Salko Sokolović je zastupnik SDA u Predstavničkom domu Parlamenta BiH. Čovjek je koji je svoj politički ugled stvarao na poštenju i principijelnosti. Sokoloviću se vjerovalo po onoj staroj da „izdati ne zna“. Danas je njegova riječ ugušena u ključnim momentima pregovora o sudbini Bošnjaka Mostara i Hercegovine.
Isti dan nakon što su prekinuti pregovori o statusu Mostara, svi mediji su zamuknuli. Isto večer su dva političara SDA i HDZ-a na FTV-u govorila o nesporazumu sa kladionicama, kao jedinom neriješenom problemu ove dvije stranke.
PATRIA: Mostar je pitanje svih pitanja Bosne i Hercegovine. Ako neko želi da preda Mostar samo jednom narodu na upravljanje, taj je napravio i treći entitet. I to onaj za vlastiti narod.
SOKOLOVIĆ: Uvijek sam govorio, ponovit ću i sada - Mostar je ključ opstanka Bosne i Hercegovine. Predaja Mostara samo jednom narodu na upravljanje, bez obzira kako se taj narod zvao, podjela je Bosne i Hercegovine. Mostar može i treba da bude grad svih njegovih građana, Bošnjaka, Srba , Hrvata. Za takav Mostar sam se zalagao i u vremenu kada sam bio predsjednik KO SDA za Hercegovinu.
Da bi se postiglo takvo uređenje Grada Mostara potrebno je političkim djelovanjem tragati za rješenjem koje je zasnovano na principima „Dejtonskog statusa Mostara kao jedinstvenog grada sa više opština”. Nažalost, previše se Čoviću “tepalo”, previše je institucionalno ojačao da bi odustao od ideje “hrvatskog Mostara”. U prilog ovoj tvrdnji je izjava Bakira Izetbegovića u Briselu, da će “hrvatsko pitanje” u Bosni i Hercegovini biti riješeno u prvoj polovini 2016. godine i da je spreman pristati na ustavnu reformu Federacije BiH kroz smanjenje broja kantona. Postavlja se pitanje: Da li je ovom izjavom gospodin Izetbegović najavio “podjelu” Federacije i predaju Mostara “Čoviću” na upravljanje?
PATRIA: Napominjemo na strašno iseljavanje sa prostora Hercegovine i Mostara. Na očajno ekonomsko stanje. Gubljenjem Mostara hercegovački Bošnjaci ostaju bez prostora na kojem su živjeli više od pola milenijuma. Ono što se nije dogodilo ni nakon najgorih užasa, danas postaje realnost...
SOKOLOVIĆ: Sa prostora Hercegovine i Mostara, prvo, ubijanjem i raseljavanjem agresijom i udruženim zločinačkim poduhvatom, a zatim iseljavanjem zbog teške ekonomske situacije, nestao je veliki broj predratnog stanovništva, pretežno Bošnjaka.
U poslijeratnom periodu, umjesto da se ispravljaju posljedice dominacije postignute etničkim čišćenjem, stanje se i dalje pogoršavalo u čemu je, nažalost, učestvovala i međunarodna zajednica. Primjeri takvog ponašanja su odluke visokog predstavnika vezane za Stolac, pa onda i za Čapljinu, kao i aktivna uloga OHR-a u pokušaju legalizacije etničkog čišćenja u Mostaru putem promjene Izbornog zakona BiH i Statuta grada Mostara, nuđenjem navodno „kompromisnih prijedloga“ koji ni jednim slovom ne uvažavaju legalne i legitimne zahtjeve Bošnjaka Mostara.
S druge strane, imali smo i imamo politiku koja se zalaže za pretvaranje Mostara u HDZ-ov „normalan“ grad , što bi značilo definitivno ostvarivanje ciljeva udruženog zločinačkog poduhvata, marginalizaciju i nestanak Bošnjaka i Srba u Hercegovini i faktički rastakanje Bosne i Hercegovine na tri nacionalna entiteta.
Protiv takve politike ne može se boriti podjelom grada na dvije cjeline, već se zalagati za jedinstven Mostar. Bolje ekonomsko stanje, strane investicije i nova radna mjesta bili bi tada mostarska svakodnevnica.
Ukratko rečeno da bi se zaustavilo iseljavanje Bošnjaka sa prostora Hercegovine Bakir Izetbegović ne treba rješavati „hrvatsko pitanje„ u BiH, već kao predstavnik Bošnjaka u Predsjedništvu BiH rješavati nepodnošljivo bošnjačko stanje u Hercegovini.
PATRIA: Mnogim ljudima se čini da ste Vi i praktično odmaknuti od političkog odlučivanja da ne bi Mostar imao branitelje svoje historije i vrijednosti. Uklanjaju se stari dobri poznavaoci prilika, a dovode neiskusni i početnički pregovarači. Pita li Vas neko iz SDA za mišljenje, za stav, za moguće prijedloge rješenja za Mostar? Koliko imate učešća u ovim pregovorima.
SOKOLOVIĆ: Dobro ste primjetili da sam praktično odmaknut od političkog odlučivanja. I ne samo ja, već i svi dobri poznavaoci prilika u Mostaru i Hercegovini. Ljudi sa ogromnim političkim, ratnim i poratnim iskustvom, od 90-tih do danas.
