Piše: Muharem Cero
Gotovo regionalna poslovna vijest jučerašnjeg dana da Emir Kusturica namjerava u svom rodnom kraju u Drakulicama u Bileći pokrenuti „veliki privatni biznis“ gradnje destilerije za proizvodnju eteričnih ulja, mogla bi i pored gotovo estradnog buma imati i svoje drugo lice, pitanje zakonitosti ove namjere.
Naime, cijeli projekt podrazumijeva Emirovu kupovinu 50 hektara (pola miliona metara kvadratnih), bh. zemljišta u Bileći i isto toliko 50 hektara (pola miliona metara kvadratnih) dodjele na koncesiju (korištenje) bh. poljoprivrednog zemljišta.
Po riječima Radenka Popare, načelnika za prostorno uređenje Općine Bileća, cijeli posao trebao bi se pravno realizirati po uspostavi novog sastava općinskog vijeća i njegove prve radne sjednice, a destilerija početi sa radom na proljeće sljedeće godine.
Općinska koncesija (korištenje) 50 hektara bh. zemljišta nije pravno upitna i suprotna postojećim zakonskim rješenjima u BiH, ali zato ona prva radnja, prodaje 50 hektara bh. zemljišta za smještaj i izgradnju same mega destilerije jeste itekako upitna i sporna.
Naime, entitet RS i Skupština opštine Bileća, je slijedom odredaba Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH, samo korisnik zemljišta jer je do 31. decembra 1991. godine pravo upravljanja i raspolaganja ovom imovinom ( poljoprivrednim zemljištem) imao pravni prednik dejtonske države BiH, Socijalistička Republika BiH.
Dejtonskim ustavnim kontinuitetom, član 1/1 Aneksa 4, pravo vlasništva na ovoj imovini je stekao titular, država BiH. Sve ovo je potvrdila i presuda Ustavnog suda BiH u predmetu U1/11.
Jedini i isključivi titular ove imovine jeste gornji nivo vlasti, dejtonskim modelom prepoznat kao država BiH.
Zakon o zabrani raspolaganja je ovu državnu imovinu stavio u status privremene zabrane prenosa vlasništva na bilo koga, indirektnim ili direktnim putem te jasno utvrdio da sve radnje kojima bi se to učinilo imaju se smatrati nelegalnim i ne mogu proizvoditi bilo kakve pravne učinke, odnosno pravno su ništavne.
Emir Kusturica ima iskustvo sa ovakvim pravnim prazninama, vješto se koristi povlaštenim položajem i svoju moć izvlači iz navodne političke ideološke blizine „vlasniku RS“ Miloradu Dodiku, pa se stoga može očekivati da i iz te oholosti zanemari zakone BiH, a što nije suprotno njegovom stalnom osporavanju bh. države.
Identičan model ovladavanja bh. imovinom Kusturica je pokazao i u samom Višegradu i izgradnjom famoznog Andrić grada.
Nezakonitosti u Višegradu za sada nisu dobile svoje procesno pravno kažnjavanje i to iskustvo Emiru daje za pravo da ide i dalje.
Ukoliko bi Kusturica i ovoga puta demonstrirao svoju pravnu nadmoć i osionost, oholost i pravnu nedodirljivost i nekažnjivost bilo bi jasno da on bez posljedica ima moći koje ga svrstavaju u rijetku kastu nedodirljivih.
Namjeru protiv pravnih radnji Emira Kusturice i odgovornih lica u SO Bileća već samom najavom trebalo bi da prepozna i državno Pravobranilaštvo, upozori SO Bileća u pravnu nemogućnost izvođenja „mega projekta Emira Kustirice i osujeti njegovu realizaciju.
Istovremeno, jasno je da se u ovim pravnim radnjama stiču obilježja krivičnog djela zlopotrebe ovlasti odgovornih osoba u SO Bileća, pa bi i nadležne tužilačke strukture mogle da prepoznaju krivično djelo zloupotrebe položaja u izvođenju, isto osujeti i procesuira.
Kako se radi o krivičnom djelu nad imovinom države BiH postojale bi ovakve obaveze i u državnim tužiteljskim strukturama BiH. Vrijeme je da neko Kusturici kaže da ne može biti niti je „sveta krava bh. pravosuđa“.