Brčansko pravosuđe u službi zločinaca: Sude Bošnjacima za šamar, a prešućuju dokazane zločine

U Brčkom je ubijeno, po službenim podacima, 496 civila Bošnjaka i Hrvata. Likvidirani su od Vojske Republike Srpske u brojnim stravičnim brčanskim logorima. O tim logorima su pisali i strani novinari, zgroženi brutalnim ubistvima i mučenjima civila, piše novinska agencija Patria. 

Malo ko je mogao opisati, neljudska premlaćivanja do smrti po stravičnom logoru Luka, u sobi broj 13. SUP-a Brčko, u hotelu Posavina, Laseru, sportskoj sali Partizana, drvenoj džamiji...     

Ali, kad se rat završio, kada se u Brčkom očekivao normalan život, koji bi podrazumijevao i kažnjavanje, prvo najtežih ratnih zločina, počeo je progon bošnjačkih branitelja. Izgleda nevjerovatno, ali nekolicini boraca se sudilo i oni su osuđeni na duže zatvorske kazne za udareni šamar zarobljenim srpskim vojnicima.

Tako su recimo suđeni Mensur Peljto, poznati bokser jer je navodno ošamario nekog zarobljenog, a onda i Galib Hadžić, policijski inspektor, koji je dobio dvije i po godine zatvora zbog još jednog šamara.

Strašne pravosudne nepravde 

U isto vrijeme gotovo je sramna priča o brčanskom pravosuđu potvrđena blagim presudama teškim ratnim zločincima, pa čak i oslobađajućim presudama dokazanih ratnih zločinaca, kao što se to dogodilo u slučaju Branka Pudića.

Izgleda nevjerovatno, u presudi Tribunala u Hagu masovnom ubici Goranu Jelisiću Adolfu (It.95 -10/1PT), Branko Pudić se navodi kao Jelisićev saučesnik i pomagač u ubistvu barem dva zatočena civila.

Začudo u procesu protiv Pudića Tužilaštvo Brčko Distrikta to i ne spominje u predmetu, što je potpuno nepoštovanje i negiranje presuda Međunarodnog Tribunala u Hagu. Jednako tako saučesništva i pomaganja u zločinima koje je počinio Goran Jelisić Adolf oslobođena je i Monika Karan Ilić, premda je njenu krivicu potvrdila ista presuda Tribunala (It.95-10/1PT). Ovo je samo djelić užasa i nezakonitosti brčanskog pravosuđa.      

Bošnjački kadrovi u pravosudnim konstrukcijama

Brčanski Bošnjaci i Hrvati su se žalili na sve strane, upozoravajući da u svim tim konstrukcijama krivice i prešućivanja teških zločina učestvuju bošnjački kadrovi brčanskog pravosuđa, prije svih Zekerijah Mujkanović, glavni tužilac Tužilaštva Brčko Distrikta, koji svoj posao već godinama ne radi kako treba i po zakonu.

Nažalost, čovjek je mogao kontrolisati ove nevjerovatne nezakonite radnje, kao član VSTV-a, imenovan od brčanskog pravosuđa, Zijad Kadrić, nije preduzimao ništa po ovim pitanjima. Zašto? Da li je moguće da mu nisu upućivane žalbe oštećenih Brčaka? Ili je i njemu šutnja zlato?

Predstavnici međunarodne zajednice, koji ovdje čuvaju pravo i pravdu, u koje se narod jedino još i uzda, nisu uvidjeli kakve se nepravde i tragedije događaju u pravosuđu Brčkog.

Odavno se zna da su neki srpski kadrovi u brčanskom pravosuđu pristrasni i da je zbog takvih kadrova evidentno političko i selektivno procesuiranje, kao i kažnjavanje krivica i nevinih.

Jedna od šokantnih kadrova takvog pravosuđa je predsjednik Apelacionog suda u Brčkom Damjan Kaurinović, bivši kapetan Vojske Republike Srpske, zatim sudija koji je osuđivao logoraše iz zloglasnog logora Batković kod Bijeljine. Takav čovjek upravlja Apelacionim sudom, kome se trebaju žaliti osuđeni na višegodišnje kazne za jedan šamar ili dva.

Brčansko pravosuđe je jedna od najvećih tragedija postdejtonske Bosne i Hercegovine.

(U sljedećem nastavku: Kako su lideri brčanskog pravosuđa sudili logorašima u zloglasnim logorima i ko su među njima odlikovani oficiri Vojske Republike Srpske)