Ko je Marinko Jurčević: Vojni tužilac HVO-a koji nije procesuirao Ahmiće i zločin u Konvoju spasa

Gostujući u sinoćnjem CD-u na Face TV sarajevska advokatica Vasvija Vidović je komentarišući saopćenje pravosuđa u kojem su tražili da se smanji pritisak koji se vrši na njih, kazala da ona, kao neko ko je dugo radio u pravosuđu, ne razumije kada to kaže predsjednik suda ili tužilac.

- Šta znači to? Oni to uporno govore. Za njih su politički pritisak kritike koje dolaze. Ako su pod političkim pritiskom, onda treba da kažu ta i ta stranka, taj i taj gospodin je uradio to i to. Nikada stanje u provosuđu nije bilo ovako loše. To je zbog toga što trenutno u pravosuđu nije više jedan visoko kredibilni čovjek visoke stručnosti, kao što je bio Marinko Jurčević. On je čitav život bio vrlo uspješan tužilac - rekla je Vidović, dodajući da su ljudi koji nisu u stanju rukovoditi tim institucijama napravili haos.

Marinka Jurčevića gotovo da su svi i zaboravili. Ko je bio taj tužilac, šta je radio i da li je baš bio visoko kredibilan kakvim ga je Vidović opisala.

Jurčević je bio glavni federalni tužilac, pa potom glavni državni tužilac, a iz pravosuđa je prešao u notare.

Marinko Jurčević bio je vojni tužilac HVO-a u Srednjoj Bosni, i to u vrijeme kada su se dogodili zločin u Ahmićima, a potom i napad na tuzlanski “Konvoj spasa”. Iako je to bio dužan, nikada nije procesuirao odgovorne za aprilski pokolj u Ahmićima. Među sudijama i tužiocima govorilo se kako je Jurčević ucijenjen odgovornošću za stravičan zločin u Ahmićima. Kao vojni tužilac, bio je praktično četvrti čovjek u komandnoj hijerarhiji HVO-a. Hijerarhijski su svi prije njega završili u Hagu.

Foto Giles Penfound

U selu Rankovići kod Nove Bile, 4. juna 1993. godine na ulasku u Novi Travnik, pripadnici HVO-a napali su tuzlanski "Konvoj spasa". I taj zločin se dogodio u zoni odgovornosti HVO tužioca Jurčevića, ali još uvijek nije dobio svoj sudski epilog. 

Prema izvještaju kojeg je tada sačinio Centar službi bezbjednosti Tuzla piše:

 "U selu Rankovići, na ulasku u Travnik, žene i djeca su blokirali put tako da je konvoj morao stati, a žene su motkama počele razbijati stakla na vozilima. Tom prilikom došlo je do masovne pljačke, maltretiranja pa i silovanja od strane pripadnika lokalnog HVO-a. 

Iako izgubljeni životi predstavljaju najveći gubitak, napadom na tuzlanski "Konvoj spasa" u kojeg su bile uprte oči cijelog tuzlanskog regiona, pričinjena je i ogromna materijalna šteta. U sastavu ovog konvoja bila je i pomoć koju su u Austriji prikupili Caritas iz Graca, tadašnji predsjednik Štajerske pokrajine dr. Jozef Krajner i Tuzlacima poznata humanitarka Jasna Arcberger. Vrijednost samo ove donacije koja je bila smještena u tri autobusa iznosila je oko 2 miliona tadašnjih njemačkih maraka. 

Napadom na konvoj i pljačkom humanitarne pomoći upućene opštinama tuzlanskog regiona pričinjena je sljedeća materijalna šteta: 

TUZLA: oteta 22 kamiona sa robom, dva sanitetska kombija sa opremom i lijekovima, oko milion DM gotovine, velika količina robe široke potrošnje koja je zajedno sa vozilima procjenjena na oko 7 miliona maraka. 

LUKAVAC: ukradeno 31 teretno vozilo, dva kombija, oko 100.000 DM gotovog novca i značajna količina roba široke potrošnje u vrijednosti od 800.000 DM. 

ŽIVINICE: ukradeno 30 teretnih vozila, 2 putnička automobila, 25.000 DM gotovog novca, robe široke potrošnje u vrijednosti od 200.000 DM i oko 200 tona druge robe čija vrijednost nije utvrđena. 

KLADANJ: ukradena 3 putnička vozila 

KALESIJA: ukradeno 11 teretnih vozila, 4 putnička, 2 kombija, 70.000 DM gotovine, robe za široku potrošnju u vrijednosti od 15.000 DM i 80 tona druge robe čija vrijednost nije utvrđena. 

