Deblokada grada na Neretvi: Hujke nije dočekao da svoj Mostar vidi slobodan

Navršile su se 23 godine od deblokade grada Mostara. Presudna bitka je dobijena tog 30. juna 1993. godine, ali Mostar je ostao bez svog Midhata Hujdura Hujke. U jednom danu Mostarce, hrabre pripadnike Armije RBiH zatekle su dvije vijesti, jedna radosna, druga tužna, piše novinska agencija Patria. 

Ključne borbe bile su one vođene za Sjeverni logor u kojima je život izgubio Hujke. 

I danas će predstavnici Jedinstvene organizacije boraca Mostar, članovi porodice, prijatelji i brojni predstavnici političkog i vjerskog života Grada Mostara obići Hujketov mezar i odati počast legendarnom mostarskom komandantu, brigadnom generalu. 

Midhat Hujdur Hujka život je izgubio u 40. godini života. Bio je legendarni bosanskohercegovački borac i pripadnik Armije RBIH. Kad se 19. decembra 1991. godine rezervni policajac Midhat Hujdur Hujka javio u Stanicu policije Luka I u Mostaru, trebalo je da zaduži pušku. Ali, on je tražio i dobio puškomitraljez. Od tog puškomitraljeza nije se odvajao.

Ponio ga je i 30. juna 1993. godine, kada je vođena bitka života za Mostar, u kojoj je Hujka poginuo. U bitku za odbranu BiH krenuo je kao kondukter mostarskog „Autoprevoza“..

Za nepune dvije godine ratovanja Hujka je izrastao u legendarnog junaka i postao jednim od simbola mostarskog i bosanskog otpora. I prije „zvanične“ agresije na BiH, Hujka se mjesecima „nosao“ po Hercegovini sa srbijanskim i crnogorskim dobrovoljcima, te Karadžićevim „SAO-policajcima“. Jednom su ga i uhapsili na Buni, ali ga je spasio prijatelj Safet Memić. Iz tog predratnog Hujkinog ratovanja, valja spomenuti događaj kada je 250 Karadžićevih policajaca krenulo na Mostar.

U Dračevicama su ih zaustavili mostarski policajci na čelu sa Hujkom. Hujka je napustio policiju 6.aprila 1992.godine i u svojoj mahali-Luka I počeo da okuplja dobrovoljce. Tada se, zapravo, uključio u TO, odnosno A RBiH. Zajedno s njim bila su i njegova dva brata-Jasmin i Mirsad.

Hujka je volio da ističe to „okupljanje po mahalam“ i organizovanje mostarskog otpora na taj način. Borci, kojima je on komandovao od prvih dana bili su udarna snaga odbrane Mostara. U Prvoj mostarskoj brigadi, čiji je komandant bio Arif Pašalić, Hujka je komandovao bataljonom koji je imao 1200 boraca. Kada je Pašalić postavljen za komandanta IV korpusa, Hujka je preuzeo komandu nad brigadom, koja će kasnije postati 41.slavna brigada.

Iz prve faze rat, kada su vođene borbe samo protiv četnika, Hujka je učestvovao u svim mostarskim bitkama. A najveća je bila ona 11.juna 1992.godine kada su mostarski borci forsirali Neretvu i istjerali četnike iz istočnog dijela grada. Pa, onda, tjerali do Podveležja. Hujka je u toj bici vodio svoje borce prema Južnom logoru koji je i oslobođen dva dana kasnije. Bilo je to vrijeme kada su se u Mostar slijevale rijeke izbjeglih Bošnjaka. Hujka se trudio da niko od njih ne ostane bez hrane i smještaja.

A onda su izbili sukobi sa HVO-om.Devetog maja 1993.godine, kada je dosta komandanata i boraca IV korpusa palo u zarobljeništvo HVO-a, Midhat Hujdur Hujka i najveći dio njegove jedinice bio je na istočnoj strani. To je bio i dan kada je otpočela žestoka borba sa ekstremistima HVO-a. Bile su to borbe koje su trajale danonoćno. Sabijeni u istočnom dijelu Mostara i uskom prostoru oko njega, odsječeni sa svih strana četnicima i ekstremistima HVO-a, mostarski ratnici su neviđenom hrabrošću vodili sudbonosne bitke, posebno u Šantićevoj i na Bulevaru.

Uporedo, Hujka i njegovi saborci su nabavljali oružje i tajnim kanalima ga dopremali u Mostar. Nakon majske agresije HVO-a na Mostar i totalnog okruženja i blokade jedinica Armije BiH i stanovništva ovog dijela grada, komandant IV korpusa Arif Pašlić naređuje Miralemu Jugi, Šerifu Špagi i Draganu Malkoču da pripreme plan deblokade Mostara, odnosno oslobađanja Sjevernog logora i bjelopoljske kotline.

Priprema plana deblokade Mostara i priprema jedinica vršeni su u strogoj tajnosti. Posebna grupa izviđača svakodnevno je provjeravala obavještajne podatke. Bitka je planirana tako da je postojala rezervna varijanta-šta ako ne uspije? U toj bici života Hujka je komandovao jedinicama koje su imale zadatak da oslobode gradsko jezgro-kasarnu Sjeverni logor i poligon kasarne prema Sutini. Dragan Malkoč i Šerif Špago su se nalazili u sklopu komandne grupe koja je vodila akciju oslobađanja Vrapčića i bjelopoljske kotline.

Pašalić je izdao zapovijed da bitka počne 30.juna 1993.godine u tri ujutro. Hujka je naredio da tri ispaljena „bosanska lonca“ budu signal za početak napada na Sjeverni logor. Za komandno mjesto Hujka je odabrao jednu zgradu,odmah na prvoj liniji-uz ogradu Sjevernog logora. Bilo je tačno tri sata ujutro, 30.juna 1993.godine.

Na Sjeverni logor ispaljena su tri „bosanska lonca“. Eksplodirao je samo jedan. Hujka je izdao naredbu da se krene u juriš. Brzo su jedinice kojim je komandovao Hujka oslobodile najveći dio Sjevernog logora. Ali, Komanda jedinice HVO u logoru još se držala, iako se nalazila u okruženju. Mrtvih i ranjenih bilo je na obje strane. Da bi i zgrada Komande HVO bila oslobođena, valjalo je angažovati i pojačanje. Hujka je tražio da hitno u logor stignu novi borci.

A, zatim, zajedno sa Esadom Humom, preskače ogradu i ulazi u logor kako bi na licu mjesta komandovao zauzimanjem komande HVO u logoru. Oko njih su odjekivale granate. Zalijegali su, pa se dizali i trčali preko čistine. Preskočili si jednu ogradu i nastavili da trče. Ali, Hujku je tada zauvijek zaustavila jedna granata,a Humo je teško ranjen. Njegovi borci ubrzo su oslobodili Sjeverni logor, a oslobođeno je i Bijelo Polje.

Hujka nije doživio onu ljepotu pobjede koju samo mogu doživjeti ratnici. Njegova smrt u zoru 30.juna 1993 godine pomutila je Mostarcima ljepotu pobjede u toj, za njih, bici života. Dva dana kasnije, Mithatu Hujduru Hujki je bila dženaza na Šehitlucima, gdje je takođe ukopan veliki broj njegovih saboraca. Iza Hujke su ostali supruga Ramiza i kćerke Elvina, Edita i Enita. (Priča preuzeta od jednog Mostarca)