Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. IFIMES je povodom zakazanih prijevremenih parlamentarnih izbora u Republici Makedoniji 24.aprila 2016.godine pripremio analizu aktualne političke situacije. Iz analize „Makedonija se udaljava od prijevremenih izbora”. Najvažnije i najzanimljivije dijelove ove analize prenosi novinska agencija Patria.
Prijevremeni parlamentarni izbori u Republici Makedoniji zakazani su za 24.april 2016.godine. Izbori su posljedica dogovora iz Pržina iz juna 2015.godine kada su se četiri vodeće stranke u državi Unutrašnja makedonska revolucionarna organizacija – Demokratska partija za makedonsko nacionalno jedinstvo (VMRO-DPMNE), Socijaldemokratski savez Makedonije (SDSM), Demokratska unija za integraciju (DUI) i Demokratska partija Albanaca (DPA) dogovorili da političku krizu, prouzrokovanu nezakonitim prisluškivanjem više od 20.000 građana, prevaziđu održavanjem prijevremenih parlamentarnih izbora.
Da bi se održali demokratski, pošteni i slobodni izbori potrebno bi bilo ispuniti nekoliko preduvjeta. Ključan preduvjet je pročišćavanje izbornog imenika i uspostavljanje demokratske regulacije medija bez koje nema demokratskih, poštenih i slobodnih izbora. Problem sa izbornim imenikom prisutan je skoro sve vrijeme nedorasle makedonske demokracije, što omogućava brojne manipulacije prilikom izbornog procesa i utiče na konačni rezultata izbora.
U tome se VMRO-DPMNE tijekom desetogodišnje vladavine ispraksirao i svi dosadašnji održani izbori doveli su pod sumnju izborne rezultate. Kontrola medija i medijskog prostora pod apsolutnom je kontrolom režima Nikole Gruevskog, sada već bivšeg premijera, koji je još uvijek predsjednik VMRO-DPMNE. O (ne)slobodi medija u Makedoniji u svojim izvještajima redovno su upozoravale i međunarodne organizacije. U takvom kreiranom i režiranom ambijentu pobjednik izbora može biti samo VMRO-DPMNE.
Karakteristike režima Nikole Gruevskog od 2006.godine do danas su samoizolacija, nepotizam, osiromašivanje, nezaposlenost, devastiranje i uspostavljanje kontrole u skoro svim segmentima društva, netransparentnost, samo formalno postojanje višestranačja, korupcija i „posebna“ uloga tajne službe Uprave za bezbjednost i kontraobavještajni rad (UBK), koju je sve donedavno vodio Sašo Mijalkov, brat od ujaka Nikole Gruevskog.
Samostalnost i nezavisnost
Budućnost Republike Makedonije, kao nikada do sada, čak i u najtežem periodu u vrijeme raspada bivše SFRJ, kada je rat buktao nije izgledala tako neizvjesno, kao što je to danas. Nevjerojatno je, da je režim Gruevskog u poslije 25 godina samostalnosti i nezavisnosti države uspio dovesti u pitanje njen opstanak. Kako je došlo do toga?
Dolaskom na vlast VMRO-DPMNE i Nikole Gruevskog u 2006 godine, Republika Makedonija pa sve do danas nikako da krene ka napretku, da nadgradi put ka Evropskoj uniji, koji je započet sa dodijeljenim kandidatskim statusom 2005.godine. Čak što više ne samo da nema progresa, već je vidljiv veliki zaostatak u odnosu na druge države u regiji. Ako je u 2005.godini Makedonija bila, zajedno sa Hrvatskom lokomotiva koja vuče regiju prema Evropskoj uniji i NATO-u, danas je Makedonija među posljednjim vagonima tzv. vlaka Zapadnog Balkana na putu ka EU i NATO-u.
Lažni nacionalizam Gruevskog
Nacionalizam, koji se u makedonskom društvu počeo intenzivirati poslije NATO samita u Bukureštu 2008.godine, zbog veta Grčke, i početak intenzivne realizacije megalomanskog, prema ocjeni stručne javnosti nepotrebnog projekta „Skopje 2014“ bio je uvod u narušavanje krhkih međuetničkih odnosa u Makedoniji.
Međunarodni institut IFIMES je još 2008.godine poslije Grčkog veta na Samitu NATO-a u Bukureštu, upozorio na ponašanje Grčke, koja se ne ponaša i ne djeluje u evropskom duhu kao ni u duhu buduće regionalne suradnje. Isti je stav IFIMES-a po ovom pitanju vezanom za Grčku i danas. Ali postavlja se pitanje, da li je samo Grčka kriva, imajući u vidu da do danas, poslije Bukurešta, nacionalizam koji je planuo pod vodstvom Nikole Gruevskog još je više ugrozio evropsku budućnost Makedonije, koja zajedno sa teškom ekonomskom krizom, praznim budžetom iz koga su se trošila sredstva za izgradnju „Skopje 2014“, zaduženja u evropskim bankama sa visokim kamatama, pokazuje da njena budućnost izgleda poprilično siva i neizvjesna. O tome govore i nezakonita prisluškivanja, koja raskrivaju i dovode u vezu ispostavljene materijalne zahtjeve Gruevskog prema Grčkoj u slučaju da pristane na promjenu imena Makedonija. Makedonija se više ne može kreditno zaduživati u inostranstvu odnosno može samo pod vrlo nepovoljnim uvjetima, jer je postala zemlja izuzetno visokog kreditnog rizika. Zbog toga režim u Skopju „pritišće“ domaće i kompanije u stranom vlasništvu da kupuju makedonske obveznice i tako privremeno odlože neminovan bankrot Makedonije.
