Na političkoj sceni u Bosni i Hercegovini, tempirano u predizborno vrijeme, odvija se korak po korak oživljavanje tzv. Hrvatske Republike Herceg-Bosne. Krenuo je u realizaciju tog plana lagano lider HDZ BiH Dragan Čović otvaranjem Ureda hrvatskog člana Predsjedništva BiH u Mostaru.
I politički i crkveno (biskup Perić blagoslovio Ured), Čović omeđava „hrvatsko-kršćansku“ teritoriju koja je dogovorena još 1991. godine u Karađorđevu, kada su se sastali Franjo Tuđman i Slobodan Milošević. Uz to, ovim činom poslana je poruka da je Mostar hrvatski stolni grad u kojem bi da stoluje Čović.
Potom su u austrijskom gradu Gracu, Radovan Karadžić i Mate Boban 1992. godine dogovorili ono što njihovi politički sljedbenici sada pokušavaju realizirati.
Pokušalo se konc-logorima, protjerivanjem, ubijanjem očistiti etnički teritorija koja je prije četvrt stoljeća nazvana HRHB.
Hrvatska Republika Herceg-Bosna bila je hrvatska upravna jedinica u sklopu Republike BiH, koja je 28. avgusta 1993. izrasla iz Hrvatske zajednice Herceg-Bosne utemeljene 18. novembra 1991., kao političke, kulturne, ekonomske i teritorijalne cjeline. Potpisivanjem Vašingtonskog sporazuma 1994. godine, ovlasti HRHB prenesene su na Vladu FBiH.
Utemeljenjem Hrvatskog narodnog sabora na čije se čelo stavio Dragan Čović, ako se pogleda za šta sve HNS ima formirane odjele (urede), potpuno je preslikano ono što je prvobitno bilo HZHB, a potom preraslo u HRHB. Ne treba zaboraviti da HNS već ima zahtjeve da se ugradi u Ustav FBiH i u budžetske jasle, što je korak do ostvarenja Čovićevog sna.
Čović je 2014. godine dolaskom na vlast, svakoga dana radio sve kako bi glavne poluge u državi preuzeo, i nametnuo se kao politički faktor broj jedan u državi.
Vlada FBiH, uglavnom radi onako kako on da instrukcije svojoj odanoj ministrici finansija Jelki Milićević. Naravno, i na državnom nivou zauzeo je sve finansijske pozicije, čisto zarad blokiranja određenih procesa u državi, ali i kontrole svih finansijskih tokova.
Važnije za njega je kako u Federaciji BiH uzeti 25 posto teritorije, a najbrojniji narod „zgurati nogama“ na preostalih 24 posto.
Vratimo se Karađorđevu, pa austrijskom Gracu, pa onda opet Karađorđevu prije šest-sedam godina. Umjesto Tuđmana i Miloševića, na mjestu gdje je skovan plan podjele države Bosne i Hercegovine, sastali su se Dragan Čović i Milorad Dodik.
Kako tada, pa sve do danas, ovaj političko-prijateljsko-biznismenski dvojac nerazdvojan je.
I jedan i drugi rade na stvaranju svojih planova (nahija) kojima će neprikosnoveno vladati, a državi BiH, daju onoliko političke i ekonomske moći, koliko je potrebno da se održava takoreći kao da je na infuzijama.
Išao je Čović na noge Dodiku, da obilježi 9. januar, ne osvrčući se na to da su Hrvati iz RS protjerani, a i ono što se vratilo da živi jedva opstaje. Nije se oglasio ni kada je Karadžić osuđen, a ni Šešelj. Jer, zamjerio bi se tada svom glavnom političkom partneru, sa kojim ga povezuje isti cilj.
Sastajali su se oni po raznim prudovima, banjalukama, mostarima, dijelili, potpisivali i sve ukrug....U zadnje vrijeme njihovi su susreti ponovo intenzivirani i to sa konkretnim potezima.
Tako su se jučer, nakon što je Čović prije samo desetak dana pohodio Dodika u Banja Luci, našla dvojica jarana u Trebinju. Podsjetimo da je banjalučka kafa rezultirala nalogom direktoru Agencije za statistiku BiH Velimiru Jukiću da zatraži brisanje 120.000 stanovnika, uglavnom Bošnjaka iz RS, što je prijeko potrebno Dodiku.
Inicirali su tako Dodik i Čović i potpisivanje sporazuma o saradnji dvije elektroprivrede, Republike Srpske i HZHB i prisustvovali jučer tom svečanom činu u Trebinju.
Ekonomski cilj zasigurno ovdje nije primaran, iako se upakovalo to u izjavama. Dodik je Čoviću, što je jasno više i neupućenima u politička zbivanja u BiH, nastavio pomagati da oživi svoju hrvatsku republiku.
Jer elektroprivrede su nebitne, što bi se reklo „statisti u filmu“. Bitna je Republika Srpska koja podupire vraćanje iz mrtvih tzv. Hrvatske Republike Herceg-Bosne. Mostar, Banja Luka i Trebinje, odnosno otvaranje ureda, dogovor o popisu i sporazum elektropivreda pokazatelji su u kojem će se pravcu u narednom periodu odvijati Čovićeva politika u ovoj zemlji. Ali i Dodikova. Drže se čvrsto, jer jednom bez drugog „života nema“. Plan im ide kao po loju, još samo da se Dodik ekonomski nekako spasi i da ne bude protesta. Milina ih gledati kako složna braća državu razgrađuju.
Za to vrijeme, koalicioni partneri tj. bošnjačko jedinstvo SDA i SBB, bave se nekim drugim stvarima. Prodajom javnih kompanija, podjelom fotelja, svađom ko je imenovan ko nije....Zauzetost raspodjelom plijena ipak ih ne amnestira od odgovornosti za eventualni "crni scenarij" koji postaje sve izvjesniji. Šutnjom postaju saučesnici u ovom „političkom zločinu“ prema vlastitom narodu i državi Bosni i Hercegovini. A za nju se borilo i ginulo.