Zdravstveni sektor u Federaciji BiH zadužen je nevjerovatnih 370 miliona maraka. Od tog iznosa, 107 miliona KM duguje prema izjavi direktora Ante Kvesića Sveučilišna klinička bolnica Mostar, dok je dug Univerzitetsko kliničkog centra Sarajevo prema tvrdnjama direktorice Sebije Izetbegović 100 miliona KM.
Dva klinička centra, jedan u zapadnom dijelu Mostara, drugi u Sarajevu ukupno su po raznim osnovama, dužna 207 miliona KM!
Nagomilana dugovanja niko nije rješavao, te se to itekako odrazilo, i sve više odražava na cjelokupan zdravstveni sistem. Najveću cijenu svega na kraju plaćaju pacijenti kojima se redovno od njihovih plaća odbija poprilična suma za zdravstveno osiguranje.
Primjera radi, samo u Kantonu Sarajevo Zavod zdravstvenog osiguranja ima budžet 350 miliona KM, a usluge od domova zdravlja do UKCS nisu na nivou, čeka se mjesecima na neke preglede, pacijenti sami kupuju lijekove, pa čak i gaze i zavoje kada idu na bolničko liječenje.
Posljednjih dana, aktuelizirana je priča o otpisu duga zdravstvenih ustanova u Federaciji, koju je još u maju prošle godine, pokrenula i uputila Federalnoj vladi Skupština Hercegbosanskog kantona (Livanjski kanton), u kojoj većinu čine zastupnici HDZ BiH.
Godinu poslije, rukovodstvo Doma naroda Parlamenta F BiH na čelu sa predsjedavajućom Lidijom Bradarom kreće u obilazak, prvo mostarske, a potom i sarajevske klinike. Nesporno je da je zdravstvo u Federaciji u haosu i pred kolapsom. Nesporno je da postoje i ogromna dugovanja. Također, reforma zdravstva se mora podhitno uraditi, ali očigledno po potezima koji se vuku posljednjih mjeseci, ni R od reformi nema.
Ili oni koji to trebaju raditi su krajnje nekompetentni pa ne znaju odakle krenuti ili je u konačnici cilj isključivo da se pod plaštom reforme zdravstva otpišu dugovi bolnicama u Mostaru i Sarajevu.
Federalni parlament bi u narednom periodu trebao održati tematsku sjednicu, na kojoj bi se razmatrala inicijativa za otpis duga.
Kako uopće planiraju to izvesti oni koji su osmislili ovu priču kada je situacija sa budžetima na svim nivoima vlasti, a posebno u FBiH katastrofalna.
Slijedom logike, prvo bi Porezna uprava, Finansijska policija i druge nadležne institucije trebale prečešljati temeljito sve finansijske izvještaje zdravstvenih ustanova u F BiH, uključujući mostarsku i sarajevsku bolnicu, te utvrditi stvarno stanje dugovanja i po kojim osnovama se duguje.
Nakon što se utvrdi stvarno stanje, ulazi se u strukturu duga. Koliko to recimo UKCS duguje na osnovu poreza i doprinosa, koliko dobavljačima, trećim licima itd.
Vlada FBiH u ovom slučaju može izvršiti otpis duga samo kada je riječ o porezima i doprinosima, što znači da će se posegnuti u ionako opustošen budžet te izvršiti uplate Fondu PIO/MIO.
Vlada ne može vršiti otpis duga, kako je to po svemu sudeći isplanirano u političkim centrima moći, kada je riječ o dobavljačima ili trećim licima. To bi značilo da bi svi oni tužili Vladu i dobili slučajeve na sudu ukoliko bi se to dogodilo.
Ako bi se ipak Vlada odlučila, jer je po svemu sudeći pritisak žestok od strane HDZ BiH, a SDA mu se rado pridružila, da otpiše dugove i prema dobavljačima i trećim licima, onda bi se u tom slučaju Vlada koja preuzima obaveze na sebe, morala dodatno zadužiti uzimanjem kredita da bi platila dugove zdravstvenih ustanova.
Sve što se planira uraditi, nemoguće je bez prethodnog utvrđivanja novog zakonskog okvira, kojim će ovo goruće pitanje biti definirano.
Kako god da se uradi, Vlada ili Parlament FBiH ne mogu ništa uraditi samo na temelju odluke o otpisu dugovanja. No, ono što zabrinjava jeste da sve ide preko leđa građana po ko zna koji put.
Jednom su platili doprinose za zdravstveno osiguranje, a zauzvrat ne dobijaju gotovo ni minimum ljekarskih usluga i pomoći, te se sve više oni koji imaju novca okreću ka privatnim klinikama.
Potom drugi put, ako Vlada otpiše dugovanja zdravstvenim ustanovama u segmentu neplaćenih doprinosa i poreza, što će uraditi naravno iz budžeta koji se puni iz džepova građana.
I treći put, ako se donese politički motivirana odluka da se otpišu svi dugovi (neovisno na strukturu) te se Vlada kreditno opet zaduži. Obrni okreni, građani bi tri puta platili zdravstvene usluge i niko ih kao ni do sada ne bi pitao ni za šta.
Pri tome, nikada ne bi saznali ko je odgovoran za nagomilana dugovanja, ko je uzimao nezakonito njihov novac, kako se rasipao na plaće, namještali tenderi....niti će, po svemu sudeći, iko ikada krivično odgovarati od 1996. na ovamo za rasipanje novca u zdravstvenom sektoru, za čije usluge se debelo plaća.
A imena onih koji su protekle dvije decenije, kada su napravljena najveća dugovanja, i koji su sjedili u direktorskim foteljama od UKCS, preko mostarske bolnice do zavoda zdravstvenog osiguranja znaju se. Da se hoće, lako je identificirani odgovorne i procesuirati ih za nezakonitosti.
Cilj nije to. Cilj je otpisati dugovanja bolnici u zapadnom dijelu Mostara i UKCS, kako bi se i Kvesiću i direktorici Izetbegović omogućilo da krenu od nule, pa da kažu kako su odlični menadžeri.