U pripremi nova koncepcija javnog emitiranja: Konstitutivni RTV kanali u BiH

Radnici RTV BiH nedavno su na protestu jasno poručili državnim zvaničnicima: ukoliko hitno ne riješe trajno finansiranje funkcije tog javnog RTV servisa prijeti mu krah i gašenje programa. Pritisnuti besparicom tražili su da im se makar kao urgentna mjera ozakoni dosadašnji način prikupljanja RTV takse putem telekom operatera bar do polovine godine kako bi se u međuvremeno pronašlo neko rješenje. Vjeće ministara BiH će takav prijedlog uputiti u parlamentarnu proceduru, ali je jasno da to problem održivosti javnog RTV servisa uopšte ne rješava.

Javni RTV servis BiH, odnosno cijeli zakonom predviđeni sistem javnog emitiranja u BiH,  od samog njegovog uspostavljanja je namjerno izložen destrukciji, finansijskom iscrpljivanju  i njegovom tihom nestajanju u sadašnjoj formi. To je razlog zašto se više od deset godina optsruira zakonska obaveza njegovog reformisanja i korporativog organizovanja. 

Jasno je da aktuelna vladajuća politika želi napraviti javni medijski servis po svojoj volji i u skladu s vlastitim interesima – umjeto usavršavanja postojećeg (i u domenu jezičke zastupljenosti) podijeliti ga po etničkim dijelovima tako da svaki od tri konstitutivna naroda ima svoj javni servis. Tako bi svaka od etnonacionalnih političkih stranaka, koje sebe smatraju ekskluzivnim predstavnikom i zastupnikom „svog“ naroda, bila u mogućnosti da neposredno utiče na njihove programske politike. Tek tada bi svi bili zadovoljni „svojim“ javnim RTV servisima.

U središtu ovakvog zalaganja je inicijativa HDZ-a BiH za osnivanje tzv. hrvatskog kanala koji je nakon višegodišnjeg insistiranja izgleda dočekao da  ima podršku koalicionih partnera.  

Ranije je u parlamenranoj proceduri zaustavljen prijedlog HDZ-ovog zakona kojim se predviđalo osnivanje četvrtog (tzv. hrvatskog) javnog RTV servisa koji bi emitovao program na hrvatskom jeziku. Sada je u igri inovirana inicijativa istog predlagača, ali kroz zaključak Doma naroda PS BiH usvojenom pretposljednjeg dana prošle godine. Njime je  naloženo nadležnom Vijeću ministara da „najkasnije do kraja januara 2016. pripremi i Parlamentarnoj skupštini BiH  dostavi prijedlog izmjena zakonodavstva u oblasti javnog RTV sistema...“ kojima bi, kako se navodi u zaključku, trebalo biti omogućeno informisanje javnosti „na jezicima tri konstitutivna naroda, na tri kanala u okviru Javnog RTV sistema ...“.

Plan, na kome užurbano radi nadležno ministarstvo, jeste da se u okviru Javnog RTV servisa BiH (BHRT) formiraju tri nacionalna kanala koji bi emitovali program na hrvatskom, srpskom i bosanskom jeziku, a njihovi produkcioni centri bi trebali biti u Mostaru, Banjaluci i Sarajevu. Postojeći entitetski javni servisi (RTVFBiH i RTRS) bi, kako se predviđa, ostali djelovati u sadašnjoj formi.

Za brojna suštinska pitanja ovog evidentno političkog projekta nedostaju odgovori jer ne postoji nikakva projektna elaboracija opravdanosti uspostavljanja tako zamišljena tri kanala.

Među osnovnim su pitanja: ko će i kakvu programsku politiku kreirati i provoditi na „konstitutivnim kanalima“, kakva će biti struktura zaposlenih i ko će rukovoditi i upravljati u njima; ko će postavljati urednike i direktore tih kanala; koliko je potrebno za to novca i na koji način će biti finansirani; kakva će biti njihova uređivačka komplementarnost, šta će biti s postojećim, „multijezičnim i multinacionalnim “ kanalom (BHRT) , kavu će programsku ulogi i opravdanost imati dva entetska javna servisa...? 

Iz parlamentarnog zaključka je jasno da bi planirani „kanali“ bili monoetnički i u njima bi radili samo Hrvati, odnosno samo Srbi, samo Bošnjaci. Ukoliko bi se takav plan ostvario imali bi etničku segreagaciju u javnom RTV servisu, a u njihovim programima bi mogli slušati različite istine što bi u konačnici po istoj osnovi fragmentiralo i javno mnjenje. To bi bio najefikasniji način konačne disolucije bosanskohercegovačkog društva i države po etnonacionalnim šavovima i pretpostavka za eventualnu treću teritorijalnu jedinicu u BiH.

S profesionalnog stanovišta teško je objasniti kako neko zamišlja etnizirani protok informacija kao i zamisliti  etničko razvrstavanje novinara i drugih zaposlenih u javnom RTV servisu i njihovo uključivanje u neku od etničkih redakcija.

Djelovanje postojećeg „državnog“ BHRT kanala (multietničkog karaktera i koji je za svoj rad odgovoran građanima u BiH) u ovakvim okolnostima bilo bi dovedeno u pitanje, U sličnoj poziciji bi bili i entitetski javni servisi koji takođe, nisu zakonom koncipirani na etničkoj osnovi, ali bi mogli dobiti na važnosti u promijenjenim okolnostima eventualnog troentitetskog ustrojstva zemlje.

Plan o Javnom RTV servisu s kanalima za tri konstitutivna naroda ne može se realizovati samo navedenom izmjenom postojećeg zakona. To je sasvim drugi koncept javnog RTV emitiranja koji bi morao u cjelini zamijeniti postojeći (program za građane), a to je moguće urediti samo potpuno novim zakonom.

Evropska unija godinama od vlasti u BiH traži da reformiše sistem javnog emitiranja i omogući održiv i bez bilo kakvog političkog uticaja rad javnog RTV servisa. To je zvaničnom Sarajevu postavljeno kao jedan od uslova u procesu evropskog integriranja. Plan o etničkoj fragmentaciji javnog servisa nije u skladu s tim zahtjevom.

BiH bez slobodnih i samostalnih javnih medija nije spremna za društvo evropskih zemalja. Pitanje je kako će na to reagovati zvanični Brisel prilikom razmatranja  aplikacije BiH za pristupanje EU čije je podnošenje planirano za 15. februar.

Piše. Mehmed Agović