Krvniku Radovanu Karadžiću 40 godina robije, kriv za genocid u Srebrenici!

Gotovo 21 godinu, otkada je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) podigao prvobitnu optužnicu za ratne zločine protiv Radovana Karadžića (1945.), danas je bivšem predsjedniku Republike Srpske i kreatoru zla koje se desilo u BiH, izrečena presuda, piše novinska agencija Patria.

Optužnica protiv Karadžića podignuta je 25. jula 1995. U pritvor Međunarodnog suda stigao je 30. jula 2008., nakon što je proveo više od 13 godina na slobodi izbjegavajući hapšenje. Uhapšen je u Beogradu 21. jula 2008. godine gdje se skrivao pod imenom Dragan Dabić. Suđenje je počelo 26. oktobra 2009. godine.

Haško tužilaštvo Karadžića tereti za genocid počinjen u Srebrenici i još sedam bh. općina, okrivljuje ga i za teroriziranje stanovništva Sarajeva putem granatiranja i snajperskog djelovanja, držanje talaca. 

Bivšem predsjedniku Republike Srpske i vrhovnom komandantu Vojske RS-a Radovanu Karadžiću presudu za najteže zločine počinjene na prostoru Bosne i Hercegovine donijelo je Vijeće kojim predsjedava južnokorejski sudija O-Gon Kwon, a članovi su Howard Morrison (Velika Britanija) i Melville Baird (Trinidad i Tobago).

15:40 Radovan Karadžić osuđen je na 40 godina zatvora. Optuženi je kriv za opsadu, teroriziranje, ubistva i zločine u Sarajevu. Kriv je za istrebljenje, ubistvo kao zločin protiv čovječnosti, ubistvo kao kršenje običaja ratovanja, deportacija, nehumana djela, prisilno premještanje, širenje terora, protivpravni napad na civile, i uzimanje taoca kao kršenje običaja ratovanja. Kriv je za genocid u Srebrenici.

Vijeće Haškog suda nije utvrdilo genocid u Bratuncu, Foči, Ključu, Prijedoru, Sanskom Mostu, Vlasenici i Zvorniku. Karadžić je tako kriv za 10 od 11 tačaka optužnice.

15:35  Vijeće je uvjereno da je optuženi znao za hiljade zarobljenih muškaraca na području Srebrenice. Iako je imao ažurirana saznanja o toku operacije optuženi se saglasio sa eliminacijom između 13. jula uveče i 17. jula 1995. i nije intervenisao kako bi spriječio ubijanje. Naredio da se prebace zarobljenici u Zvornik.

Kada je Pandurević otvorio koridor za prolazak kolone kkao bi omogućio prolazak, koridor je u roku od jednog dana zatvoren.

Optuženi se u komunikaciji sa međunarodnim novinarima hvalio sa otvorenim koridorom, ali da je na sjednici zatvorenoj za javsnost žalio što su bosanski muslimani prošli kroz koridor.

On se ne može na osnovu svog učešća UZP-a u Srebrenici smatrati odgovornim za progon.

15:29  Optuženi priznaje da je odobrio prvobitni plan da se enklava zauzme. Ali, tvrdi da se u tom planu nije razmatralo pogubljenje muslimana, optuženi trvdi da nije bio obaviješten o tim ubvistvima. Pretresno vijeće zaključuje da je optuženi dobivao informacije putem različitih kanala. Optuženi se dva puta sastao s Tomislavom Kovačem iz MUP-a RS koji je 13. i 14. jula boravio u Bratuncu i Srebrenici.

Kardžić i Mladić imali dugoročan plan protjerivanja muslimana iz Srebrenice. Kao predsjednik RS-a i komandat VRS-a optuženi je bio jedina ličnost u RS-u da interevniše kako bi se spriječilo da muslinai budu pobijeni, ali optuženi ne samo da nije spriječio nego je lično naredio da muslimani iz Bratunca budu prebačeni na druga mjesta i ubijeni. Upotpunosti upoznat s ubijanjem on je 14. jula proglasio ratno stanje u Skelanima

15:24 Snage bosanskih Srba na livadi u Sandićima, na obali rijeke Jadar i u školi Vuk Karadžić vršile su ubijanje bosanskih muslimana. Dokazi su pokazali da je najmanje 5.115 muškaraca ubijeno u vezi sa događajima iz optužnice.

Podmuklu operaciju na terenu je nadgledao i sprovodio VRS i članovi Glavnog štaba.