Niti me pozivaju na sastanke, niti traže mišljenje. Samim tim, ni na pregovorima nisam učestvovao. S obzirom da SDA ima misiju da čuva državu BiH, brine o Bošnjacima i svim njenim narodima i građanima, ovakvo ponašanje rukovodstva SDA je nedopustivo.
Predsjednik Izetbegović i uski krug njegovih istomišljenika u Kantonalnom odboru i vrhu SDA, teško da će naći kvalitetno rješenje za Mostar, koje zahtijeva prije svega odgovore na niz dilema: Ko je u novonastaloj situaciji pravno odgovoran i legitiman da predlaže i usvaja izborna pravila za grad Mostar? Da li je to isključivo Parlamentarna skupština BiH, kako je naloženo u Odluci Ustavnog suda BiH ili postoji i odgovornost nižih organa kao što je Parlament FBiH ili Gradsko vijeće grada Mostara ? Da li je rješenje za Mostar evoluiralo od etničkog ka teritorijalnom i građanskom?
U iznalaženju rješenja treba “primaknuti“ političkom odlučivanju sve dobronamjerne poznavaoce prilika u gradu Mostaru. Formirati promostarski front koji će svojom snagom iznuditi pažnju i međunarodnih faktora, da bi se što brže došlo do kvalitetnog – bosanskohercegovačkog rješenja.
PATRIA: Je li vam poznato kuda idu dosadašnji pregovori? Je li moguć korektan dogovor o ravnopravnosti građana i nacija, o jednakim individualnim i kolektivnim pravima za sve?
SOKOLOVIĆ: Nije mi poznato kuda idu dosadašnji pregovori. Ono što znam je da višedecenijsko maltretiranje Mostara i Mostaraca sa neriješenim statusom, forsiranjem bezvlašća, nepoštivanja ni Zakona, ni Ustava niti ljudskih i kolektivnih prava, mora prestati.
Grad Mostar, prije svega, ne smiju podijeliti jer bi izgubio svoj međunarodni status dobiven u Dejtonu. Podsjećam da poseban Aneks Dejtonskog mirovnog sporazuma govori o gradu Mostaru. U tom Aneksu grad Mostar definisan je kao cjelovit i jedinstven sa teritorijom kakvu je imao prije 1991. godine, te sa zajedničkom gradskom administracijom organizovan kroz šest multietničkih opština.
Poznavajući ovu činjenicu lahko je zaključiti da je mostarskim Bošnjacima, Srbima, Hrvatima i građanima, potrebna ravnopravnost, a ne hrvatska dominacija. Ista ona ravnopravnost za koju se HDZ zalaže za sve Hrvate u BiH tamo gdje su oni manjina. Na takav način dobili bi rješenje koje bi garantovalo ravnopravnost građana i naroda u gradu Mostaru, a samim tim i individualna i kolektivna prava za sve.
PATRIA: Sad se govori prvo izbori pa onda novi Statut grada. Otkud toliko povjerenje da se izabere Vijeće pa gradonačelnik, a onda da se poslije u novom sazivu razgovara o Statutu? Zašto bi HDZ sa Vama pregovarao kad bude imao sve u svojim rukama?
SOKOLOVIĆ: Da, to je sada nova ideja. Ali ne znači da je i dobra. Bošnjaci, Srbi, Hrvati i Ostali trebaju svoju poziciju regulisati kroz Statut Grada Mostara. Statut i izborna pravila se moraju donijeti zajedno - istovremeno. Ko prihvati model „jedan čovjek jedan glas“ izdao je Bošnjake Mostara.
PATRIA: Ljudi se uvijek sjete potpisa Bariše Čolaka na dogovor da Bošnjak bude gradonačelnik umjesto Ljube Bešlića? I evo Bešlića do danas na istom mjestu. Zašto SDA opet želi da prevari Mostarce? Zašto nijednoj strani nije na pameti normalan grad, ravnopravnih i sretnih građana?
SOKOLOVIĆ: Da, sjećam se tog potpisa gospodina Čolaka, ali se sjećam i njegove smjene sa mjesta predsjednika HDZ-a. A onda je došao Dragan Čović i sve se okrenulo u suprotnom pravcu. Sa rahmetli Sulejmanom Tihićem je dogovorio rotaciju gradonačelnika svake četiri godine, pa slagao i njega i SDA, i građane Mostara i međunarodnu zajednicu. Danas predlaže rješenje „održimo izbore 2. oktobra po modelu jedan čovjek jedan glas“.
Ako SDA prihvati ovaj prijedlog onda je stvarno izdala Bošnjake Mostara. Tada Bošnjaci Mostara znaju šta im je činiti.
Zabrinjava me spoznaja da neke strane diplomate i ljudi iz OHR-a vrše pritisak na vrh SDA da prihvate takav prijedlog. To bi bio početak kraja Bosne i Hercegovine kao države u kojoj se uvijek brinulo o ljudskim slobodama i kroz historiju dokazivala nacionalna ravnopravnost i iskreno poštovanje tradicije svih naroda. Moj glas u Parlamentarnoj skupštini BiH za bilo kakvo nakaradno rješenje neće nikada dobiti.