio se ženom koja ima belgijsko državljanstvo, nakon čega je i on dobio odobrenje za boravak u ovoj zemlji. Stariji, koji ima i dvoje djece, imao je manje sreće od brata, ali ipak ne mnogo manje. Njegova četveročlana porodica smještena je u jedan od prihvatnih centara, gdje sada čekaju odgovor belgijskih vlasti da li će im dati azil ili će ih vratiti u BiH.
Čekanje može potrajati nekoliko mjeseci, a katkad i više od godine.
- Možete računati da ste spašeni odmah jedino ako žena nađe muškarca, sa belgijskim državljanstvom, koji će je oženiti. Isto važi i za muškarce - najvažnije je da nađu ženu koju će oženiti. To znači da vi imate adresu na kojoj živite. A, sa adresom su vam otvorena sva vrta. Ali, to je najčešće teško postoći. Kada dođete u stranu zemlji ne poznajete ljude – objašnjava Zehra, dodajući da iz tog razloga Romi prvo pokušaju ući u neki od prihvatnih centara, koji su sve pretrpaniji.
- Bez adrese ste niko i ništa. Ne smijete čak ni da radite. Ukoliko ste imali mrvicu sreće pa ste završili u nekom od prihvatnih centara, onda imate hranu, odjeću i krevet. Tačno je da spavate u sobi gdje boravi 30 i više ljudi, ali niste na ulici. Moj sin i njegova porodica žive u jednom od tih centara i čekaju odgovor lokalnih vlasti. Svi se nadamo najboljem odgovoru.
Zehra kaže da tokom boravka u EU Romi najviše novca potroše na advokate, koji im uzimaju svaki mjeseci od sto do 300 eura, ponekad i više, obečavajući da će im pribaviti papire za ostanak. To se ponekad zaista i desi, a ponekad i ne.
Ne postoje tačni podaci koliko Roma živi u BiH. Prema popisu iz 1991. godine u BiH je živjelo oko 8.000 Roma. No, romska udruženja danas barataju podacima od oko 80.000 Roma u BiH.
Zehra kaže da Romi iz BiH jako vole svoju zemlju, ali kada u njoj ne mogu ostvariti ni osnovna ljudska prava, kao što je posao, prisiljeni su da idu dalje. Ona dodaje i to da su Belgija, Njemačka i Švicarska san svakog Roma, ako već moraju napustiti svoju zemlju, piše Patria.