Članak

Aldin Husić Đurđevdan proslavlja sa gorčinom: Praznik je, a ja razmišljam kako da prehranim porodicu

Žao mi je što moja porodica i ja nismo mogli ostati u Njemačoj. Bilo nam je bolje u azilanstkom kampu, nego ovdje kod kuće

Njemačke vlasti su od prošle godine vratile oko 90.000 azalinata sa područja Balkana, nakon što je u ovu zemlju počelo pristizati sve više izbjeglica iz Sirije, potisnuti tamošnjim ratovima, piše novinska agencija Patria.

Jedan od azilanata koji je vraćen kući nakon osam mjeseci boravka u azilantskom kampu u blizini Kelna je i Aldin Husić iz Visokog. On je u Bosnu i Hercegovinu vraćen zajedno sa trudnom suprugom i dvoje maloljetne djece. Kaže da je pokušao dobiti azil u Njemačkoj jer u BiH nije moga naći nikakvo zaposlenje, ali su tamošnje vlasti odlučile da je BiH ipak sigurna zemlja, i da je prioritet pomoć pružiti azilantima iz ratnih zona. Husić je Rom, pa i današnji praznik Đurđevdan proslavlja sa gorčinom u grlu.

– Žao mi je što moja prodica i ja nismo mogli ostati u Njemačkoj. Bilo nam je bolje u azilantskom kampu, nego ovdje kod kuće – rekao je Husić za NAP.

- Dok smo bili u kampu živjeli smo u kontejneru, koji je imao veliku sobu i koja je bila jako uslovna. Sve režije su nam bile plaćene. Također, dobivali smo odjeću, hranu i novac koji nam je mogao biti za taj mjesec – opisuje Husić, kojeg je tokom boravka u kampu za azilante zadesio i infarkt, ali su njemačke vlasti platile kompletan trošak njegovog liječenja.

Iste vlasti snosile su i popravak njegovih zuba, ali i druge vrste liječenja. 

- Samo sam želio dobiti azil, i naći neko zaposlenje. Nažalost, zbog ratova na drugim stranama svijeta to nije bilo moguće – kaže Susić.

Pod pritiskom lokalnih zajednica, od 1. avgusta prošle godine u Njemačkoj je na snazi izmjenjen zakona koje omogućava brže deportiranje azilanata, nakon što je hiljade porodica sa prostora zapadnog Balkana preplavilo Njemačku.

Pritisak na njemačke vlasti počeo je od utjecajnih lokalnih vlasti Saveza općina i saveznih pokrajina Njemačke (DStGB), koje snose i najveći finansijski teret, izdvajajući milione eura za prihvatilišta i socijalnu pomoć za azilante, što je dosadašnji zakon dozvoljavao.

Husuć kaže da sada kada se vratio u Visoko, ponovo nema ništa. Nema posao. Dok je bio u Njemačkoj, skinut je sa Birao za zapošljavanje, pa sada nema ni zdravstveno osiguranje.

Njegova supruga je trudna. Žive kod njegove majke, sa dvojicom njegove braće. Prostorija u kojoj žive je mala i neuslovna, pa ne znaju gdje će sa bebom kada se rodi, piše Patria.

 

#BiH