O čemu priča Jašarević: Bajino bajanje o spasu rudnika

Piše: Prof. dr. Izudin Kešetović

U  poplavi novogodišnjih želja i "mahmurluka" nakon na brzinu sklepanih  budžeta nosioca vlasti entiteta i institucija države Bosne i Hercegovine, kao "biber po pilavu" došla je obmana velikog maga presipanja iz praznog u šuplje o potrebi investiranja u rudnike uglja i plaćanja koncesija, doprinosa i poreza.

Čovjek koji je zavio Tuzlanski kanton u crno, svoju nekompetentnost potvrdio je ili sublimirao u nakani da sve uništi do kraja. 

Dok je bio na čelu Vlade Tuzlanskog kantona - Bajazit Jašarević se ponašao po principu "merhaba čaršijo na sve četiri strane". Bio je drag i mio lažnim socijaldemokratima, kao i onim za cjelovitu BiH. Naravno najomiljeniji je bio svojim fanovima kojima je omogućena dobra privatizacija bankarskog i industrijskog sektora Tuzlanskog kantona iz koga je iscurio novac.

I da nije smiješno bilo bi žalosno.

Novogodišnja izjava v.d. generalnog direktora Elektroprivrede BiH "o potrebi izrade finansijskih planova zavisnih društava Koncerna" najviše liči na brzinu sklepani novogodišnji paketić za razdragane potrošače električne energije i radnike "Elektroprivrede BiH".

I dok slijepac vidi da se sve nadiglo da do usvajanja novog penzionog zakona uhvati priključak na Penzioni fond  koji je finasijski neodrživ, "vrli strateg" Baja priziva spas u opuhanim i ometenim računima rudnika uglja.

I dok proizvodni kapaciteti  rudnika uglja rade na razini trećine svojih kapaciteta, rudarima se servira šarena laža o prosperitetu i razvoju.

Stoga i priča partijskog vođe o 100.000 radnih mjesta postaje manja obmana od priče v.d. generalnog direktora Elektroprivrede BiH, koji upravlja jednom milijardom KM, da će investirati i konsolidirati rudnike uglja

I umjesto da pokrenu  stečaj i da uvedu red  u javnom sektoru, svi skupa se nadaju lažnom obrtu koji je nemoguć.

 Odnos onih koji plaćaju doprinose na plate i onih koji se finansiraju iz istih za zdravstvene, socijalne i penzione potrebe se stalno pogoršava i znatno je ispod magičnih 1. 

Lažna statistika Zavoda za zapošljavanje je zbir netačnih podataka. Radna snaga se polahko pomjera prema slobodnom prostoru kao što voda traži prazan prostor. Destinacije izvan BiH postaju jedino rješenje radnoj snazi koja nije klijentela vlasti koja zapošljava bez reda i  "vezom" na principu mimo bilo kakve ekonomske logike.

Stratezi kontrolisanog ekonomskog haosa u BiH zaboravljaju jednu stvar da svemu ima kraj. 

Ono što je jasno i na primjeru ovako vješto spinovane obmane o rješavanju problema u energetskom sektoru je da nelikvidnost, bankrotstvo i bijeg kapitala i radne snage je "rak rana " bh. ekonomije.

Teška bolest društvenog stanja nije izlječiva u "bajanju" nadriljekara u licima i djelima entitetskih predsjednika vlada i njihovim ministara i podobnih direktora. Neizlječiva bolest  kao zločesti rak je zahvatio javni sektor i prijeti da uruši cjelokupni socijalni sektor. Na udaru su radnici u privatnom sektoru i zaposleni u zdravstvu i školstvu kao i penzioneri .

Dometi velikog maga u liku i djelu generalnog direktora  "Elektroprivrede BiH" su neslućene i lice na nadriljekarstvo tobožnjeg iscjeljitelja koji je na pitanje bolesti sifilisa rekao da je sve uredu. Kada ga je pacijent pitao na šta misli dao je lakonski odgovor da će oboljeli dio sam otpasti. Nažalost isti recept bi se mogao desiti i rudnicima uglja i cijelom energetskom sektoru koga je napala teška bolest. 

Očito je do onih koji "bajaju" i imaju rješenje. 

S toga i Baja iz Elektroprivrede BiH jedini ima rješenje. 

Samo će otpasti.