Čović se u Hrvatskoj žali da je ugrožen, dok u BiH ugrožava i ucjenjuje

Piše: Sead OMERAGIĆ  

'Čović je najsposobniji političar u BiH'. 'Čović uvijek na kraju dobije ono što hoće'. 'Čović ima političku širinu u svom djelovanju'. Ovo su najčešći medijski naslovi koji govore o Draganu Čoviću. Da li je baš tako?

Nakon razgovora sa Bakirom Izetbegovićem o pitanju presude Sejdić- Finci, Dragan Čović je izišao pred novinare i rekao da su se dogovorili i da će za dva mjeseca doći do rješenja.

Izetbegović je to demantirao izrazivši sumnju da se ono što nije riješeno osam godina može riješiti za par mjeseci. U ovo pitanje se uključio i SDP zapitavši Čovića i Izetbegovića o njihovim dogovorima iz 2014. godine oko izbora člana Predsjedništva BiH.

Koalicioni partneri Izetbegović i Radončić su upravo danas negirali da su bilo šta dogovorili sa Čovićem. Sve je još uvijek otvoreno i daleko od rješenja, rekli su.

Ovim je potvrđeno da Čović više manipulira u javnosti nego što vodi politiku. Ako se laž dodaje na laž, onda bi tvorac takvog lanca obmana mogao zapečatiti povjerenje i javnosti i partnera u vlasti.      

Čović dugo i naširoko manipulira i na domaćem ali i na susjednom hrvatskom terenu. U Hrvatskoj se žali na ugroženost Hrvata, a u Bosni i Hercegovini ugrožava i ucjenjuje. Već četiri mjeseca Parlament FBiH je ugrožen i ne radi, jer Čović ima zahtjeve koji će ugroziti finansijsku stabilnost Federacije.

Kad Čović kaže „naša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović“, onda ispada da Čović obnaša funkciju nižeg predsjednika. Čovjek bi mogao povjerovati da u njegovim potezima ima nekog političkog smisla i cilja, da on drži do sebe i svog digniteta, ali Čović uvijek nađe način da to demantira.   

Dakle, ako je politika kombinacija obećanja i manipulacija, šta tome može biti strategija i krajnji cilj? Obećanja ništa ne rješavaju. Manipulacije su trenutni dobitak i dugoročni poraz. I samo su odgađanje sudnjeg dana. Ako Čović želi dobiti na vremenu onda ne dobija ništa, osim što to vrijeme otima od budućnosti ove države. Ispada da je glavna strategija dobiti treći entitet upornim mrcvarenjem građana i države.

U tom slučaju ne pravi Čović samo svoj tor, nego još jedan uvaljuje Bošnjacima, koji su kao najbrojniji narod pretrpjeli i najveći egzodus u vlastitoj državi.

Čovićev treći entitet bi značio i kraj povratka ljudi u svoje domove i betoniranje ratnih osvajačkih pohoda. Podizanje definitivnih nacionalnih taraba. Značilo bi to negiranje genocida i masovnih zločina etničkog čišćenja, dakle, negiranje konačne presude Tribunala u Hagu i brisanje srpskog i hrvatskog udruženog zločinačkog poduhvata.

Ma kakve razloge i motive imala u pozadini, Čovićeva priča je, nažalost, neiskrena i manipulatorska: Tražiti treći entitet i uporedo se lažno predstavljati kao vođa ove države na putu u Evropu.

Ulazak podijeljene BiH u Evropu potvrdio bi i definitivni kraj ove hiljadugodišnje evropske države, jer bi je Evropa prihvatila kao srpski i hrvatski ratni teritorijalni plijen. Ali, u Evropi ili van Evrope, u Čovićevim strategijama Hrvati bi bili svedeni na zapadnu Hercegovinu. I tek tada bi s pravom mogli manipulirati do mile volje i pričati o svojoj 'susjednoj' domovini i našoj dragoj predsjednici s druge strane granice.

Dobije li treći entitet, tek tada će se primjetiti koliko je Čović nekretnina i vrlo široke teritorije osvojio i ogradio za sebe i svoju familiju. Tek tada bi za njega mogle nastupiti nevolje. I nikakva manipulacija ne bi pomogla. Na vrlo ograničenoj entitetskoj teritoriji pokazala bi se sva Čovićeva širina.