Kad se biraju načelnici sa stotinu glasova pola stanovnika općina sjedi u vijećima

Izbori u BiH su puni paradoksa i ponajviše pokazuju stvarno stanje i odnose u državi. Pored izbornih borbi za velike gradove i za desetine hiljada glasova, postoje i sredine koje ustoliče načelnika sa nekoliko stotina glasova. Uglavnom su na izbornim listama dva kandidata, piše novinska agencija Patria.

Stanovništvo tih općina ne broji ni deseti dio mjesnih zajednica u nekim gradovima. Ali, oni će se naći na listi načelnika i uredno primati plaće.

Ove općine imaju i svoja općinska vijeća i skupštine. Recimo, federalna Foča sa 1.700 stanovnika ima čak sedam stranaka koje su prešle izborni prag i formiraju vijeće.  

Božo Sjeran je pobijedio u Istočnom Mostaru sa 78 glasova, a ukupno biračko tijelo ima 134 glasača. Izborni prag prešle su četiri stranke.

U Dobretićima kod Jajca glasalo je 379 glasača, a za načelnika je izabran Ivo Čakarić sa 211 glasova. Parlament će oformiti tri hrvatske nacionalne stranke.

Općina Krupa na Uni imala je 674 glasača, a Mladen Kljajić je izabran za načelnika sa 389 glasova. Četiri srpske nacionalne stranke će ući u ovu skupštinu.

U federalnoj općini Pale glasalo je 513 glasača, a izabran je Asim Zec sa 271 glasom.       

U Općini Jezero u Republici Srpskoj 717 glasača je izabralo Snežanu Ružičić za načelnicu sa 397 glasova. U Skupštini Jezera će biti sedam stranaka koje su prešle izborni prag.

U Novom Goraždu je Mile Petković izabran sa 542 glasa, u glasačkom tijelu od 1.214 glasača. Čak osam stranaka će oformiti Skupštinu Novog Goražda. Praktično, uoči zasjedanja veliki dio stanovništva ovih općina se preseli u lokalne parlamente.

Ima oko tridesetak ovakvih malobrojnih općina. Imaju puno manje stanovnika nego što iznosi administracija mnogih općina.

Kako je uređen život u ovim malim zajednicama. Njih niko ništa i ne pita i uglavnom muku muče sa najosnovnijim stvarima. Oni imaju problem sa životom bez ambulante, bez ijedne ekspoziture banke, bez osnovnih uslova za život.

Poneke opštine jedva da imaju djece i za osnovne škole. Sve te općine su uglavnom blizu središta većih gradova. Ali, zbog nacionalne podijeljenosti i administrativne pripadnosti različitim entitetima, imaju svoje sirotinjske zajednice. Nalaze se, uglavnom, na entitetskim granicama, pa ih i zovu graničnim općinama.  

Ako jednog dana BiH zaživi kao država ljudskih prava, stanovnicima ovih mini zajednica će svanuti, jer će nadohvat ruke imati sve što im je potrebno. Govori se o reformi javne uprave, a ove su općine primjer kompliciranosti sistema koja je dovedena do potpunog apsurda.

Ove male općine su i primjer šta biva sa ljudskim pravima u BiH ako se nađeš na granicama nacionalnih svjetova.