Šri Lanka je zasigurno jedno od najopuštenijih mjesta na svijetu, gdje bi se bilo kakav stres i napetost, sve da to i želite, zapravo kosila sa budističkim vjerovanjem, što je glavna religija na ovom otoku, uz veću zajednicu muslimana, koji čine desetak posto od ukupne populacije.
Saradnik bh. novinske agencija Patria, koji je proveo dvije sedmice u ovoj otočnoj zemlji u Južnoj Aziji, opisuje da ljudi na Šri Lanci žive kao i Bosni i Hercegovini, i bivšoj Jugoslaviji uopšte, negdje 80-ih godina.
Konačno, turisti iz zemalja bivše Jugoslavije i uživaju posebnu dobrodišlicu na Šri Lanci, zbog drveta koje je posadio Josip Broz Tito prilikom svoje posjete ovoj zemlji, a koje i danas stoji na svom mjestu.
Na otoku, koji prema popisu iz 2002. godine broji blizu 20 miliona ljudi, svi nešto rade. Skoro da nema nezaposlenih. Ljudi se uglavnom bave poljoprivredom i turizmom. Tehnologija, ili bolje reči – robotika - nije previše zastupljena, pa za svakoga ima posla.
- Ono što bi na zapadu mašina uradila za sat, na Šri Lanci rade tri čovjeka cijeli dan, ali zbog toga ima posla za sve. To je jedan od načina kako Vlada čuva socijalnu stabilnost – objasnio je jedna od sagovornika Patrije.
Tek nakon liberalizacije i privatizacije ekonomije koja je krenula prije 20-ak godina na Šri Lanci će u prvi plan izbiti tekstilna industrija i proizvodnja hrane, kao i snažni uslužni sektor poput finansija i telekomunikacija. No, ni nakon toga najveći broj stanovništva otoka se nije odrekao plantaža na kojima uzgajaju čaj, gumu i cimet, a na kojima, primjerice, žene za cijeli dan zarade dvije ili tri KM.
Šri Lanka se službeno zove Demokratska Socijalistička Republika Šri Lanka. Zauzima otok Šri Lanku (u prošlosti zvan i Cejlon) te nekoliko manjih otočića u Indijskom oceanu, jugoistočno od Indijskog poluotoka.
Većinu zemlje zauzimaju nizine i brežuljkasta područja. Planine se nalaze samo u unutrašnjosti otoka, s najvišim vrhom Pidurutalagalom (2.524 m).
Dvije najveće zajednice u Šri Lanci su Singalezi, uglavnom Budisti (75%) i Tamili čija je religija tradicionalno Hinduizam (18%). Na otoku živi i značajna sunitska muslimanska zajednica (7%).
Nakon što je prije više od 2.000 godina u Indiju uvezen budizam nastale su značajne civilizacije na mjestima današnjig gradova Anuradhapura i Polonnaruwa. Na otok su se s indijskog kopna doselili i Tamili koji su se nastanili uglavnom na sjeveru i duž obala.
Prvi europski kolonizatori, Portugalci došli su 1505. i osnovali grad Colombo, koji je danas i glavni grad Šri Lanke. Kasnije, u 17. stoljeću, došli su i Nizozemci ali su se kolonijalisti ograničili samo na zauzimanje obalnih područja, a unutrašnjost je ostala uglavnom neovisna s glavnim gradom u Kandyju, koji je danas jedan od glavnih turističkih atrakcija Šri Lanke.
Do 1948. zemlja je bila kolonija Velika Britanije, nakon čega je stekla nezavisnost.
Turisti koji posjećuju Šri Lanku uglavnom žele jesti kothu - mješavinu lepine i raznog povrća isjeckanog na sitne trakice (ali i mnoga druga tradicionalna jele ove zemlje), voziti se tuk-tukom, posjetiti budine hramove te prisustvovati festivalu Esala Perahara u gradu Kandy. Esala Perahara je Budistički festival - parada slonova, plesača, žonglera, hodočasnika... Odvija se svake godine u avgustu, kako bi prizvali kišu ali i kao turistička atrakcija.
Glavna atrakcija festivala je zlatno zvono na slonu, a ispod kojeg se navodno krije gornji lijevi Budin očnjak. Festival se održava deset dana i svaki dan mijenja rutu kojom prolazi kroz grad. Hiljadama ljudi i desetcima slonova na kraju se pridruži i predsjednik države.
Šri Lanku su proteklih godina potresle dvije velike katastrofe: rat koji je trajao od 80-ih godina, a pokrenuli su ga tzv. Tamilski tigrovi jer su željeli odcijepljenje. Rat je konačno okončan 2009. godine pobjedom vojske Šri Lanke.
Nažalost, otok će 2004. godine pogoditi cunami, koji će odnijeti desetke hiljada života. Posljedice se još uvijek vide, ali život se polahko vraća.