Rat u Brčkom počeo je 30. aprila 1992. nakon što je u jutarnjim satima srušen Savski most u Brčkom. Na most je doguran automobil napunjen sa 750 kilograma eksploziva, koji je aktiviran daljinski i to upravo u trenutku kada se veliki broj ljudi pješke kretao od Gunje prema Brčkom. Prema očevicima tada je stradalo između 70 i 100 ljudi, uglavnom bosanskih radnika u inostranstvu koji su dolazili da kratki odmor provedu sa svojim porodicama.
Tek prije oko godinu, dakle 23 godine poslije zločina, Tužilaštvo u Brčkom je otvorilo istragu o rušenju Savskog mosta.
Jedan od aktera radi u MUP-u Srbije
Niko donedavno nije istraživao ovaj zločin. Knjiga koju je prije tri mjeseca objavio novinar Patrije Sead Omeragić otvorila je brojna pitanja o ovom zločinu. Savski most je već bio srušen sa hrvatske strane i onesposobljen za saobraćaj. Ostalo je pitanje kome je trebalo ovo strateški nepotrebno rušenje mosta, koje je pritom koštalo od 70 do 100 ljudskih života. Žrtve su pretvorene u kašu i od siline eksplozije odbačene u Savu?
U Tribunalu u Hagu je dokazano da su most srušili pripadnici jedinice „Crvene beretke“ po komandom Kapetana Dragana Vasiljkovića. Priznali su to ispitivani svjedoci iz tadašnje vlasti u Brčkom, prije svih Đorđe Ristanić, protiv kojeg je nedavno podignuta obimna optužnica za masovne zločine nad Bošnjacima i Hrvatima Brčkog. Jedan od vođa „Crvenih beretki“ bio je i Rade Božić, tadašnji kapetan JNA, koji je direktno pred svjedokom priznao da je on vodio operaciju rušenja i da je pogriješio jer je stradalo previše ljudi. To svjedočenje o Božićevom priznanju izrečeno je od istog svjedoka i pred Tribunalom u Hagu i pravo je čudo da Tužilaštvo Brčko Distrikta nije reagiralo na ove činjenice izrečene na jednom međunarodnom sudu.
Patria je došla do inicijalnih podataka da je Rade Božić živ, da se nalazi u Republici Srbiji i da je zaposlen u MUP-u Srbije. To je u isto vrijeme i podatak za Tužilaštva Brčko Distrikta koje je objavilo istragu protiv NN lica za rušenje Savskog mosta, te za Tužalaštvo BiH koje bi moralo reagirati na ove jasne činjenice i na trenutne dosege istrage koju vodi Tužilaštvo Distrikta, pune 24 godine nakon zločina.
Organizatori rušenja potvrđeni u Tribunalu
Stravična ubistva bošnjačkog i hrvatskog stanovništva u gradu, koja će se kasnije dogoditi u brojnim logorima smrti od Luke do sportske dvorane Patrizana, nisu ni djelimično dobila svoj sudski epilog. Više od pola hiljade ubijenih civila Brčaka nije dovoljno za ozbiljniji i temeljitiji rad pravosuđa Brčko Distrikta. Do danas su neistraženi i bez sudskog epiloga ostali brojni slučajevi masovnih ubistava. Brčanska priča kažnjavanja počinjenih zločina završila se sa Tribunalom u Hagu gdje je na robiju od 40 godina osuđen brčanski monstrum Goran Jelisić zvani Adolf, te jedan od masovnih presuđenih ubica Ranko Češić. Nedavna presuda Suda Brčko Distrikta Jelisićevoj suradnici iz brčanskih logora smrti Moniki Ilić Simeunović od dvije i po godine zatvora šokirala je brojne porodice brčanskih žrtava. Ali, očito je da pravda u Brčkom ima neke nacionalne vage. Naime, Tužilaštvo Brčko Distrikta je izostavilo dokaze Tribunala koji su javno nuđeni sa presudama na zvaničnim stranicama suda. Tu se jasno vidjela uloga Monike Ilić Simeunović u ubistvima po Brčkom, što pravosuđe Distrikta nije uzelo u obzir.
U isto vrijeme je u Distriktu presuđeno bošnjačkom policajcu za šamar na daleko veću kaznu nego masovnim ubicama.
U međuvremenu je Patria saznala da je Božić bio i u Sarajevu te da je odatle putovao u Holandiju, tačnije Amsterdam. Vrijeme je da se sa ovog zločina skine veo tajne i da se dođe do tačnih izvršilaca ovog terorističkog čina.