Međusobne optužbe bez koordinacije:Edite i Selme nema,javnosti razvlače pamet po službenoj dužnosti

MUP Kantona Sarajevo i Kantonalno tužilaštvo vode verbalni rat oko toga ko je prvi došao do informacije od Granične policije o bijegu autoubice Sanjina Sefića preko granice u Srbiju, piše novinska agencija Patria. Tužilaštvo KS više nije moglo čekati MUP KS pa je samo zatražilo informaciju.

Tužiteljica Kantona Sarajevo Dalida Burzić izjavila je u medijima  da je “Tužilaštvo Kantona Sarajevo uz pomoć Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) BiH i Granične policije BiH utvrdilo da je Sanjin Sefić jutros (utorak 11. oktobar) napustio BiH preko granice sa Srbijom i uputio se u nepoznatom pravcu, a što je trebalo da radi Ministarstvo unutrašnjih poslova KS”.

- S obzirom na to da je osoba identifikovana sat vremena nakon saobraćajne nesreće MUP KS trebao je preduzeti sve radnje da se pronađe osoba. Međutim, Kantonalno tužilaštvo Sarajevo je to samo utvrdilo i prije nego je MUP to večeras u 21 sat javio medijima, a nije tužiocu - rekla je Burzić. 

Tu dolazimo do problema poštovanja zakona i koordiniranosti državnih službi. Mnogo kasnije se saznalo da je kantonalna policija sedam sati prije bijega identificiranog autoubice, obavijestila Graničnu policiju BiH da je Sanjin Sefić osoba koja je osumnjičena da je izvršila ovo dvostruko ubistvo. Sudeći po izjavi tužiteljice, policija je obavijestila Graničnu policiju, a Granična policija obavijestila tužiteljicu.    

Ako MUP nije obavijestio Tužilaštvo nego su tu informaciju prije proslijedili Graničnoj policiji i javnom mnijenju, to jeste ozbiljna greška MUP-a Kantona Sarajevo, od kojeg se očekuje primarno informacija prema tužilaštvu. Tužiteljica Burzić je priznala da je to Tužilaštvo samo i bez MUP-a Kantona utvrdilo detalje oko nesreće.

Dakle, u tom trenutku je tužilaštvo imalo ime i činjenice o autoubistvu pred sobom, kako god da ga je dobilo. Ma koliko čovjek znao o osjetljivosti tužilačkog posla, posebnost situacije je diktirala hitno reagiranje. Pod svaku cijenu.

Postoji član 18. ZKP FBiH ili 17. ZKP-a BiH o principu legaliteta krivičnog gonjenja: „Tužilac je dužan preduzeti krivično gonjenje ako postoje dokazi da je počinjeno krivično djelo“...

Dakle situacija sa klasičnim autoubistvom dvije djevojke nalagala je brzo reagiranje. Međutim, pokazalo se prema ovim izjavama tužiteljice da stvari ne idu kako treba. Da nema koordinacije između institucija za zaštitu i provođenje zakona.

I nema je već dugo i u kritičnim količinama. Strašno ubistvo dvije djevojke, koje još pritom nisu iz ovog grada, nego su ovdje došle da studiraju i grade svoju budućnost, bila je prava prilika da država pokaže zube, snagu i efikasnost.     

 Ali, po običaju imali smo i imamo samo jalovu raspravu onih od kojih očekujemo isključivo akciju i djela. Od kojih očekujemo zaštitu građana i pravdu za građane. Od kojih tražimo pravnu državu i koje dobro plaćamo da bismo imali  pravnu državu.     

Nažalost, oni su se i u toku tragične noći bavili pitanjem nadležnosti, u vrijeme kada su očajni građani tražili zrno pravde i dok je ubica bježao prema granici.

Zar ne bi trebalo da zaborave na svoje sujete, na svoje umišljene veličine i reagiraju svi po svojoj službenoj dužnosti. I po ljudskoj i moralnoj dužnosti koja bi morala biti ispred svih drugih obaveza. Javni tužilac je nadležan da u svakom pojedinom slučaju procijeni  šta mora raditi u ime pravde i pravičnosti i zaštite građana.  

Nažalost, nema ni reagiranja na dokaze koje novinari godinama pišu i donose dokumente. Za javnog tužioca su ozbiljno upozorenje i oni sinoćnji protesti građana po olujnoj kiši i studeni, oni jauci i suze zbog izgubljena dva mlada i obećavajuća života. Javni tužilac odgovara javnosti i bavi se problemima javnosti, a ne čeka samo informacije od policije.  

Novinarka Patrije je na vrijeme pitala nadležnog službenika policije da li je još u državi osumnjičeni za dvostruko ubistvo nevinih djevojaka? Rečeno joj je da se u MUP-u ne bave špekulacijama. Dakle, novinari su upozorili i na tu mogućnost.   

Posljednjih godina smo mogli u nekoliko navrata čuti rijetkost da su pojedini novinari podnijeli krivičnu prijavu protiv osoba čije su kriminale i nezakonite radnje iznosili u javnost. To može biti potrebno samo ovdašnjim tužiocima koji ne poštuju vlastiti Zakon o krivičnom postupku, koji im kaže da to moraju i oni raditi po službenoj dužnosti.

Imamo trom i preglomazan sistem koji funkcionira samo kad treba braniti vlastite pozicije unutar tog nefunkcionalnog sistema, pa onda i javno raspravljati iznoseći optužbe na nečiji nerad i nekompetentnost. I potvrditi nekoordiniranost između nerada i nekompetentnosti. Sve je to već viđeno, sve je to poznato građanima.

Dvije djevojke Edite Malkoč i Selme Agić nema i tu je kraj i početak svega.