Vijeće skreće pažnju da su oficiri iz Drinskog korpusa stalno bili prisutni na lokacijama u zvorničkoj općini da su 1995. vršena ubijanja. Vijeće nadalje konstatuje da ta složena operacija ubijanje ne bi bila moguća bez naređenja Ratka Mladića.

Vijeće primjećuje da su snage progonile pripadnike kolone i da pobiju sve muškarce bosanske muslimane koje su zarobili. Vijeće smatra u kombinaciji sa načinom na koji je ubijanje izvršeno pokazuje jasnu namjeru da se svi vojno sposobni muslimani ubiju. Postojala namjera da unište mislimane Srebrenice.

Vijeće se uvjerilo da su pripadnici UZP-a imali namjeru da svi vojno sposobni muškarci budu pobijeni.

15:10 Sudija O-Gon Kwon detaljno je iznio dešavanja vezana za Srebrenicu i masovna ubijanja muškaraca i vojno sposobnih bosanskih muslimana. Kazao je da je 30.000 djece, žena i staraca u konvojima prevezeno prema teritoriji gdje su bili bosnaski muslimani, a da su odvajani muškarci, mladići...Sudija je istakao i momenat kada bosnaski Srbi saznaju za kolonu muslimana koji idu prema Tuzli, a spomenuto je i naređenje da se svi vojno sposobni muslimani ubiju.

15:07 Početkom 1993. nakon niza napada bosanskih Srba na bosanske muslimane oni su pobjegli prema Srebrenici koja je 16. aprila 1993. proglašena zaštićenom zonom UN-a.

Optuženi je naredio da se stvore uslovi totalne nesigurnosti, nepodnošljivosti i bezperspektivnosti stanovništva u Srebrenici.

2. jula nakon posjete komandi Drinskog korpusa izdato je naređenje o aktivnom borbenom dejstvu enklava Žepe i Srebrenice. Otpočela su aktivna dejstva 6. jula, a 9. jula je optuženi saznao da su postajali povoljni uslovi za napad na Srebrenicu.

Krajem dana 11. jula grad je pao u snage bosanskih Srba pozvali su sve one koji ostali u gradu da napuste svoje kuće.

- Došao je trenutak da se Turcima osvetimo na ovom prostoru - kazao je Karadžić.

Bosansko stanovništvo je pobjeglo iz grada zbog stalnog bombardiranja i ogromna većina muškaraca krenule je pješke prema Tuzli, dok su žene otišle u bazu u Potočarima. U noći između 12. i 13. jula bosanski muslimani su čuli pucnjavu u blizini, neki su vidjeli kako premlaćuju i siluju bosanske muslimane i neke su odveli i nikada se više nisu vratili.

Te večeri, i sljedećeg jutra Ratko Mladić je pozvao UNPROFOR i predstavnike bosanskih mulismana na sastanak kako bi razgovarali o njihovoj sudbini.

14:56 Snage Srba zatočile su osoblje UN-a 25. i 26. maja 1995. Dok su bilio zatočeni od strane bosanskih Srba osoblju UN-a upućivane su prijetnje vezano za NATO vojne udare. Neki su bili lisicama vezani za vojne objekte. Optuženi je naredio da se oslobode kada je shvatio da se napadi neće nastaviti. Vijeće odbacuje argument optuženog da se nakon avio napada osoblje UN-a smatralo učesnicima borbe. Vijeće konstatije da osoblje nije bilo dio zaraćenih snaga.

Osoblje UN-a namjerno je zatočeno s ciljem da se ostvari ustupak u vidu prestanka napada. Vijeće se uvjerilo i van svake razumne sumnje utvrdilo postojanje udruženih zločinačkog poduhvata koji su uzeli taoce. 

Okončan je kada su svi pripadnici UN-a oslobođeni. Jedini razuman zaključaj koje Vijeće može da izvuče jeste da on ne samo da je imao namjeru da se zatoče pripadnici UN-a već je htio da se njima i prijeti.  

Vijeće se uvjerilo da je postojao i udruženi zločinački poduhvat Manojlo Milovanović, Krajišnik, Mladić i Karadžić bili su dio tog UZP-a. Karadžić je direktno odobrio da se taoci rasporede kao živi štit kod meta za koje se očekivalo da budu bombardovane.

