Suđenje srebreničkom komandantu: I srpski borci svjedočili u korist Nasera Orića

Na današnjem suđenju Naseru Oriću, ratnom komandantu Srebrenice saslušani su svjedoci Tužilaštva, inače pripadnici Vojske RS Vidoje Ilić i Milan Jeremić, obojica iz Srebrenice. Nakon njihovih iskaza advokatica Orića Lejla Čović pristupila je unakrsnom ispitivanju.

Vidoje Ilić je rekao da su jedinice Vojske RS dobile informaciju 11. jula 1992. godine da će TO, odnosno Armija RBiH izvesti žestok napad na njihove položaje u Zalazju 12. jula, dakle sutradan. Iz sela su izveli žene, djecu i starce i pripremili se za borbu. U 9 i 30 počeo je žestok napad TO Srebrenice, a oni su žestoko uzvraćali. Srpska jedinica se nalazila oko groblja, naoružana minobacačima, topovima, mitraljezma i puškama, sa ogromnim količinama municije. Nakon dužih borbi oko naselja, 12. jula u 18 sati, nekoliko boraca iz grupe Vidoja Ilića se povuklo i sakrilo u potkrovlje kuće u vlasništvu Dragana Rakića. Tu su ostali nekoliko sati, a onda se između 21 i 22 sata su izvukli prema Sasama. Prilikom izvlačenja, svjedok je rekao da su naišli na nekoliko tijela srpskih vojnika na ivici šume izvan naselja.

Zašto bi Orić lagao?  

Pošto je Ilić tvrdio da je nakon borbi vidio i čuo Nasera Orića ispod kuće Rakića, advokatica Lejla Čović ga je upitala kako je mogao vidjeti Orića? Ilić je rekao da je u zidu bila rupa od metka. Advokatica je pitala kako je moguće kroz rupicu od metka vidjeti ljude ispod kuće, ako je rupica napravljena udaljenim pucnjem i pod malim uglom, a potkrovlje je na visini od 7 do 8 metara? Ako je jedan metak probio zid, mogli su i svi ostali, pa je to bio potpuno nesiguran prostor. Navodno, Ilić je čuo Orića dok govori da su „zauzeta srpska sela Sase, Jažestica, Kravica i Žuti most. Advokatica Čović je Ilića upitala: „Kad su zauzete Kravica i Jažestica od Armije RBiH u Srebrenici“?

„U januaru 1993. godine“, rekao je. Dakle, više od pola godine kasnije. Nakon toga svjedok je potvrdio da mu je poznato da Žuti most nikad nije zauzet od Armije RBiH. U čemu je bila kvaka stavljanja ovih lažnih činjenica u usta Nasera Orića? Niko to ne može znati osim onih koji lažu.

Drugi današnji svjedok Tužilaštva bio je Milan Jeremić, također pripadnik Vojske RS. I on je govorio o dobrom naoružanju jedinice, počevši od miniobacača, topova, mitraljeza i pušaka. Njegov brat bio je u susjednoj kući sa jednim vojnikom na mitraljezu, dok su za minobacačem bili Mijo Rakić i Slobodan Ilić, sudija o kojem se uveliko pričalo da je zarobljen, pa ubijen i to mučki, premda su nalazi obdukcije tvrdili da je stradao od jednog metka.

Svjedok je naveo da je iz obližnje kuće gdje je bio njegov brat mitraljez konstantno pucao. Nakon 18 sati on se sa par svojih ljudi povukao i u 18 sati sakrio u potkrovlje kuće Dragana Rakića. Jeremić je rekao da je vidio i Dragana Rakića kako je pucao kroz prozor svoje kuće, a onda ga je ubrzo vidio izrešetanog. Svjedok Jeremić pretpostavlja da je u susjednoj kući, u vlasništvu Desimira Cvjetinovića, udaljenoj dvadesetak metara lijevo u odnosu na pravac borbi, bili Branko Simić, Petko Simić, Slobodan Simić i Dragomir Vujadinović. Jeremić je, navodno, čuo Orićev glas koji je govorio da se „zarobljenici ne diraju i da će im biti suđeno u Srebrenici“. Dakle u istoj kući, u istom potkrovlju su dva svjedoka čula dvije potpuno različite rečenice koje je bajagi izgovorio Naser Orić.

Jeremić, za razliku od Ilića, nije gledao kroz rupice u zidu, jer ih, tvrdio je, nije ni bilo.

Tako su samo u svjedočenju Vidoja Ilića ostale rupe. 

Vidoje Ilić je pričao kada je kuća počela da gori da se gušio od dima te dobio opekotine po rukama. Za razliku od njega Jeremić je rekao da niko nije imao nikave opekotine i da je dim bio jedini problem. Ako su se tu krili od 18 sati do 21-22 sata, pitanje je kako niko nije kašljem otkrio njihovu grupu, a i ako je i bilo plamena, kako nije planuo krov, koji se najlakše i najprije zapali.

Kako je ključni svjedok postao lažni svjedok

Uglavnom u potkrovlju kuće Rakića krilo se njih pet šest i onda su se u toku noći izvukli prema Sasama. 

Desetine je pitanja na ove brojne i potpune nelogičnosti, ali ona najvažnija vezana su za lažne konstrukcije prvog svjedoka u ovom procesu O1. Ovaj zaštićeni svjedok Tužilaštva tvrdio je da je svojim očima vidio kako Naser ubija zarobljene Srbe, među kojima i sudiju Slobodana Ilića i to usred podneva 12. jula 1992. godine. Kako se vidi, sudija Ilić je do 18 sati tog dana kao artiljerac na minobacaču još ispucavao granate. Laži u ovom procesu se množe. Navodno ključni svjedok ovog procesa O1 ne samo da nikad nije ni bio u Armiji BiH, nego očito nikada nije bio ni u Zalazju, iako je svjedočio da je tamo vidio nekakva ubistva zarobljenih srpskih vojnika. Već prije je izrekao  apsurdne tvrdnje, rekavši da su u jednu navodnu žrtvu ispucana dva rafala, a onda je odbrana Orića pokazala rezultate obdukcije patologa Zorana Stankovića po kojoj je u lešu pronađen jedan jedini metak.      

Ovaj proces se sve više pretvara u katastrofu, jer se opsjenama i otvorenim i primitivnim lažima uzalud pokušava iskonstruisati krivica za optuženog Nasera Orića. To je i danas bilo jasno svim prisutnim u sudnici.