Partnerske veze: Može li se prevenirati gubljenje vremena i lomljenje srca

Zamislite da imate čarobnu mogućnost da preduprijedite stres uzrokovan problemima u ljubavnoj vezi tako što ćete na vrijeme procijeniti potencijalnog partnera i, u slučaju lošeg rezultata, zaustaviti se prije samog ulaska u vezu. Zvuči nemoguće ili bar kao misija za koju vam treba stručna pomoć psihologa, kriminologa ili proročice, piše bh. novinska agencija Patria.

Kako to da u kontekstu nečeg delikatnog i suptilnog kao što je to ljubav uopšte upotrebljavamo ozbiljan pojam kao što je prevencija?

Uticaj ljubavnog partnera na naš život i naš self je veći nego što možemo zamisliti i prihvatamo priznati. Partner utiče na naš doživljaj sebe, posljedično tome na naše samopouzdanje, a način na koji funkcionišemo kao par – u skladu ili neskladu – može izvršiti značajan uticaj na naše emocionalno i fizičko zdravlje.

Partner koji je emocionalno nedostupan, koji vam ne pruža podršku, koji skrivenim ili direktnim porukama umanjuje vašu vrijednost, može vas tako oslabiti da to dovede do prave zdravstvene erozije, drže stručnjaci. Druga, ljepša strana novčića, pod uslovom da imate partnera koji odgovara na vaše suštinske emocionalne potrebe i koji je prihvatio ulogu sigurne baze, može vam pomoći da unaprijedite svoje zdravlje i utoliko sebi produžite život. Izbor je vaš.

Provjera je zlato

Može nam se učiniti da, što je više pravila i uputa o ljubavi, svejedno da li su zasnovane na nauci ili iskustvu, to je manje sretnih veza. Ovo je postalo pravilo per se. Univerzalnog odgovora na pitanje zašto se neka veza nije mogla održati zasigurno nema; svaki slučaj je individualan i ima vlastiti kod, ali ipak postoje bar zajednički nazivnici koji se mogu, ali krajnje oprezno primijetiti i primijeniti.

Starinski savjet da muškarac prvo pogleda partneričinu majku kako bi mogao prognozirati način na koji će njegova partnerica stariti se još uvijek može čuti u šaljivom kontekstu.

U stara vremena se takođe savjetovalo da se diskretno prikupi informacija o familiji „suprotne strane“ radi saznanja o eventualnim transgeneracijskim oboljenjima kako bi se utvrdio faktor zdravstvenog herediteta.

Čini se da moderna vremena ne pridaju značaj takvim analizama, pa ako i čujemo da se roditelji interesuju za partnera svog djeteta, prioritet je saznati imovinsko stanje i „pedigre“ u smislu društvenog statusa, a rjeđe su predmeti analize zdravstveno stanje ili način odgoja.    

Kada bi postojao metod procjene koji bi mogli primijeniti i na ponašanje u vezi, tj. kada bi mogli a priori stvoriti pretpostavku o tome kako će se partner ponašati i kako će se emocionalno vezati, da li bi to preveniralo bol usljed nerazumijevanja, nesporazuma i u konačnici raskida?

Stilovi emocionalnog vezivanja

Potreba da se bude u nečijoj blizini nekog ko je za nas poseban, toliko je važna da u mozgu postoji biološki mehanizam koji je odgovoran isključivo za stvaranje i regulisanje odnosa sa osobama za koje se vezujemo (roditelji, djeca, ljubavni partneri).  I kao što se kod djeteta aktivira panika prilikom separacije od majke, tako se i kod odraslih osoba aktiviraju strah, panika, uznemirenost ukoliko se partner nalazi u rizičnoj situaciji.

Pioniri teorije emocionalnog vezivanja, psihijatar i profesor na Univerzitetu Kolumbija Amir Levine i psiholog Rachel Heller godinama su istraživali bliske partnerske odnose među odraslim osobama. Svoja istraživanja su objedinili i 2010. godine objavili kao svojevrsan priručnik pod nazivom „Vezani: Nova nauka vezanosti odraslih osoba i kako vam može pomoći da nađete i sačuvate ljubav“.

Teorija emocionalnog vezivanja koju su razvili Levine i Heller identificira tri osnovna stila vezivanja odraslih osoba, dakle, načina na koji doživljavaju intimnost i reaguju na nju u romantičnim vezama. Tako, drže Levine i Heller, osobe sa sigurnim stilom vezivanja nemaju problem sa intimnošću i izražavanjem ljubavi i prisnosti. Suprotno tome, osobe sa izbjegavajućim obrascem doživljavaju intimnost kao prijetnju vlastitoj nezavisnosti i utoliko čine sve da je smanje ili posve izbjegnu. Osobe sklone preokupiranom stilu vezivanja pokazuju veliku potrebu za intimnošću, a kada su u vezi, fokusirani su uglavnom samo na vezu, gube interes za druge životne sadržaje, sumnjaju u partnera i njegovu sposobnost da im uzvrati ljubav u jednakoj mjeri. Postoji i kombinacija stilova, a omjeri se mogu mijenjati tokom godina usljed životnih iskustava i samog procesa razvoja i sazrijevanja.

