Vrijeme je za nove buldožere nade i optimizma

Piše: Sead Omeragić

Prije trinaest godina Adnan Terzić, kao premijer Vijeća ministara i Pedi Ešdaun (Paddy Ashdown), tadašnji visoki predstavnik OHR-a, svečano su obilježili početak akcije „Buldožer“. Ta je akcija trebala pojednostaviti investicije u BiH i pojednostaviti procedure i olakšati i ubrzati otvaranje domaćih firmi.    

Operacija „Buldožer“ je objavljena sa ogromnom nadom i optimizmom, što na ovim prostorima više nimo mogli vidjeti. Pedi Ešdaun nije bez razloga govori i mnogo kasnije o Adnanu Terziću kao o odličnom državnom premijeru, čovjeku koji je uložio ogromnu energiju da pokrene ekonomske poluge ove države, ali i čovjeku koji nije dobio kvalitetnu podršku niti sa jedne od nacionalnih strana i stranaka.   

Operacija „Buldožer“ je bila ono što je danas Reformska agenda. Samo sa daleko manje energije i optimizma. I onda ključna razlika: „Buldožer“ je bila velika i ozbiljna operacija na državnom nivou. Reformska agenda je podijeljena kao domaća zadaća entitetskim vladama. Reformska agenda je plaćena međunarodnim novcem, koji je značio spas sadašnjim entitetskim vođama, čija je jedina strategija drskost i bezobrazluk, naoružan bojkotom i ucjenama. Jednako kao što se danas federalni premijer Fadil Novalić kune da će napraviti makar jednu stvar koju je potpisao u obavezama za kredit MMF-a – Reformu javne uprave. Od toga, naravno, do sada nije bilo ništa. Čak i kada su iza Reformske agende, u ime one milijarde kredita MMF-a, stale nacionalne strukture vlasti.

SBB i Fahrudin Radončić su ovih dana imenovali Terzića za direktora Javnog preduzeća Autoceste Federacije. Eto prilike Adnanu Terziću za nove operacije, sada i praktično sa buldožerima. Dvije godine nije se ni centimetar autoputa uradio, dok se premijer Novalić u javnosti razbacivao uspjesima, koje za sada niko ne vidi. Čovjek oko kojeg igraju sve vrste moralnih dilema i sumnji i dalje će vladati ovim dijelom države. Naime, nije jasno šta je potrebno SDA-u da reagira na Novalićeve privatne kombinacije u vladi. Zna se da ministar industrije energije i rudarstva Nermin Džindić i Novalić nisu samo kolege iz Vlade FBiH već su osnovali i zajedničku firmu „Termo Metal Resist" (TMR), a da su još uvijek u sukobu interesa pokazuje izvod iz registra poslovnih subjekata gdje su kao osnivači Džindić, te četiri člana porodice Novalić Ada, Naida, Azra i Munir. Ako neće SDA, hoće li SBB reagirati. Ima tu i previše privatnih poslova da bi Vlada uopšte bila efikasna.    

Fahrudin Radončić je upozoravao da će SBB politički djelovati ako Novalić i Džindić ne urade posao.

Kad je pogurao Adnana Terzića za direktora Autocesta, Radončić je znao da oni nepokretni buldožeri parkirani na autoputevima zavise uveliko od rada Vlade Federacije, a od tamo dolaze samo lažna obećanja, pumpanje broja zaposlenih i prazna i neizvjesna budućnost.     

Naši nacionalni lideri izgleda ne znaju šta za ekonomiju jedne države znači nadahnuće i buđenje nade i optimizma. Oni samo znaju u svojim nacijama izroditi strah i mržnju uoči izbora. Sve drugo je nepotrebno do daljnjeg.   

Dakle, reklo bi se kako je nekada na sceni bila nada, optimizam sa pokrićem, svijetliji pogled u budućnost, kada je bilo daleko više države nego što je ima danas.

A danas? Na sceni brutalni privatni interes u kojem su i ministri i premijer Vlade FBiH. To je privatluk koji zovemo sukobom interesa. Što je opet neprecizan pojam: Sukob interesa je sukob sa zakonima i državom.