Lider HDZ uveo pravilo odvojenih susreta: Čović glavni igrač u BiH,da li će uvesti i Dodika u vlast?

Dragan Čović glavni je vezni igrač na bh. političkom terenu. Ne samo da je sve hrvatske stranke okupio oko HNS-a koji je postao stožer tzv. Herceg-Bosne, već se i elegantno u rukavicama nametnuo kao ekskluzivni posrednik na relaciji Hrvati - Bošnjaci i Hrvati - Srbi, ali i što je najtragičnije, Bošnjaci-Bošnjaci, piše novinska agencija Patria.  

Lukavo on to radi, i zaista mu se mora čestitati na liderskim i državničkim vještinama i sposobnostima koje demonstrira od 2014. godine, ponižavajući bošnjačke i srpske političare neprimjetno im držeći lekcije iz osnova političkih nauka, ali i zakulisnih političkih igara.   

I u prethodnim sazivima vlasti, bilo je što susreta u četiri oka, što zajedničkih kada se svi lideri vladajuće koalicije nađu na okupu ili u institucijama ili kafanama. Ali, nikada nije bilo ono što se sada radi.

Čović je od zadnjih općih izbora nametnuo novo pravilo- odvojena sastajanja lidera. Šta ko protiv koga govori, ko kome šta zamjera, ko protiv koga radi, ko s kim igra... ostaje sve u četiri oka.

Kada je DF bio u vlasti, lider HDZ-a ignorisao je Željka Komšića poručujući da je on partner SDA, odnosno Bakira Izetbegovića.

Nije Čović ni tada, a ni sada, bio naklonjen prvom čovjeku SDS Mladenu Bosiću. Radije je sve dogovarao sa Miloradom Dodikom, iako njegov SNSD nije dio vladajuće koalicije na državnom nivou, već je to Savez za promjene.

Onda je iz vlasti izašao Komšić, a zahvaljujući Čovićevoj istrajnosti, ušao SBB Fahrudina Radončića. I svi znaju- Čović je tvorac famoznog bošnjačkog jedinstva SDA-SBB, od kojeg je, ne samo Bošnjacima već svima u ovoj državi iz dana u dan sve gore i gore.

Zanimljivo je da Čović za SBB ne kaže kao recimo za DF, da je to partner SDA i da on nema šta s njima razgovarati, iako „historijsku koaliciju“ tvore upravo SDA i SBB.

Naprotiv, više se sastaje sa Radončićem, kojeg je čak posjetio i u pritvoru u Sudu BiH, a i u kućnom pritvoru.

I danas (23. juna) Čović i Radončić su se sastali. Bez Bakira Izetbegovića. Naravno.

Složili su se kako BiH ima jedinstvenu priliku koja se ne smije propustiti, gdje se iznova testira stvarna opredijeljenost i konsenzus svih političkih aktera kada je u pitanju evropska budućnost.

Saglasni su da je nužno uložiti najveći napor kako bi se otklonile prepreke i stvorili preduvjeti da se, putem rasprave vođene u duhu kompromisa i konsenzusa, podupre sve ono što je nužno za evropski put Bosne i Hercegovine, poruke su sa sastanka iza zatvorenih vrata.

Malo nejasno šta su to njih dvojica dogovorila, osim da su ako se protumači dio rečenice „jedinstvena prilika koja se ne smije propustiti“, dani pred nama ključni i bukvalno zadnja šansa da se ispune i zahtjevi EU, ali i oni potrebni za dobijanje MAP-a na varšavskom samitu NATO-a. 

E sad, ko koga testira? Evropa njih ili oni sebe međusobno. Evropa godinama već testira bh. lidere, na razne načine.

Dakle, lideri stranaka vladajuće koalicije testiraju se sada sami u smislu da li ovakav sastav koji je trenutno na sceni (SDA-SBB-HDZ-Savez za promjene) može u finišu evropske trke pokazati da ima dovoljno političke mudrosti za prevazilaženje prepreka i nesuglasica, te konsenzusom doći do dogovora.

Današnji izbor drugog dopredsjedavajućeg Doma naroda Parlamenta FBiH iz reda srpskog naroda, i to nakon gotovo dvije godine, izgleda kao uvertira da bi možda i na državnom nivou moglo doći do preslagivanja.

Glasovima SDA i HDZ BiH na tu poziciju izabran je delegat SNSD-a. Čović nikada nije skrivao da bi radije kao partnera u vlasti vidio Milorada Dodika negoli Savez za promjene. Otuda i zaključak sa današnjeg sastanka Radončića i Čovića da se treba testirati „stvarna opredijeljenost svih političkih aktera kada je u pitanju evropska budućnost“.

Predizborna kampanja dobrano se zahuktala, i logično je da se i ovakvi susreti koriste u te svrhe.

No, iza „brda se nešto debelo valja“. Izgleda u liku i djelu Milorada Dodika i SNSD. Jer, nakon svake banjalučke prijetnje blokadama rada državnih institucija, najviše su koristi upravo imale „političke kabadahije“.