Više je faktora koji utiču na to koji ćete stil razviti tokom života, ali dva ključna su odgoj, u smislu kako su se roditelji ponašali prema nama i životno iskustvo. U slučaju prvog, ako su nam roditelji poklanjali adekvatnu pažnju i odgovarali na naše potrebe, veća je vjerovatnoća da ćemo razviti sigurni stil vezivanja. Nasuprot tome, ako su bili hladni, strogi i nepristupačni, moguće je da ćemo kao odrasla osoba stvoriti izvjegavajući obrazac vezivanja. Ako danas održavamo preokupirani stil, sasvim je moguće da su roditelji bili nedosljedni u odgovoru na naše potrebe. Međutim, ne treba potcijeniti uticaj životnog iskustva, uključujući iskustvo ranijih ljubavnih veza i njihovih ishoda.

Levine i Heller su opisali stilove na sljedeći način:

Preokupirani stil: Volite da budete veoma bliski sa partnerom i posjedujete veliki kapacitet za intimnost. Međutim, često strahujete da vaš partner ne želi da vam se približi onoliko koliko bi to vama odgovaralo. U odnosu iscrpljujete veliki dio emocionalne energije. Osjetljivi ste i na najmanje promjene u raspoloženju i postupcima vašeg partnera i njegovo ponašanje doživljavate suviše lično. U vezi doživljavate mnogo negativnih emocija i lako postajete uznemireni, što vas može navesti da kažete ili uradite nešto zbog čega se kasnije kajete. Međutim, ako vam partner pruži dovoljno sigurnosti i ohrabrenja, u stanju ste osloboditi se uznemirenosti i osjećati se zadovoljno.

Sigurni stil: Izražavanje nježnosti i ljubavi u partnerskom odnosu za vas predstavlja prirodno stanje. Uživate u intimnosti i niste pretjerano zabrinuti za svoju vezu. Ne date se lako uznemiriti i uspješno se nosite sa problemima. Svoje potrebe i osjećanja lako komunicirate partneru, a uspješno tumačite emocionalne potrebe partnera i odgovarate na njih. S partnerom dijelite svoje uspjehe i probleme i pružate mu podršku kada je to potrebno.

Izbjegavajući stil: Vama je veoma važno da sačuvate nezavisnost i samodovoljnost i često vam više odgovara autonomija nego intiman odnos. Iako želite da budete bliski sa drugim osobama, ako je ta bliskost prevelika, osjećate se neugodno i često partnera držite na izvjesnoj distanci. Ne provodite suviše vremena brinući o svom odnosu ili o tome da biste mogli biti odbačeni. Često niste otvoreni prema svojim partnerima koji se žale da ste emocionalno distancirani. Uznemiri vas bilo kakav znak da vas partner kontroliše ili „upada na vaš teritorij“.

Kako dešifrirati partnerov stil vezivanja

Ovo će vas vjerovatno interesovati više nego vlastiti stil. Međutim, kako prikupiti dovoljno informacija na prvim susretima sa potencijalnim partnerom kad ste u povišenom, euforičnom raspoloženju, kad pokušavate ostaviti najbolji dojam, a njega/nju vidite kao sliku koju ste sami stvorili? Teško da, ali ne i nemoguće. Sasvim sigurno da nećete iz džepa ili torbice izvaditi upitnik za otkrivanje emocionalnog stila i zamoliti osobu da ga uredno popuni.

Dobar slušalac zlata vrijedi

Samim tim što ste sada upoznati sa konceptom emocionalnog vezivanja i što ste odredili vlastiti stil, uz pomoć pažljivog slušanja i opservacije bićete u stanju stvoriti sliku o vašem partneru. Čak i ako ne postavljate direktna pitanja, većina ljudi spontano počne govoriti o sebi, naročito u kontekstu prvih susreta. Međutim, slika se ne može razviti na osnovu samo par susreta - treba doći do tačke prelaska u narednu fazu koja podrazumijeva redovniju komunikaciju da bi se procijenilo kako će osoba respondirati. S tim da se ovdje ne radi samo pitanju stila emocionalnog vezivanja; naime, postoji mogućnost da osoba jednostavno ne želi vezu s vama jer je ne privlačite. I to ne zahtijeva dalju analizu, niti analizu zašto je to tako. Treba se znati povući na vrijeme.

Pomjeranje fokusa

Cilj određivanja emocionalnog stila vezivanja je samozaštita, kako ne bi pali u zamku vlastitog preispitivanja i održavanja uznemirujuće dileme da li ste dovoljni privlačni i dobro obučeni, do toga da li ste dovoljno pametni, ili da li imate dovoljno dobar pedigre! U tim momentima poljuljanosti, malo je vjerovatno da ćete ovakva pitanja postaviti za drugu stranu.

Od sada, naoružani saznanjima o različitim stilovima emocionalnog vezivanja, postavljaćete sebi drugačija pitanja: Da li ova osoba zavređuje emocionalno ulaganje? Da li mi on/a može pružiti ono što mi je potrebno (emocionalno, ne materijalno)? Da li je ova osoba spremna za intimnost ili mi šalje suprotne poruke?

Vrijedi pokušati.