14:55  Od nastanka UZP optuženi je bio obavještavan o napadima SRK na stanovništvo Sarajeva. Umjesto da se pobrine da prestanu napadi, poricao je da je SRK odgovoran za napade te je za to optužio bosanske muslimane.

Nije učinjen niti jedan pokušaj da se krivično gone vojnici SRK-a što ukazuje na princip nekažnjavanja.

Optuženi je pokušao zaustaviti te događaje samo kada je bio pod pritiskom međunarodne zajednice ili NATO udara. Dopuštao bi da se kampanja snajperisanja nastavi.

Vijeće je uvjereno da je koristio kampanju snajperskog djelovanja kao pritisak na rukovodstvo bosanskih muslimana.

Bez njegove podrške SRK na civilno stanovništvo ne bi bilo tolikih napada. Namjeravao da izvrši ubistvo da se širi teror i da je to dijelio sa članovima, sa UZP-om snosi individalnu krivičnu odgovornost za ubistvo, protivpravni napad na civilno stanovništvo, širenje terora, ubistvo kao zločin protiv čovječnosti, kršenje običaja ratovanja. 

14:50 Neprekidnost snajperskog djelovanja i granatiranje i veliki broj žrtava ne mogu se objasniti činjenicom da je u Sarajevu bio rat. Vijeće je uvjereno da su snajperisit bili dio jedinice i pod kontolom SRK-a i Vojske RS-a. Od samog početka sukoba optuženom grad Sarajevo je bio značajan ne samo zbog simbolike već i zato što je imao poseban značaj za optuženog koji ga je smatrao svojim rodnim gradom. Plan se mogao ostvariti samo neprekidnom vatrom. Vijeće zaključuje da je postojao zajednički plan i da je potekao od političkog i vojnog rukovodstav bosanskih Srba da se zauzme grad ili dijelovi grada.. Vijeće zaključuje da je optuženi značajno doprinjeo tom planu. Budući da se nalazio na samom čelu optuženi je pružao podršku Ratku Mladiću. Kao vrhovni komandat Vojske RS-a optuženi je izdavao naredbe vezano za napade na Sarajevo. Optuženi je direktno učestvovao u planovima za Sarajevo. 

14:46 Pretresno vijeće je u izvođenju zaključka odbacilo tvrdnje optuženog, te prihvatili da su rat vodile obje strane, da su se vodile uzajamne borbe i da su jedinice Sarajevsko-romanijskog korpusa  gađale civilne objekte.

Neprekidnost snajpera i granatiranje usmjereni na civilno stanovništvo ne može se tvrditi čnienica da je vođen rat s obje strane već su civili bili direktna meta SRK ili su pak bili izloženi neselektivnoj i prekomjernoj vatri kada je SRK bacao aviobombe i minobacače na Sarajevo.

SRK je počinio ubistva, protivpravne napada ne civile, terorisanje građana te ubistvo kao zločin protiv čovječnosti.

14:40 Sa svojih položaja namjerno su pucali po civilima Sarajeva uključujući i gađanje tramvaja. To se radila skoro svakodnevno i ne smanjenim intenzitetom. Iz snajpera se pucalo po djeci dok su šetala ili se vraćala iz škole. Otvarana je snajperska vatra sa mnogobrojnih snajperskih gnijezda. Vijeće je uvjereno da su jedinice Sarajevsko romanijskog korpusa otvarale neselktivno vatru po gradu.

Često nije bilo nikakve vojne mete koje su birale snajperisti. 1995. jedinica je bacila na grad i modifikovane bombe, koje u to vrijeme nisu bile propisno ispitane.

Imajući u vidu trajanje vatre Vijeće zaključuje da je namjera bila da gađaju civile. Vijeće je uvjereno da je Sarajevsko romanijski korpus radio s namjerom da teroriše cijelo stanovništvo. Vijeće kontstatuje da je ubijeno na hiljade civila.

 14:37  Optuženi snosi individualnu krivičnu odgovornost za progon, istrebljenje, ubojstvo, prisilno premještanje, zločin protiv čovječnosti i kao kršenje zakona običaja ratovanja.

Optuženi se proglašava da nije kriv za genocid u sedam općina po tački 1. optužnice. Vijeće nije uvjereno da je počinjen genocid u sedam općina, niti je kriv za genocid u općinama Bratunac, Foča, Ključ, Prijedor, Sanski Most, Vlasenica i Zvornik.