Postoji dogovor režima sa stranim vlasnicima ključnih kompanija u Makedoniji oko visine profita, kojeg njihove kompanije moraju obavezno uplaćivati u državni budžet, i na taj način se osiguravaju relativno stabilni budžetski prihodi, koji omogućavaju održavanje na vlasti postojećeg režima.
Ahmeti i Thaci taoci dvojca Gruevski-Mijalkov
Ove godine obilježava se 15 godina od potpisivanja Ohridskog Ramkovnog sporazuma, kojim je okončan šestomjesečni konflikt 2001.godine. Ipak stvara se utisak kao da konflikt nikada nije završen, ili slikovitije rečeno imamo oblik nedovršenog mira, jer i najmanja kriza u društvu ponovo podgrijava međuetničke tenzije i dobiva međuetnički kontekst.
Režim Gruevskog pokušava ponovno dodatno narušiti međuetničke odnose, koji su mu potrebni za mobilizaciju biračkog tijela. Zahvaljujući VMRO-DPMNE i njemu lojalnih albanskih političkih partija DUI i DPA odnosno Alija Ahmetija i Menduha Thaçija, makedonsko društvo sve više liči na polomljenu času, čiji su dijelovi zalijepljeni, i uz najmanji potres postoji opasnost da se ta čaša raspadne.
U provođenje Ramkovnog sporazuma angažirano je nešto manje od 3.000 zaposlenih, a rezultati implementacije sporazuma su vrlo skromni. Većina je zaposlena klijentelistički i preko rođačkih/stranačkih veza.
Prisluškivanje telefonskih razgovora je razotkrilo, da su obojica albanskih lidera Ahmeti i Thaci, prije svega, lojalni dvojcu Gruevski-Mijalkov, a ne albanskom narodu kao što nastoje predstaviti. To se potvrđuje i u praksi, jer nijedan od njih ne smije ni pomisliti na bojkot predstojećih izbora, koje intenzivno režira VMRO-DPMNE. Menduh Thaçi sve više pokazuje, da nije opozicija, nego instrument u rukama dvojca Gruevski-Mijalkov. Albanci u Makedoniji ostali su bez svojih političkih predstavnika, koje će morati prepoznati i pronaći u nekoj od multietničkih stranaka na makedonskoj političkoj sceni.
Kreditno zaduživanje za kupovinu izbora
Aktualni režim u Makedoniji pokušava se na svaki mogući način održati na vlasti. Zbog toga je namjera režima u proteklih nekoliko mjeseci bila da se dodatno kreditno zaduži u visini 500 miliona eura, koji bi bili po svemu sudeći djelomično iskorišteni i za „kupovinu“ predstojećih izbora. VMRO-DPMNE je svjestan da poraz na izborima za njihove vidnije članove povezane sa kriminalom i korupcijom znači sudsko procesuiranje. Demontaža režima je neizbježan proces. Makedoniju očekuje dug i težak proces DeGruevizacije države, slično kao što je urađeno u Hrvatskoj kroz proces DeSanaderizacije države, a to znači povlačenje Gruevskog i javnog života i sudsko procesuiranje.
Prolongirati izbore na jesen 2016.?
Analizirajući aktualnu situaciju u Makedoniji, a koja se posebno odnosi na pripremu i održavanje zakazanih prijevremenih izbora 24.aprila 2016.godine, analitičari upozoravaju, da još uvijek nisu ispunjeni osnovni uvjeti za provođenje slobodnih, poštenih i demokratskih izbora. Radi se o nejednakopravnoj utakmici političkih aktera, jer ključnim procesima i tokovima dominantno upravlja i režira ih VMRO-DPMNE odnosno dvojac Gruevski-Mijalkov, kojima su potpuno podčinjeni dvojica albanskih lidera Ahmeti i Thaçi. Pročišćavanje izbornih spiskova se opstruira, jer upravo nepročišćeni birački spiskovi omogućavaju izborne manipulacije. Regulacija medija je preduvjet da svi učesnici u izbornom procesu budu približno podjednako zastupljeni u političkom prezentiranju svojih političkih stranaka i programa. Skoro svi mediji su neposredno ili posredno pod kontrolom aktualnog režima. Iako Makedonija zvanično ima oko 2,1 milion stanovnika faktički u državi prema procjenama živi oko 1,6 miliona stanovnika. Procjene su, da se u naredne dvije godine očekuje iseljavanje oko 100.00 građana Makedonije u države zapadne Evrope.
Međunarodni institut IFIMES smatra, da ukoliko ne bude moguće pripremiti i osigurati uvjete za slobodne, demokratske i poštene izbore u skladu sa evropskim izbornim standardima, potrebno je razmisliti o prolongiranju održavanja prijevremenih izbora dok se ne steknu uvjeti za njihovo održavanje. Pri tome su pred posebnim izazovom albanski lideri Ahmeti iThaçi, koji moraju dokazati da su samostalni lideri, a ne marionete dvojca Gruevski-Mijalkov. Ukoliko ne dođe do prolongiranja izbora potrebno je razmisliti o bojkotu izbora, jer će bojkot izbora od strane opozicije dodatno internacionalizirati događanja u Makedoniji, kojoj je nužno potreban širi konsenzus za njenu budućnost.
Zbog kompleksne i zabrinjavajuće situacije u Makedoniji potreban je snažniji angažman SAD i EU, jer dodatna destabilizacija Makedonije može ugroziti ionako krhku stabilnost i mir u regiji. Ukoliko se nastavi na dosadašnji način sa pripremama režiranih prijevremenih izbora Makedonija se sve više udaljava od održavanja slobodnih, poštenih i demokratskih prijevremenih izbora.