Životinjska farma: Nije se više znalo ko je svinja, a ko čovjek

Piše: Maja Bajrić

Životinjska farma u interpretaciji mladog sarajevskog glumačkog ansambla u pozorištu Sartr je, u najmanju ruku, nešto zaista vrijedno gledanja. Međutim, subjektivno, rekla bih da je jednostavno odlična.

Nisu se štedjeli u svome performansu, i iskreno se čudim da nije došlo do stvarnih fizičkih povreda usljed veoma realističnog izvođenja scena sukoba. Strastveno i uvjerljivo, srčano izvođenje neminovno impresionira posmatrače.

Najfascinantnija međutim jeste činjenica da je svaki glumac i glumica znao svaku ulogu napamet, i bio u stanju da svaku ulogu u Životinjskoj farmi tečno i uvjerljivo odglumi. A, da se razumijemo, uloga je mnogo.

Predstava zapravo počinje tako što publika odlučuje ko će da glumi koju ulogu. To se realizira tako što se svaki izvođač predstavi publici i kaže zašto smatra da bi bio idealan za tu ulogu, a publika pomoću zvona dodijeljenih na ulazu ispoljava svoju podršku ili negodovanje. Jačina zvuka svih tih simultano odjekujućih zvona se mjeri decibelometrom, a najglasnija buka osigurava dodjelu uloge. Zvona su minijaturne verzije kravljih zvona, i publika se već zvukom uvodi u ambijent životinjske farme. Scena je autentična i izvrsna u svojoj jednostavnosti- glumci su sve vrijeme u blatu.

Kroz zanimljivu kombinaciju ozbiljnog, potresnog, i komičnog izvođenja, prožimaju se elementi mjuzikla i zvučne i svjetlosne podrške, što svakako zanimljiv komad čini još zanimljivijim.

Poseban bonus jeste to da se u nekolicini digresija povlači paralela sa trenutačnim političkim i društvenim stanjem u našoj državi. Nemalo smiješno, u drugi mah ipak tužno jeste da se komad napisan 1945. godine kao satirična kritika totalitarističkog komunizma toliko dobro uklapa u opis ovog i ovdašnjeg, našeg sistema.

Radini i čestiti konji koji pred penziju i po završetku svoje funkcionalnosti bivaju prodati u klaonicu, umiljati pinčeri čiji kučići sistematskim brainwashingom postaju beštije lišene individualnosti i empatije, bezazlene kokoši čija jaja bivaju unovčena i prije nego su se ohladila u gnijezdu i radna snaga lišena svake perspektive i ambicije, ovce, ne smijemo zaboraviti...niži sloj društva, čiji su ustanak i borba za bolji život samo iluzija, i razlog za podrugljivo roktanje višeg staleža koji svaki svoj izrabljivački i ponižavajući čin maskira krinkom bezobrazne i odvažne bahatosti, koja, znaju, neće imati posljedice po njihov rang i komfor dokle god puk bude smatrao da sve što radi, radi svojevoljno i u ime višeg cilja. Ipak, sve su životinje jednake. Samo, neke su jednakije.