GRADAČAC: ukradeno 1 teretno, 1 putničko vozilo, 1.500 DM gotovine i robe za široku potrošnju u vrijednosti od 30.000 DM. 

GRAČANICA: ukradeno 15 kamiona, 4 automobila. Ukupna vrijednost otete robe i prevoznih sredstava oko 2 miliona DM. 

SREBRENIK: ukradeno 12 kamiona, 2 automobila, 2 kombija, oko 100.000 DM gotovine i oko 150 tona raznih vrsta robe čija vrijednost nije procjenjena. 

BANOVIĆI: ukradena 2 kamiona i oko 20 tona razne robe. 

ZVORNIK: ukradena 2 kamiona, 2 autombila. Ukupna vrijednost opljačkanih prevoznih sredstava i robe oko 5 miliona DM. 

BRČKO: ukradena 4 kamiona, 1 kombi, roba široke potrošnje u vrijednosti od 200.000 DM i oko 40 tona druge vrste robe čija vrijednost nije procjenjena. 

ČELIĆ: ukradeno 6 kamiona sa robom, 2 automobila, 1 kombi. Vrijednost ukradenog oko 1, 5 milion KM. 

Rezime: Napadom HVO na tuzlanski "Konvoj spasa" oteto je 142 teretna vozila, 20 putničkih, devet kombija, otuđeno oko 1, 3 miliona DM gotovine, robe široke potrošnje u vrijednosti oko 17 miliona KM i oko 500 tona drugih vrsta roba čije vrijednost nije iskazana. 

Ovaj zločinački čin zabilježile su i kamere HTV-a i CNN-a, ali nije utvrđena ničija odgovornost!? Možda se objašnjenje krije u činjenici da se ovaj zločin dogodio na teritoriji koja je bila pod punom kontrolom HVO, čiji je tadašnji vojni tužilac bio Marinko Jurčević.

Jurčevića uloga u montiranom slučaj “Pogorelica”

Jedan od najčuvenijih sudskih procesa u BiH, vođen u slučaju "Pogorelica", a potom preinačen u "pokušaj atentata na Fikreta Abdića", nakon višegodišnjeg povlačenja po sudskim klupama, ali i pritvaranja optuženih, okončan je pravosnažnom oslobađajućom presudom. Vrhovni sud Federacije BiH oslobodio je trojicu bivših visokih funkcionera AID-a Bakira Alispahića, Irfana Ljevakovića, Envera Mujezinovića te dvojicu bivših policijskih zvaničnika USK Edhama Veladžića i Ejuba Ikića. 

Hronologija

1. Aprila 2002. godine federalni tužilac Marinko Jurčević predaje zahtjev za sprovođenje istrage protiv “pogoreličke grupe”. Sudsko vijeće mu vraća zahtjev jer je nepotpun i nerazuman.

2. U svom drugom pokušaju Marinko Jurčević dodaje još imena policajaca koji su navodno trebali da izvrše atentat na Fikreta Abdića. Protiv njih je vođen montirani proces u Rijeci dok su hrvatski novinari tvrdili da je taj proces naručen od Tuđmana radi prikazivanja BiH kao terorističke države. Sudija Županijskog suda Ika Šarić im se nakon izricanja presuda izvinjava i priznaje da je na nju izvršen politički pritisak.

3. Montaža se nakon neuspjeha u Hrvatskoj preseljava u BiH. Jurčevićev zahtjev je trebalo da obradi Federalno sudsko vijeće i da ga preda sudiji Jasminki Putici te da ona odluči o provođenju istrage. Dok je Putica bila na seminaru u Bugarskoj, bez njenog znanja Vijeće po hitnom postupku donosi odluku o provođenju istrage.

4. Optuženoj petorci je nezakonito produžavan pritvor koji je trajao pet mjeseci. Uviđajući da se krupne stvari valjaju iza brda, sudija Jasminka Putica ne želi učestvovati u svemu ovome te daje neopozivu ostavku na mjesto sudije u ovom montiranom procesu.

5. 70 svjedoka negira navode optužbe ali ovaj slučaj je od presudnog značaja za uništenje BiH i sataniziranja bošnjačkog naroda pa stoga proces traži nekoga ko će potvrditi navode optužbe. Pošto nije lako naći nekoga ko će učestvovati u rušenju jedne suverene države i satanizaciji jednog naroda, monteri tek na obalama Šri Lanke nalaze jednog kontraverznog eksperta za Tamilske tigrove, poi menu Rohan Gunaratna. Dovode ga u Sarajevo, iz budžeta mu plate 150.000 dolara da napravi ekspertizu prema kojoj je Pogorelica trebala biti prikazana kao teroristički kamp. Svi Jurčevićevi planovi koje je provodio pod patronatom svojih političkih mentora pali su u vodu.