U Srebrenici je mirno noć prije dženaze u Potočarima, gdje će u ponedjeljak biti ukopano 127 žrtava srebreničkog genocida počinjenog nad Bošnjacima u julu 1995. godine, javlja reporter bh. novinske agencije Patria.
Na ulicama Srebrenice možda i je i upola manje ljudi nego prošle godine, kada je obilježena 20. godišnjica genocida. Tada je u ovaj mali grad na istoku Bosne došao čak i bivši američki predsjednik Bil Klinton. Ali opet, za Srebrenicu, ovo je ipak živa noć. Deseci novinarskih ekipa iz cijelog svijeta već drugu noć borave u Srebrenici. Neki su čak došli i prije.
Srebrenica je posljednjih godina postala simbol stradanja ne samo u BiH ili regionu, već i u cijelom svijetu. Činjenica da je srpska vojska i policija u samo nekoliko dana ubila više od 8.000 Bošnjaka, uglavnom staraca, odraslih muškaraca i dječaka, zgrožava cijeli svijet. Neke velike sile poput SAD-a donijele su Rezoluciju o srebreničkom genocidu.
Svjetski mediji vrlo jasno podsjećaju da porodice sutra ukopavaju žrtve genocida čije su kosti pronađene od prošle godine do danas. Ostalo je još nešto više od 2.000 posmrtnih ostataka Bošnjaka, koje leže u nekim od masovnih grobnica razasute po istoku Bosne.
Svi se slažu da je najvažnije od svega da danas u Srebrenici nema nikakvih problema i da dženaza protekne mirno. Poruke pomirenja danas su poslali i načelnik općine Srebrenica Ćamil Duraković i predsjedavajući Skupštine Miloš Milovanović.
- Ovako naša čaršija izgleda večeras 10. jula... i radost i tuga sve na jednom mjestu... radost što sve ovo vidimo, a tuga razlog zbog koga sve vidimo - kazao je Duraković.
Među građanima također nema tenzija. Bošnjaci nakon svega što se desilo prije 21 godinu uspijevaju ostati dostojanstveni. Neki Srbi su ocijenili da je 11. jula najbolje maknuti se sa ulice. Oni koji se nemaju čega stidjeti, hodaju nesmetano.
Taksista, koji se predstavio kao Mile, objašnjava za novinsku agenciju Patria da on uzdignute glave hoda Srebrenicom. Slaže se da bi bilo najbolje procesuirati one koji su počinili zločine. Oni koji nisu okrvavili ruke, trebaju normalno da žive.
- Taksiram već nekoliko godina. Srbin sam, ali moje mušteriju su podjednako i Srbi i Bošnjaci. Mejra, koja je u ratu izgubila i sina, vrlo često me zove da je vozim. Fazila iz Udruženja „Majke enklave Srebrenica i Žepa“ također me često zove da je vozim. Dakle, među običnim građanima nema nikakvih tenzija – kaže taksista.
Fazila Efenidić, vlasnica cvjećare u Potočarima, kaže također da se pošteni ljudi ne trebaju stidjeti niti bojati. One druge svakako će stići Božija kazna, ako ovozemaljsku i uspiju izbjeći, piše Patria.