Čovićeva šutnja o Karadžiću

Piše:Edina Latif

Čak i najveći skeptici koji su vjerovali kako se lider HDZ BiH Dragan Čović neutemeljeno kritizira u medijima zbog kriminala, te da mu se sve podmeće jer je on jedini i istinski borac za ravnopravnost Hrvata u BiH, svojom znakovitom šutnjom nakon izricanja presude zločincu Radovanu Karadžiću pokazao im je neiskrenost i licemjerstvo, i otkrio da postoje čvrsti političko-poslovni dilovi između njega i Milorada Dodika.

Šutnja je znak da Čović lukavo radi na ostvarenju plana koji su započeli njegov politički idol Tuđman i Milošević dijeljenjem države Bosne i Hercegovine u Karađorđevu. Sada se Karađorđevo preselilo u Laktaše i Široki Brijeg, a on i Dodik zamijenili su prvobitno spomenuti dvojac.

Po principu ne diram ja tvoje, ne diraj ti moje, Dodik pomaže Čoviću na sve moguće načine da udari definitivni pečat na plan i pravno-formalnog ozvaničenja Herceg-Bosne. Lider HDZBiH je upotpunosti preuzeo kontrolu nad svim javnim kompanijama u čijem nazivu je HZHB, te kompletnu finansijsku vertikalu u državi. Federalnu vladu vrti oko malog prsta.

Uz vlastitu teritoriju imati i ekonomsku moć, a onda nastaviti obmanjivati Hrvate da jedino on i HDZ BiH su spas i sigurno utočište od neravnopravnosti i prepadati ih majorizacijom od strane Bošnjaka, Čovićev je jedini cilj.

I opet je tu itekako značajna Dodikova uloga. Primjerice, otkako se zakotrljala priča o Mostaru, nijednom se Čovićev partner iz RS nije oglasio po pitanju zaštite nekoliko hiljada Srba koji žive u ovom gradu. Dodika ti Srbi ne zanimaju, baš kao ni Čovića 200.000 Hrvata iz RS koje je Karadžić provodeći politiku etničkog čišćenja protjerao.

Kako to da “jedini zaštitnik” Hrvata u BiH ne naredi svom Davoru Čordašu, ministru za izbjeglice i raseljena lica da javno se ogradi od odluke Vlade RS koja je najavila da će pružiti svu neophodnu pomoć timu odbrane Radovana Karadžića, u procesu pripreme za žalbeni postupak. Šuti mudro Čordaš, jer njemu je dobro. Čović mu je u dogovoru sa Dodikom obezbijedio četiri godine ministarsku fotelju i plaću, te službeni stan u Banja Luci.  

Što bi onda Čordaša bilo briga za 200.000 Hrvata otjeranih sa kućnoga praga kamama, puškama… I njega su otjerali iz RS, ali on se dobro snašao u zapadnom dijelu Mostara, tako da ga sem ličnog interesa ništa drugo i ne zanima.

Šuti Čović, ali ne šute drugi.

Oglasio se HDZ 1990, podsjećajući da je Karadžićeva monstruozna doktrina, temelj RS udarila na etničkom čišćenju i progonu  200.000 Hrvata, paljevini njihovih višestoljetnih ognjišta, samostana i uništavanju povijesne i kulturne baštine jednoga naroda.

-U moru prolivenih suza majki Srebrenice, koje i danas tragaju za posmrtnim ostacima svojih sinova, 40 godina se, pretvarajući u ljudske sudbine, topi u kaznu od dva dana robije po oduzetom životu, poručili su iz HDZ 1990.

Šuti Čović, ali ne šute drugi.

Davor Gjenero, politolog iz Zagreba demonstrativnim napuštanjem emisije na TV N1 kada se počelo u superlativu govoriti o Karadžiću pokazao je svoj stav spram zločinca. O presudi se oglasio i lider SDP Hrvatske Zoran Milanović.

I predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović (HDZ), pisala je majkama Srebrenice, nakon haške presude, suosjećajući u njihovoj boli.

Šuti Čović, ali ne šute drugi.

I vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić ocijenio je kako presuda nije dostatna bez iskrenoga kajanja za svo počinjeno zlo.

Presudom Haškog tribunala osuđen je jedan čovjek odgovoran za zločine, no kardinal smatra da njome nisu osuđeni korijen tih zločina i ideologija koja ih je kreirala.

Podsjetio je da je u februaru uputio posebno pismo patrijarhu SPC Irineju, u kojemu je pozvao na uvažavanje činjenica o ratnim zločinima na kojima je nastao današnji entitet Republika Srpska

Samo Dragan Čović šuti.

Da li ga je stid svećenika Banjalučke biskupije Zvonimira Matijevića, koji je tokom prošlogodišnje posjete pape Franje Sarajevu u Katedrali svjedočio o golgotama koje je prošao tokom rata.

Matijević je rekao da je bio zatočen u srpskom logoru, da su srpske snage pobile osam svećenika, da su brojne časne sestre stradale. Završio je svoju ispovijest riječima: “Opraštam im.”

Svećeniku Matijeviću nakon što je ispričao svoju potresnu priču o boravku u logoru, a nakon čega je obolio od multiplaskleroze, papa Franjo je suznih očiju poljubio ruku i kazao da moli za njegovu milost.

Ovaj svećenik kao i mnogi drugi, te 200.000 Hrvata u RS bili su žrtve Karadžićeve zločinačke politike, koju Čović nijednom riječju nije osudio nakon izricanja presude.

Da li ga je stid pogledati u oči ovom časnom čovjeku i reći mu da je on i samo on, zaštitnik hrvatskih interesa u BiH, a pri tome šutjeti o zločincu sa Durmitora?