Ping-pong Beograda i Zagreba: Dačić zna da će se RS otcijepiti, Kolinda traži promjene Dejtona

Nisu Franjo Tuđman i Slobodan Milošević skakali od radosti 1995. godine kada su morali staviti potpise na Dejtonski mirovni sporazum.

Zavrnuo im je ruke Ričard Holbruk, dovukli su ih u Dejton u vojnu bazu i nisu se mogli više pomjeriti ni milimetra, piše novinska agencija Patria.

Da Srbija nikada nije dobrovoljno prihvatila Sporazum niti činjenicu da je zaustavljena u stvaranju velike Srbije, te da žali zbog toga, ponajbolje odslikava stav Dobrice Ćosića u njegovoj knjizi „Bosanski rat“.

- U nekakvom Dejtonu, u vazduhoplovnoj bazi, u američkoj državi Ohajo, održava nam se "Berlinski kongres". Repriza suđenja srpskom narodu; repriza presude njegovoj težnji za ujedinjenjem i svojom državom; repriza krojenja granica srpskom narodu; repriza nagrađivanja srpskih neprijatelja... Sada je naše stanje porazno i žalosno. Izgubili smo Mostar i Sarajevo, dva kulturna centra srpskog naroda preko Drine, napisao je Dobrica Ćosić, „otac nacije“ i autor dva zloglasna dokumenta SANU I i SANU II.

Ovaj je prvi realiziran, krvavi pohod na Balkanu sa ciljem stvaranja velike Srbije, drugi je sada upravo na sceni.  

Unutar Bosne i Hercegovine one nezavisne, međunarodno priznate, suverene i nedjeljive države svako malo imamo raspirivanje etničkih strahova i širenja napetosti, za koje su zaduženi Beograd i Zagreb.

Nekad to rade naizmjenično, a nekada istovremeno kao što je slučaj posljednjih mjesec dana.

Šef srbijanske diplomatije Ivica Dačić je gostujući na FACE TV rekao: „Beograd nije podržao održavanje referenduma o Danu RS“. Vidno razljućen zbog novinarskih pitanja progovorio je u jednom trenutku, kao da je to već završena stvar: „Kad se otcijepi RS onda pitajte da li je isto to kao Kosovo ili ne?“

Dakle, Dačić zna da će biti referendum o otcjepljenju. Samo što još nije rekao da kada se Srbija odrekne javno Kosova tada će RS dobiti samostalnost (usluga za uslugu-dil sa međunarodnom zajednicom?).

Svojim ovako intoniranim izjavama za koje će naravno sada kazati da su hipotetičke (samo što je za BiH previše krvi proliveno zbog hipotetike), potvrđuje da će kao i do sada Beograd raditi na podrivanju državnih temelja BiH tajno, a u javnosti se oglašavati da su protiv.

Direktno je to miješanje u unutrašnje stvari BiH, baš kao što je u tom istom intervjuu potvrdio da je Srbija bila direktni učesnik agresije na BiH, te da je upravljala bosanskim Srbima. 

- Pogledajte, i u vrijeme Karadžića, Beograd nije podržavao uvijek ono što su Banja Luka ili Pale. Imali smo drugačije stavove nekad, rekao je Dačić.

Srbija se i prije 24 godine predstavljala garantom mira, te je Slobodan Milošević, baš kao i Dačić četvrt vijeka kasnije poručivao da poštuje BiH.

Kako sa istoka tako i sa zapada miješaju se u unutrašnje stvari BiH. Kontinuirano.

Prvo su u Stolac stigli Božo Petrov i Miro Kovač, kao izvidnica predsjednice Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović da opečate hrvatski teritorij i pruže podršku Draganu Čoviću u njegovim secesionističkim idejama.  

A onda je nekoliko dana poslije, Kolinda otišla u Brisel te govorila o potrebi promjene Dejtonskog mirovnog sporazuma. Između redova, potrebna je izmjena zbog rješavanja „hrvatskog pitanja“.

Najavila je da će Hrvatska pokrenuti razgovore i inicijativu sa SAD.

Nema nijednog srbijanskog i hrvatskog predsjednika, premijera ili ministra bio on lijevo ili desno orijentiran, koji nije koristio mantru o Srbiji i Hrvatskoj kao garantima Dejtonskog sporazuma.

Pozivanje na potpise stavljene u vojnoj bazi u Dejtonu koriste vješto da opravdaju svoje svako uplitanje na političkoj sceni u BiH.

Bilo bi dobro kada bi i Beograd, a posebno Zagreb kao glavni grad zemlje članice Evropske unije bavili se svojim političkim i ekonomskim problemima, a BiH „stavljali u usta“ toliko koliko to rade i kada je riječ o drugim državama regiona ili Evrope ili svijeta.

I Srbija i Hrvatska, ako se već pozivaju na dejtonske potpise, trebale bi se pobrinuti da pomognu BiH, a ne da svako malo se poigravaju njenim opstankom.  

Svaki put kada poruče da poštuju BiH i njen teritorijalni integritet i suverenitet kao duh prošlosti proleti ispred očiju 1992. godina.

Baš kao i prije nekoliko dana kada je u Banja Luci predsjednik RS Milorad Dodik primio čelnike Srpske akademije nauka-SANU.

Navodno saradnja sa srodnom Akademijom iz Banja Luke. Ako je kulturološka i naučna saradnja, zašto se čelnici SANU-a nisu suočili sa svojom odgovornošću iz prošlosti za krvave ratove na Balkanu s ciljem stvaranja velike Srbije, pa iz Banja Luke produžili u Sarajevo na Akademiju nauka i umjetnosti BiH, a ne završili kod Dodika gdje se opet razgovaralo o „skidanju dejtonske a navlačenju velikosrpske, umjesto briselske košulje BiH“.