Ispovijest maloljetnog logoraša Alena Sabljića:Za zločin na Dubravskoj visoravni niko nije odgovarao

U sjećanju Alena Sabljića zauvijek će ostati urezan datum 14. juli 1993. godine. Kao 14-godišnjaka, pripadnici Hrvatske vojske i HVO-a odveli su ga u logor Silos u Čapljini, piše novinska agencija Patria.

-Tada na Dubravskoj visoravni počinju masovna odvođenja muškaraca od strane vojske HV i HVO. Sedam dana nakon što su me doveli u Silos, prebačen sam u drugi logor, Soviće u Jablanici. Sjećam se, po noći su iz logora odvodili žene. Razmijenjen sam 24. jula i smješten u muzej u Jablanici, gdje su se nalazile izbjeglice iz Čapljine.

Iako maloljetan, pridružio sam se Armiji R BiH, prvo sam radio u vojnom magacinu, a kasnije kao kurir načelnika 44. Brdske brigade. Kurir sam bio sve do Dejtonskog sporazuma. Vratio sam se da živim u Mostar, gdje sam završio gimnaziju. Nakon toga se vraćam na Bivolje Brdo u svoju rodnu kuću, gdje i danas živim, kaže nam Alen Sabljić.   

Dva dana nakon što je zatvoren u logor sa rahmetli ocem, majkom i bratom, saznao je da je počinjen masovni zločin.

-Dvanaest Bošnjaka, starije životne dobi privedeno je, strijeljano, spaljeno i bačeno u jamu rudnika boksita. Niko ni do danas nije odgovarao za ovaj stravični zločin. Žalosno je, da kako vrijeme odmiče godišnjicu njihove smrti obilježavaju uglavnom članovi porodica, prijatelji, dođu rijetko mediji, a političari se iskupe samo onda kada im treba prikupljati kakve poene, kaže za NAP Alen Sabljić.

Zaključuje na kraju, da su Bošnjaci ovoga kraja, koji su se vratili u svoje kuće da žive,  zaboravili najviši političkih predstavnici, te da više nikog i ne čudi što se pravosuđe ne bavi zločinima koje su pripadnici HV i HVO-a počinili nad Bošnjacima Dubravske visoravni.