Hag navikao na jeftine balkanske laži: Kako je napravljen novi dokumenat o rušenju Starog mosta

Ovih dana se po društvenim mrežama pojavljuju različiti dokumenti kojim se žele lažirati historijske činjenice. Tako se ovih dana vrti i navodno naređenje generala Arifa Pašalića o postavljanju protivtenkovskih mina ispod Starog mosta, kojima će se simulirati rušenje, piše novinska agencija Patria.

U dokumentu čak i stoji da je Stari most „usljed granatiranja hrvatskih snaga i HVO znatno oštećen do te mjere da nije upotrebljiv za korištenje“.

Ova rečenica govori dovoljno o obavještajnim maherima. Oni „priznaju“ da je Stari most oštećen od hrvatskih snaga i HVO toliko da nije upotrebljiv, znači da njime pješaci ne smiju prelaziti.

Ali, optužit će komandanta suprotne strane za rušenje i time pred Tribunalom osloboditi odgovornosti generala HV i HVO Slobodana Praljka. U Hagu su se već navikli na jeftine balkanske laži i podmetanja. Ovo navodno naređenje Arifa Pašalića da se Stari most sruši protivtenkovskim minama je u Tribunalu označeno kao superlažnjak.

Na sarajevsku pijacu Markale pale su dvije granate. Prva 5. februara 1994., kada je ubijeno 68 , a ranjeno 144 građana Sarajeva. I druga 28. augusta 1995., koja je ubila 43 Sarajlija.

Oko ove prve granate nije bilo previše sporova. Sporna je bila samo ona druga granata koja je ubila za trećinu manje žrtava nego prva. Zašto je sporna druga granata? Jer je NATO nakon nje pokrenuo vazdušne udare na Srbe oko grada.

Monstrumska laž nije uperena na Bošnjake koji sami sebe granatiraju. Treba optužiti NATO koji je nepravedno optužio Srbe. Pred Tribunalom u Hagu je u više navarata raskrinkana ta laž tokom suđenja Miloševiću, Karadžiću, Mladiću...

Uzalud, jer više puta ponovljena laž treba postati istina.

Dakle, od milion i po granata koje su pale na Sarajevo i napravile desetine civilnih pokolja, sporna je, dakle, samo jedna i jedina granata na Markale. Ima li objašnjenja za ovu psihijatriju.

Svojevremeno je u Beogradu postojao čitav štab koji je pravio lažna dokumenta poput ovog mostarskog. Jedan takav dokument bio je „Instrukcija o iseljavanju iz Trebinja“, za koji je rečeno da ga je napisao i dostavio u Trebinje Hasan Čengić, funkcioner Vlade RBiH.

Ovaj falsifikat osvanuo je u beogradskim medijima, a dao im ga je Kosta Čavoški, beogradski profesor prava. U dokumentu, sa datumom od 20. januara 1993. se bajagi traži iseljavanje muslimana Trebinja. Do tog dana više od pola Bošnjaka Trebinja je pred terorom već pobjeglo u u susjednu Crnu Goru. Zašto su pobjegli prije naređenja? U dokumentu nije pisala preporuka da se zapale sve trebinjske džamije, ali su sve spaljene dok je trajao progon. Na lokalnom radiju objavljeno je da su trebinjski Bošnjaci dobili 5000 zelenih torbi za pakovanje svojih stvari. Apsurdne laži su time kulminirale: Kako se iz potpuno blindiranog Sarajeva moglo u Trebinje ubaciti 5000 torbi? I što baš zelene boje? Srpska propaganda je funkcionirala naivno i bljutavo.

Stotine ovakvih lažnih dokumenata su pokušavali poturiti Tribunalu u Hagu. Balkanski lažovi tamo nemaju prolaza, jer se odmah uočava starost i vjerodostojnost svakog dokumenta. Svoje redovno bezočne laži domaći obavještajni kriminalci mogu poturati samo ovdje za svoju domaću upotrebu.