Kemal Kozarić: Očekujem dalju konsolidaciju bankarskog tržišta u BiH

Prvi put, poslije dugo vremena, zaduženost privrede prednjači u odnosu na kredite građana. Ovo nam ukazuje da je stanovništvo prezaduženo i da bi banke svoj novac trebalo da preusmjere ka realnom sektoru, kaže u intervjuu za eKapiju Kemal Kozarić, dekan Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, prenosi Patria. 

Kozarić pojašnjava da sadašnji kreditni rast od 3% ne može biti dovoljna podrška privredi, te da bi rast od 6% zadovoljio sve one firme koje traže novac. On kaže da nedavno uvođenje negativne stope na depozite komercijalnih banaka kod Centralne banke BiH ima određeni efekat, jer su banke u ovom periodu ipak dio novca plasirale preduzećima.

eKapija: U EU čak 99,8% firmi pripada sektoru mikro, malih i srednjih preduzeća koja ostvaruju 55% BDP-a. Kakva je po Vašem mišljenju situacija u BiH kada je riječ o MMSP sektoru? Mogu li ona biti pokretač ekonomskog rasta koji najavljuju MMF i Svjetska banka?

- BiH je prije rata imala pet najvećih izvoznika u bivšoj Jugoslaviji, kao što su Šipad, Famos, Unis, UPI... Nažalost, tih sistema koji su zapošljavali desetine hiljada radnika više nema, i htjeli mi ili ne, tranzicija i organizacija koje su se desile, orijentisali su privredu na mala i srednja preduzeća. Sigurno da ona danas igraju veliku ulogu u realnom sektoru i, činjenica je da se i strani investitori uglavnom okreću baš tim preduzećima. Samo je pitanje šta je malo i srednje preduzeće, jer što je u Evropi malo i srednje preduzeće, u BiH je veliko. Jednostavno rečeno, ti privredni subjekti su se usitnili i oni sada zapošljavaju najveći broj radnika. 

S obzirom na to da je nezaposlenost u BiH 27%, govori da tu ima jako puno prostora i da MSP jeste ciljna grupa kojom bi se mogao pokrenuti ekonomski razvoj, kao što su rekle Svjetska banka i MMF.
Sa druge strane, MMF je u Pismu namjere tačno precizirao da je država dužna da privatizuje sve firme u kojima ima većinski paket, jer se pokazala kao loš upravljač. To će se desiti, a i desilo se sa FDS-om, kao i ovih dana sa Bosnalijekom.

eKapija: Imaju li ova preduzeća dovoljnu podršku bankarskog sektora, s obzirom na to da se banke sve teže odlučuju da daju novac za pokretanje firmi ili inovativne projekte?

- Komercijalne banke u BiH su plasirale kredite vrijedne 14 mlrd KM. Posljednje dvije godine taj odnos je 55%:45% u korist privatnih preduzeća. Ovo je prvi put da je sektor građanstva u manjem iznosu zastupljen u kreditima što jasno govori da su građani dosta zasićeni kreditima. Naime, zaduženost po stanovniku je 1.800 KM, što nam ukazuje da tu više nema prostora za nova zaduživanja. Realni sektor jeste taj koji može da primi sredstva, a ovaj sektor često i traži novac od banaka. 

Prije krize, tačnije 2008. godine, kreditni rast je bio oko 30%, a sada je oko 3%, što znači da nijedna ekstremna situacija nije dobra. Mi smo to nazivali "kreditni bum" i on je morao uvesti u bankarsku krizu, ali i ovaj potcijenjeni kreditni rast od 3% takođe ne može biti podrška realnom sektoru, a ni građanima. Rast od oko 6% bi trebalo da bude dobar i zadovoljio bi većinu onih koji traže novac. 

eKapija: Sa druge strane, od bankara često čujemo primjedbu da novca ima, ali da je sve manje dobrih projekata i zdravih, likvidnih kompanija. Čini se da je riječ o začaranom krugu, gdje kompanijama nedostaje novca, a bankama kompanije. Koji su alternativni izvori finansiranja, osim kredita, koje biste u ovom trenutku, u BiH, mogli preporučiti privrednicima?

- Banke su sada promijenile svoj odnos u upravljanju sa rizicima. Zbog novog pristupa i Bazela II, traži se da se preventivno djeluju kako se ne bi desilo da se bave posljedicama, nego da prepoznaju ko može da vrati kredit. Sa te strane, banke su smanjile kreditnu aktivnost. Sad se dešava da banke skoro 50% u svom bilansu u prihodima ostvaruju putem usluga, kao što su usluge platnog prometa, mjenački poslovi, tekući računi... Čim pređete prag banke morate nešto platiti, upravo zato da bi nadomjestile kreditne prihode ili prihode od kamatnih stopa. 

