Nije iznenađujuća izjava federalnog premijera Fadila Novalića da zajednička sjednica vlada FBiH i RS ne treba da se održi u Srebrenici, kada se zna da je on jedan od bh. zvaničnika koji u ovaj grad dolazi samo 11. jula na obilježavanje godišnjice genocida.
Nije to uradila ni njegova kolegica po funkciji Željka Cvijanović. Ignorantski odnos Novalića i Cvijanović na svojoj koži osjetio je i bivši načelnik Ćamil Duraković. Njega, iako je to službeno tražio u nekoliko navrata, ni federalni premijer ni premijerka RS nisu željeli primiti.
Novalić, kao visokopozicionirani kadar SDA morao bi ipak, bez obzira na ovu poraznu činjenicu po njega i kao čovjeka i kao premijera, pokazati puno više senzibiliteta za Srebrenicu.
Ona nije općina kao ostale, i stoga njegova konstatacija da „ako bi održali sjednicu u Srebrenici morali bi i u ostalih stotinjak gradova i općina“ nije primjerena i totalni je politički promašaj.
Srebrenica je simbol genocida. Ali i pozitivan primjer povratka i dokaz da je suživot moguć čak i nakon počinjenog najtežeg ratnog zločina.
Srebrenica je po mnogo čemu Bosna i Hercegovina u malom i upravo zbog toga nema boljeg mjesta za održavanje zajedničke sjednice dvije entitetske vlade od kojih svaka ima posebno zaduženje za ovu općinu, neovisno od toga što se nalazi u manjem bh. entitetu.
Nažalost, Novalićeve riječi uklapaju se u potcjenjivački odnos njegove Vlade prema Srebrenici.
U Srebrenici su za dvije godine mandata ove vlasti u zvaničnim posjetama boravili samo ministar za pitanja boraca i invalida Salko Bukvarević i ministar raseljenih osoba i izbjeglica Edin Ramić.
Državni zastupnik SDA i dugogodišnji predsjednik srebreničkog ogranka ove stranke Sadik Ahmetović predložio je da Vlada FBiH u Srebrenici otvori ured u kojem bi svi oni koji su se vratili da žive na svojim ognjištima mogli regulisati svoja statusna pitanja iz boračko-invalidske i zdravstvene zaštite, te riješiti probleme vezane za obnovu i rekonstrukciju kuća.
Za sada nema nikakvih reakcija na ovu njegovu inicijativu.
Srebrenici treba ozbiljan pristup i sistemska riješenja koja će ponuditi i realizirati obje entitetske vlade. Ono što Srebreničani dobijaju sada, samo su lijepo upakovani marketinško-politički potezi koji vrlo malo ili gotovo nikako ne doprinose poboljšanju kvalitete njihovog života.
Srebrenica, to zaboravlja Novalić, ne smije se posebno sada kada je na mjestu načelnika kadar SNSD-a koji negira genocid, svesti isključivo na simbol stradanja, a da se zaboravi na žive koji su se vratili u ovaj grad.