Sabljić: Za Bošnjake u Čapljini nema mjesta u javnim preduzećima i općinskoj administraciji

Oko 4.500 Bošnjaka koliko ih danas ima u Čapljini uglavnom žive od poljoprivede. Bave se uzgojem voća i povrća, ali ovogodišnji urod, kao i otkupne cijene doveli su ih u tešku situaciju, obzirom da nemaju drugih primanja, piše novinska agencija Patria.

-Bošnjaci u Čapljini nemaju pristup ni jednom javnom preduzeću, općinskoj administraciji. Ta su radna mjesta rezervisana ekskluzivno za Hrvate. Ostalo im je stoga jedino da se bave poljoprivredom. Prije 16 godina vratili smo se na svoja ognjišta, obnovili kuće, imanja su tu, ali sada imamo problem kako prodati ono što proizvedemo, pojašnjava za NAP Alen Sabljić, diplomirani inženjer poljoprivrede.

Imao je 14 godina te 1993. godine kada je uhapšen i odveden u logor Silos u Čapljini. Iako maloljetan, pridružio se Armiji R BiH gdje je do kraja rata bio kurir. Vratio se u Mostar gdje se i školovao, a potom i u rodno mjesto Bivolje Brdo.

Kao i ostali Bošnjaci u Čapljini bavi se poljoprivredom, posla za njega nema. Stoga je kaže odlučio da se politički aktivira, te se našao na listi SDA-SBB za Općinsko vijeće Čapljina.

-Mora nas biti više politički aktivnih među Bošnjacima, iz svih stranaka kako bi ušli u Općinsko vijeće i osvojili što više mjesta. Tako bi mogli svojim djelovanjem poboljšati položaj svog naroda. Moramo, naravno ako nas što više uđe u Općinsko vijeće, izvršiti politički pritisak na Vladu HNK da investira u naš kraj, da napravimo zadruge za otkup, a onda i pogone za preradu voća i povrća. Fabrika soka, džemova, sušara prijeko su potrebni na prostoru Čapljine. Nama nije problem proizvesti već prodati, navodi Sabljić.