Ipak, prvi zadatak banaka je da prikupljaju sredstva, a poslije da ih plasiraju realnom sektoru i građanima. Mislim da će se to promijeniti jer činjenica je da u BiH ima sredstava, ali da se ona ne plasiraju u dovoljnoj mjeri. 

Sa druge strane, firme bi mogle povećati kapital izlazeći na berzi, a investitori bi mogli putem tržišta kapitala plasirati višak novca.

eKapija: Očekujete li kreditni rast u narednom periodu?

- Centralna banka BiH je prije nekoliko mjeseci uvela negativnu stopu na depozite kako bi komercijalne banke navela da ne čuvaju novac, već da ga puste u realan sektor. Ta mjera je imala neke efekte, ali jedan dio je otišao u razduživanje banaka svojim majkama, a drugi dio je otišao u kredite realnom sektoru. Ovo je povećalo kreditni rast na oko 4%, pa bismo mogli reći da ima neki efekat. 

Sa druge strane, ono što banke često koriste, a nije dobro, to je da se država, tj. oba entiteta pojavljuju često kao najpoželjniji zajmoprimaoci. Naime, entiteti svoje deficite zatvaraju putem vrijednosnih papira i kupe slobodan novac koji bi trebalo da bude plasiran realnom sektoru i građanima. To nikako nije dobro, ali banke znaju da im je to siguran plasman. Dobro je da i to ima svoje granice, jer je sa MMF-om potpisan aranžman gdje su postavljeni određeni limiti, preko kojih se entiteti ne smiju zaduživati. Kao što sam rekao, mogao bi se očekivati kreditni rast, ali ne kao 2008.

eKapija: Da li je problem NPL-a najveći s kojim se bankari u BiH trenutno susreću i kako bi se najefikasnije on mogao ublažiti?

- NPL jeste jedan od problema u bankarskom sektoru, jer je udio tih kredita oko 14%. Trenutno je u procesu donošenje zakona o bankama na entitetskom nivou gdje bi se trebalo usvojiti pravni okvir za čišćenje bilansa banaka. Mi to i očekujemo, jer je to usvojeno i u drugim zemljama u regionu, gdje su naše grupacije kao što su Raiffeisen, UniCredit, Hypo takođe aktivne. To bi doprinjelo da banke očiste bilanse i budu aktivnije u narednom periodu, što bi podstaklo kreditni rast. 

Takođe, u fazi pregovora je i bankarska rezolucija. Dileme su gdje bi trebalo da bude, da li u Agenciji za bankarstvo ili u Agenciji za osiguranje depozita i ko će sa njom upravljati. To je, u stvari, fond u koji bi banke iz svoje aktive same izdvajale određeni procenat, koji bi služio kao zaštita za potencijalne greške banaka. 

eKapija: Kako ocjenjujete situaciju u bankarskom sektoru BiH? Šta očekujete da će se promijeniti u narednom periodu?

- Očekujem da će se dešavati dalja ukrupnjavanje banaka. Četiri banke u FBiH su se spojile u dvije - Privredna i Bor banka, kao i IKB i Moja Banka. Nažalost, nijedna banka u BiH ne može da prati neki veći projekat, kao što je Koridor 5C, uglavnom idu u konzorcij banaka. S tim u vezi, očekujem dalje ukrupnjavanje banaka, jer 25 banaka je puno za BiH, nekih 10-ak banaka bi bilo sasvim dovoljno. 

Takođe, očekujem i održavanje povjerenja klijenata. Naime, i klijenti imaju pravo izbora gdje će procjenjivati koje su banke zdrave, transparentne i koje objavljuju svoje finansijske rezultate, kao i kako se banke kotiraju na tržištu kapitala. Finansijska edukacija svakog klijenta, počevši od mene pa svih nas, je potrebna. Moramo da se informišemo jer često kamata može biti zamka – one banke koje nude najveću kamatu ili veću kamatu od konkurencije je prvi znak da je banka u problemu sa likvidnošću. Dakle, moja preporuka je da se sagledaju svi elementi finansijskog zdravlja svake banke i da se odrede po tome. Na kraju, ne morate biti u jednoj banci, ne kažu džaba stari ljudi "ne sva jaja u istu košaru", pa je sa te strane disperzija rizika poželjna.