"Teritorijalni preustroj" Federacije BiH kao najveći dar Herceg-Bosni

U posljednje vrijeme u javnosti istupaju, u više navrata, najviši zvaničnici SDA s planom o tzv. teritorijalnom, odnosnom ustavnom preustroju Federacije BiH. Plan se iznosi javno i višekratno, a takve je prirode da zaslužuje najveću pažnju najšire javnosti. On je izrazito negativan, suštinski je destruktivan u odnosu na integracijske procese u BiH, iako ga njegovi promotori nastoje predstaviti izrazito pozitivnim zato da bi javnost bila obmanuta.

To je ista ona strategija koja je korištena u vezi s Mostaroma u kojoj je nedavno i u više navrata upakivan u različite celofane isti sadržaj koji je bio izvanredan dar g. Čoviću. Ista je to strategija sa istoga mjesta, nažalost.

U vezi s planom tzv. teritorijalnog preustroja FBiH navodi se, kao kamuflažni argument, potreba za racionalizacijom, smanjenjem troškova administracije i sl., a što bi se postiglo, navodno, spajanjem nekih kantona, pri čemu se ne krije da se spajanje odnosi na kantone sa etničkom većinom konstitutivnih naroda .

To je paklenski plan konačnog ostvarenja ratnih ciljeva Herceg Bosne; to je najveći mogući dar Čovićevoj strategiji i ciljevima (servilnost aktualnog SDA prema njegovoj politici inače je naprosto frapantna), pri čemu se preuzima i Čovićeva velika spretnost da krupne političke poteze imenuje bezazleno, čak dobroćudno.

Najveći problem je u tome što SDA ima političku moć da napravi tu pogubnu grešku koja će biti nepopravljiva. Nadajmo se da će progledati i odustati od toga zastrašujućeg ostvarenja hercegbosanskih ciljeva koji nam se nastoje tako lukavo predstaviti kao pozitivna akcija – kao racionalizacija.

Namjera je da se spajaju oni kantoni u kojima su, na jednoj strani, većinski Hrvati, a na drugoj strani kantoni gdje su većinski Bošnjaci.

Sasvim je očigledno da se tu radi o političkoj kratkovidosti, ili o političkoj obmani, jer se, navodno, stvaraju „veće jedinice“ („megakantoni“), ali su te jedinice suštinski, na višoj razini, u domenu države, u funkciji daljeg i dramatičnog fragmentiranja Federacije (i ona je samo jedan fragment države), jer se tom strategijom Federacija konačno cijepa NA ETNIČKE VEĆINE, odnosno teritorijalizacija se vrši po načelu stvaranja etničkih teritorija. To je smrtni udarac i Federaciji i BiH.

Ovdje je vođen krvavi rat i vršena su užasna nasilja za stvaranje etničkih teritorija („etničko čišćenje“), a probosanske snage su položile hiljade života upravo zato da bi se oduprli toj vrsti etno-teritorijalnog homogeniziranja. Sada se namjerava – čak odlučno, čini se– u miru realizirati taj cilj zločinačke Herceg Bosne. I to pod naivnim izgovorom o racionalizaciji. Kao da smo djeca! To bi bio samo prvi, ali odlučujući korak ka secesiji i „hrvatske strane“ koja bi se ovim krajnje opasnim „preustrojem“ uspjela, ustavom, teritorijalno homogenizirati.

Zašto ta „dobronamjerna“ gospoda ne krenu sa spajanjem etnički mješovitih kantona?! U FBiH postoje, u vezi s tim, samo dvije prihvatljive varijante: ili ukinuti sve kantone, ili ih uopće ne spajati.

Spajanje kantona po načelu etničke većine je apsolutno neprihvatljivo sa stanovišta interesa države BiH. Naročito je frapantno kako promotori ovoga plana ne vide da je upravo za Bošnjake takav plan katastrofalan, jer Bošnjaci mogu opstati samo U OKVIRIMA BIH, a ovim planom se oni dalje sabijaju u teritorijalne rezervate (uz podvalu o „ukrupnjavanju kantona“), s perspektivom da uskoro postanu, zaista, kao Palestinci u Gazi (ionako  je, vjerovatno po nekom projektu, u Federaciji, uz sve ostalo, prava invazija Arapa kojima se masovno prodaje najbolja zemlja!).

Time bi istovremeno hercegbosanska politika, nakon toga preustroja nemjerljivo štetnog po budućnost Bosne,već u narednom koraku mogla organizirati svoj secesijski referendum (zato g. Čović pokazuje tako veliko razumijevanje za Dodikov referendum).

Iako se ovaj „preustroj“ tiče sudbine države i narōdā, nisam zapazio da se javnost nešto uzbuđuje zbog toga; nisam zapazio čak ni da je tzv. opozicija posvetila odgovarajuću pažnju tome tako važnom pitanju.

Ovaj plan o ovakvom „preustroju“ je sudbinski pogrešan. Ostaje samo nedoumica da li je on svjesna prijevara svih probosanskih snaga, ili je rezultat političkog diletantizma. Istina, ostaje nam i dragocjena nada da će se odustati od toga. Kao i u slučaju dragocjenog Mostara.

vijesti.ba