14:32 Načini na koji su srpske snage uzimale vlast podrazumijevalo je i široki spekatr protupravnog zarobljavanja. Optuženi i rukovodstvo Srba ne samo da su znali za objekte zatočenja nego su koristili takve objekte za ostvarivanje ciljeva. Vijeće smatra da su djela deportacije, progona bila u namjeri da posluže ostvarenju cilja. Radnje u osnovi progona bile su prisilno premještanje, zatvaranje te uvođenje restriktivnih mera. Znao je da vlada atmosfera nekažnjivosti za zločine nad nesrbima. Optuženi je trebo znati da je nesprsko stanovništvo izloženo zločinama. Optuženog je ta mogućnost ostavljala ravnodušnim.

14:30 Paravojne formacije lokalnih Srba i jedinica JNA, Vojska RS djelovali su  po naređenjima lokalnih štabova koji su bili pod utjecajem optuženog. Zločini se pripisuju pripadnicima UZP-a odnosno optuženom. Iako su postojali civilni sudovi, a osnovan je i Vojni obraćano je malo pažnje na zločine počinjene nad nesrbima.

Optuženi je dao signal da će se takve radnje tolerirati tokom cijelog perioda i to je imalo za efekat ohrabrivanje i olakšavanje vršenje zločina.

Nisu poduzimani  dovoljni koraci da ih kazni, javnosti i medijima davao takve infomacije da ih dovede u zabludu o tim zločinima. Svojim poricanjima i svojim prevarantskim prikazivanjima stvarnsoti na terenu koje je bio svjestan stvorio je okruženje da srpske snage rade zločine.   

14:24 Vijeće zaključuje da je optuženi zanačajno doprinjeo u činjenju onoga što se dešavalo u BiH. Optuženi je bio od vitalne važnosti u razvijanju ideologije i centralna figura udruženog zločinačkog poduhvata. Optuženi je imao centralno mjesto kod bosnakish Srba uključujući i razdvajanje od muslimana i Hrvata i stvaranje homogene države bosanskih Srba. Optuženi se nalazio u samom vrhu političkih i vojnih struktura i mogao je korisitti svoju moć. On je podržao sprovođenje vojnih ciljeva. Bio je centralna figura u mobilizaciji i stvaranju TO Srba. Vojne strukture i jedinice omogućile su da se bosnaski Srbi održe na teritoriji na koja su polagali prava.

14:17 U tački 1 Tužilaštvo je tvrdilo da je u sedam općina kampanja progona za koju se tereti, bila u toj mjeri da je to genocid. Vijeće se nije uvjerilo da su radnje sprovedene s genocidnom namjerom. Jesu s namjerom da se djelomično unište bosanski muslimani i Hrvati. Vijeće nije moglo van razumne sumnje utvrditi da je riječ o genocidu.

- Vijeće nije moglo identificirati niti zaključiti da je postojala genocidna namjera kod optuženog ni kod fizičkih počionilaca zločina. Vijeće nema dovoljno dokaza da je u tim općinama počinjen genocid - rekao je sudac Kwon.

14:15 Sudac O-Gon Kwon kazao je da su srpske snage ubile mnoge Bošnjake i Hrvate. Žrtve su umirlae i nakon nečovječnih uslova kojima su bile podvrgnute. Ubijanja predtavljaju istrebljenje. Vijeće konstatira da su počinioci svoje žrtve birali na osnovu identiteta i zločini su počinjeni iz diskriminatornih razloga.

14:13 - Vijeće zaključuje da je postojao sistematski obrazac počinjenja zločina u većem broju općina na koje su Srbi polagali pravo. U mnogim slučajevima nesrbi su bili prisiljeni napustiti svoje domove, pri čemu su mnogi prvo hapšeni, držani u zatočeničkim objektima. Ta protjerivanja rezultirala su izmjenom etničke slike.

14:00 Na Haškom sudu počelo je izricanje presude Radovanu Karadžiću. Predjedavajući Sudskog vijeća, južnokorejski sudac O-Gon Kwon predstavio je, na početku izricanja presude, optužnicu protiv Karadžića.

13. aprila 2010. prvi sjedvok svjedočio. 449 dana suđenja, 443 svjedoka. Pored toga Vijeće je primilo još preko 100 svjedoka pisanih izjeva. Cijeli spis imao je više od 48.000 transkripta. Preko 95.000 podneska. U spisu je više od 330.000 stranica.

Tačka 1 optužnice tereti ga za genocid u sedam općina. Ukupno u pet tačaka optužen za zločine protiv čovječnosti.