Zašto Izetbegović i Radončić nisu uslovili Čovića: SAD zabrinutije za Mostar više nego bh. lideri

Prelijepi grad na Neretvi, bosanskohercegovački, svojim višegodišnjim političkim igrama i trgovinama SDA i HDZ BiH, pretvoriše u grad slučaj.

Već osam godina zbog nesređenih odnosa između dvije stranke koje neprikosnoveno vladaju Gradom, ili su možda ti odnosi sređeni po principu „istočna obala meni, zapadna tebi“, u Mostaru nisu održani izbori što je ne samo evropski, nego zasigurno i svjetski presedan, piše novinska agencija Patria.

Kako god se okrene i analitički pristupi priči o rješavanju problema održavanja izbora u Mostaru, i na početku i na kraju uvijek se dođe do samo jednog imena – Dragan Čović i HDZ BiH.

Čović je dobio sve što je poželio i zacrtao. Od ministarskih pozicija, direktorskih u javnim kompanijama, upravnih i nadzornih odbora.....ostao je još samo Mostar koji je on prije tačno godinu dana na proslavi obljetnice HDZ BiH proglasio hrvatskim stolnim gradom.

Svaku moguću priliku kada mu se ukaže, on iskoristi da to potencira. Poruku je poslao između ostaloga i otvaranjem Ureda člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda u Mostaru, u prostorijama HDZ BiH, za koje je blagoslov dao biskup Perić. Betonira on svoju poziciju suptilno, uz za javnost prijemčivu priču o evropskom putu BiH, čime prikriva finaliziranje „paklenog plana“ zvaničnog proglašenja trećeg entiteta HZHB sa Mostarom kao hrvatskim stolnim gradom. 

Briljantan je Čović političar, lukav i strateg kakvog odavno nije bilo na ovim prostorima. Počev od vremena kada je kao direktor Sokola od sadašnjeg haškog osuđenika Pušića tražio zatočene Bošnjake iz logora Heliodrom kao radnu snagu, do sudskih procesa u kojima se tajnovito gubila sva dokumentacija, do enormnog bogaćenja. Crkvu i crkvene velikodostojnike koristi po potrebi, a kada mu se ne uklapaju u njegovu koncepciju, lagano se izmakne.

Iskoristio je Čović od izbora 2014. pa naovamo maksimalno nedostatak liderskih i državničkih sposobnosti predsjednika SDA Bakira Izetbegovića, a potom i zloupotrijebio „prijateljstvo“ sa liderom SBB Fahrudinom Radončićem.

Kada se dogovarala koalicija, ostaje nejasno, zbog čega Izetbegović i Radončić nisu sve uslovili Mostarom. Gdje je politička mudrost bošnjačkog jedinstva? Nije valjda da se proteže od Baščaršije do Marijin Dvora?

Kada se riješi pitanje održavanja izbora u gradu na Neretvi, onda idemo u podjele ministarskih pozicija, kompanija, fotelja, novca... tako je trebao da glasi ultimatum Čoviću, dvojice bošnjačkih prvaka koji dobiše na izborima 2014. zajedno 450.000 bošnjačkih glasova.

Čoviću sada naruku ide i nimalo ugodna situacija u kojoj se nalazi Radončić, razapet doslovno između sudskog procesa, vođenja stranke i strateških političkih pitanja.

Kako protumačiti situaciju u kojoj lider HDZ BiH sa osvojenih 128.053 glasa na izborima, diktira tempo dvojcu koji zajedno ima povjerenje skoro pola miliona birača, među kojima su i Mostarci? Kako se uopće došlo u situaciju da je i Izetbegoviću i Radončiću preče dijeliti fotelje, nego riješiti pitanje Mostara za koje svi znaju da je ključno za ovu državu?

Moguća su dva scenarija. Ili izdaja ili nedostatak političke mudrosti i taktiziranja da se procijeni šta je važno za ovu državu, za Mostar i Mostarce.

Nažalost, ovakvo vođenje politike na primjeru Mostara, i 21 godinu od rata, dovelo je do situacije da se moraju stranci ponovo uključiti i vršiti pritisak na bh. lidere da napokon grad na Neretvi bude ono što i jeste - prelijepi bosanskohercegovački grad a ne grad slučaj.

Svojim učestalim dolascima i potenciranjem pitanja Mostara, zamjenik pomoćnika državnog sekretara SAD Brian Hoyt Yee demonstrirao je da njegovu državu itekako zanima ovaj problem.

Pa zar nije sramotno da jednu Ameriku više brine grad na Neretvi i generalno budućnost Bosne i Hercegovine, nego njene izabrane zvaničnike i lidere? U tom slučaju, neka se na izbore prijavi Hoyt Yee. Barem ćemo znati kuda plovi ovaj brod.