Tek ozbiljna i detaljna istraga državnih finansijskih institucija i neka od zaista neovisnih revizorskih kuća mogle bi pokazati kolika je stvarna finansijska dubioza Univerzitetskog kliničkog centra Sarajevo.
Dok aktuelna generalna direktorica UKCS-a prof.dr. Sebija Izetbegović interno i u javnosti barata sa cifrom od „preko 100 miliona KM duga“ bacajući krivicu na svoje prethodnike, neki drugi pokazatelji ukazuju da je dug skoro 20-tak miliona manji. Postavlja se pitanje šta se krije iza ovog napuhivanja duga, piše novinska agencija Patria.
S obzirom da se zna da je najveći dug Kliničkog centra stvorio prof.dr. Faris Gavrankapetanović, čime je i počela nepopravljiva finansijska agonija UKCS-a, najnelogičnije je bilo to što je dr. Sebija Izetbegović za prvog saradnika za finansije postavila Muvedetu Vedu Butmir – Čedić koja je bila i glavni akter finansijskog sloma UKCS-a.
Naime Butmir – Čedić je, između ostalih funkcija obavljala i posao šefa Finansijske službe Kliničkog centra. No, sam njen dolazak i karijera na Koševu vrijedni su pažnje.
Mjesto šefa finansija
Nakon godina rata provedenih u Hrvatskoj i Sloveniji Muvedeta Čedić – Butmir se vraća u Sarajevo i volšebno se 1995. zapošljava na Koševu i to na mjesto sa potrebnom visokom spremom, iako nema završen fakultet. Ni to nije problem, fakultet završava brže od Radeljaša te već 1996. bez dana radnog staža u struci uz pomoć tadašnje direktorice stručne nemedicinske discipline Zilhe Ademaj i po nalogu vrha SDA (sada ministrica zdravstva KS, ali iz SBB) biva imenovana za šeficu Finansijske službe. Na negodovanje saradnika Ademaj odgovara „... mlada je, naučit će“.
Generalni direktor dr. Faris Gavrankapetanović 2002. je imenuje na poziciju rukovodioca Sektora za finansijske, knjigovodstvene i planske poslove gdje ima sve veće ovlasti, a već 2007. ona postaje direktor nemedicinske discipline. Dakle, desna ruka generalnog direktora.
Naredni period obilježen je potpisivanjem niza velikih ugovora između UKCS-a i velikih građevinskih firmi, proizvođača medicinske opreme, informatičke tehnike, lijekova.... a također i enormnim primanjima menadžmenta, ali nažalost i katastrofalnim zaduženjem Kliničkog centra.
Muvedeta Butmir – Čedić vodi glavnu riječ pri ugovaranju, pogađanju cijene i ostalog sve do direktorovog potpisa. Radi se redom o milionskim ugovorima.
Sa firmom IBS sklopljen je ugovor vrijedan preko 1.000.000 KM o uspostavljanju informacionog sistema SAP, čiji krah je nedavno blokirao rad UKCS-a. Zatim, realiziran je ugovor sa Logosoftom vrijedan također preko 1.000.000 KM za telefonsku centralu Kliničkog centra.
Ugovori pod istragom
Slijedio je puni ugovor sa Siemensom o održavanju medicinske opreme vrijedan 3.000.000 KM, koji ne bi bio sporan da u ukupnom zaduženju Kliničkog centra nije sadržavao 1,2 miliona KM nepotrebnih troškova, stvorenih finansijskim neznanjem ili namjerom (?) „stručnjaka“ oko direktora Gavrankapetanovića. Ovaj ugovor jedan je od predmeta istrage Federalne uprave policije.
Naravno, teško je precizno govoriti o tome koliko je u ugovorena zaduženja „ugrađeno“ apetita i provizija tadašnjeg menadžmenta, ali se u poslovnoj slici Bosne i Hercegovine prilikom harčenja javnog novca to gotovo i podrazumijeva.
A neke stvari su bile i vidljive. Paralelno dok UKCS sklapa i plaća (ili ne plaća uz sudske kamate) milionske ugovore naočigled čaršije raste carstvo Gavrankapetanovićevih nekretnina, dok njegova desna ruka Muvedeta Butmir – Čedić novu kafe-slastičarnu „Vatra“ u sklopu porodičnog biznisa strateški pozicionira u Ferhadiju, u srcu Sarajeva.
A nešto dalje od očiju javnosti, nedaleko od Sarajeva GP „Butmir“ brzopotezno joj gradi vikendicu paralelno s realizacijom jednog od ugovora koji je ova građevinska kompanija sklopila s Kliničkim centrom! Ono što se ne može osporiti, a što je vidljivo iz GIP-a (godišnji izvještaj o primanjima) Muvedete Butmir – Čedić, jeste da je ona npr. samo tokom 2010. godine naplatila 106.224, 31 KM što je prosječno 8.850 KM mjesečno dok su doktori specijalisti pa čak i šefovi klinika tada primali do 2.500 KM !!!
Posebno je zanimljiv ugovor između GP „Butmir“ i UKCS-a iz 2011. godine vrijedan 9 miliona KM ! Naime, tada je na tenderu čak za 890.000 KM jeftiniju ponudu za gradnju operacionih sala dala firma „Unigradnja“. Muvedeta Butmir - Čedić, koja je bila supervizor ovog tendera, vrši pritisak na tendersku komisiju da prihvate skuplji „Butmir“, a kada članovi komisije odbijaju, ona sama potpisuje izbor GP „Butmir“ kao izvođača, a Gavrankapetanović sklapa ugovor.
„Unigradnja“ tada tuži Klinički centar „za izgubljenu dobit“, ali očigledno nakon zakulisnih dogovora i pritisaka ova firma bez jasnog obrazloženja povlači tužbu odustajući od sasvim legalnog potraživanja namirenja poslovne štete!?
O bilo čijim procentima i provizijama, kriminalu i raznim nezakonitostima teško je precizno govoriti prije okončanja rada institucija za provođenje zakona, a osim kantonalnih i federalnih inspekcija na raznim predmetima vezanim za UKCS trenutno rade tužilaštva i FUP.
Tužba za duševnu bol zbog manje plate
Još jedan u niz apsurda jeste i tužba Muvedete Butmir – Čedić protiv UKCS kojom je 2013. godine tražila odštetu od 50.000 KM „zbog nanesene duševne boli i nezakonitog razrješenja sa funkcije“. Naime, ona uopće nije bila nezakonito razrješena, nego joj je istekao mandat na funkciji, a duševna bol je valjda bila uzrokovana vraćanjem na staro radno mjesto i padom sa plate od preko 8.000 na platu od 1.700 KM.
U tom periodu, početkom 2013. godine direktorica Opće bolnice „Dr. Abdulah Nakaš“ postaje dr. Sebija Izetbegović koja tamo odvodi „osobu od povjerenja“ Muvedetu Butmir – Čedić kao stručnjaka za finansije. Nakon tri godine, početkom 2016. godine obje se vraćaju u UKCS i Izetbegović je ponovo postavlja za najodgovornijeg finansistu !