O štitnoj žlijezdi – Revizoru metabolizma i zaboravljenoj ulozi spasonosnog joda

Piše: Dr. Kenan Vrca

Kao što smo spominjali u prethodnim izdanjima ove kolumne, termoregulacija, grana integrativne medicine, nas uči da postoje tri stuba metabolizma. Želudac, svjetionik organizma koji pokazuje ostalim organima i žlijezdama kako da rade i limfu, sito (rešeto) metabolizma koje čisti sve u njemu smo već „obradili“, stoga je red na štitnoj žlijezdi – osnovnom i glavnom revizoru, „kontroloru“ organizma.

Ukoliko su u ravnoteži, balansu ova tri stuba metabolizma, tada ne postoje oboljenja. Čim dođe do njihove neuravnoteženosti, odmah u organizmu imamo mnoštvo simptoma koji ukazuju na određena oboljenja.

Da bismo najpreciznije objasnili stvarnu ulogu štitne žlijezde u organizmu, prvo moramo reći nekoliko činjenica o jodu – starom, univerzalnom „lijeku“.

Prema Dr. Guy Abrahamu, profesoru emeritusu ginekologije, obstetricije i endokrinologije na Medicinskom fakultetu UCLA (Univerzitet u Kaliforniji, Los Angeles) - Medicinski udžbenici sadrže nekoliko stotina važnih pogrešnih informacija o bitnom elementu jodu, a što je uzrok većoj ljudskoj patnji i smrti nego što su to bila oba svjetska rata u kombinaciji.

- Nije li čudno da vlada (op.a. SAD-a) dijeli jod za zaštitu protiv radioaktivnog joda koji je rezultat nuklearnih nesreća, dok medicinski šarlatani istovaraju istu vrstu radioaktivnog joda u pacijente koji imaju problema sa štitnjačom dok glupavo pokušavaju izliječiti bolest štitnjače, uzrokovanu nedostatkom joda u njegovom prirodnom obliku u kakvom dolazi iz prirode? – pita se Dr. Abraham.

- Prirodni jod štiti našu štitnu žlijezdu od upijanja biološki destruktivnog, radioaktivnog joda dok medicinski vračevi koriste sličan radioaktivni jod kako bi uništili naše štitne žlijezde? Zbog čega su liječnici prestali koristiti Lugolovu otopinu, siguran lijek za bolest štitnjače? Zbog čega su medicinski nadriliječnici uveli lijekove za štitnjaču i gušavost kako bi ubili štitnu žlijezdu kada se jod toliko dugo vremena uspješno koristio? – nastavlja uvaženi Dr.Abraham.

Prema našem stajalištu, glavni uzročnik je studija objavljena davne 1948. godine nazvana „Wolff-Chaikoff efekt“. Ova studija je rezultirala uklanjanjem joda iz nacionalne opskrbe hranom, najprije u SAD-u a potom i u drugim razvijenim zemljama svijeta. Wolff-Chaikoff efekt je definiran kao nemogućnost organskog vezivanja joda u štitnoj žlijezdi kroz povećani unos joda što rezultira prestankom sinteze hormona štitnjače. Laičkim jezikom, u određenom trenutku, kada štitnjača postane preplavljena jodom, to će je ugasiti.

Međutim, prema Dr. Davidu Brownstein-u, autoru nekolicine medicinskih bestsellera u SAD-u, ovakav efekat je čisti nonsens, štitnjača ne može biti preplavljena jodom, već njoj jednostavno, ukoliko primi višak joda, treba određeno vrijeme da bi sav višak ugradila u hormone štitnjače T3 i T4. 

- Štitna žlijezda samo radi svoj posao, tvrdi Dr. Brownstein.

U postratnim godinama u kojima je zapadna civilizacija svakako bila na ivici paranoje i još pod utiscima straha i ratnih razaranja, Wolff-Chaikoff studija je sigurno imala odjek kakav ne bi postigla ni u kakvom drugom vremenskom razdoblju, „medicinska zajednica“ je skočila na noge i počela tvrditi da će korištenje joda oštetiti štitnu žlijezdu. Tako je započela nesnovana jodofobija ...

Ipak, stvarnost sa upotrebom joda je sasvim drugačija, i u 21. stoljeću i dobu globalizacije, krajnje je vrijeme da ju se kao takvom prihvati. Jod je otkriven u svakom organu i tkivu u tijelu. Apsolutno je neophodan za zdravlje štitne žlijezde kao i jajnike, dojke i prostatu. Optimalna doza joda je još uvijek predmet rasprave u naučnim krugovima. Međutim, jedno je sigurno a to je da više od 60 miliona Japanaca u prosjeku dnevno konzumira 13,8 mg joda, te oni su jedna od najzdravijih nacija u odnosu na opće zdravlje i statistike o raku.

Prema trenutnoj statistici Svjetske zdravstvene organizacije, više od tri milijarde ljudi u svijetu živi u zemljama gdje vlada nedostatak joda.  Mnogi dokumenti pokazuju da je Bosna i Hercegovina u prošlosti bila područje sa čestom pojavom gušavosti – bolesti koja je najčešća posljedica jodnog deficita.  Najnoviji podaci ukazuju da je u Bosni i Hercegovni prisutan blagi stepen nedostatka joda, a da je gušavost prisutna kod oko 7% školske djece.  Ovim problemom najviše je pogođeno stanovništvo u ruralnim oblastima.

 A, da bismo unijeli oko 13,8 mg joda, morali bismo pojesti oko 9 kg ribe dnevno. Jedan od najvećih razloga zašto skoro pola čovječanstva ima probleme sa štitnom žlijezdom je nedovoljno unošenje joda i nemogućost da se to stvarno uradi.
Sve i da pojedemo 9 kg ribe dnevno, da li bi uneseni jod bio u obliku koji može iskoristiti štitna žlijezda?  Isto je i sa jodiranom soli, ona sadrži element jod koji štitna žlijezda ne može iskoristiti, jer ona može samo uzeti i iskoristiti jod u obliku jona joda.
Jod je moćan osnovni hranjivi sastojak koji ima široka ljekovita svojstva i do prije 100 godina većina ga je doktora koristila kao univerzalno sredstvo. Od 1900. god. do 60-ih godina prošlog stoljeća skoro svaki doktor je koristio jod u praksi za liječenje povećanog i smanjenog rada štitnjače kao i kod mnogih ostalih stanja, a sve uz izvrsne rezultate.
Ustvari, jod je bio smatran panacejom (lijekom za sve) kod svih bolesti.

Nobelov laureat dr. Albert Szent Györgi, doktor koji je otkrio vitamin C je napisao:

- Kada sam bio student medicine, jod se u obliku kalijevog joda koristio kao univerzalni lijek. Niko nije znao što on čini, ali činio je nešto i radio je nešto vrlo dobro.

Danas nam je poznato šta jod čini i koliko može pomoći ljudima, ali moderna alopatska medicina spava i pušta ljude da pate i umiru zbog njegovog nedostatka.

Vratimo li se na štitnu žlijezdu, gdje su efekti joda najočigledniji, uvidjet ćemo da je on ključan sastojak u sintezi hormona štitne žlijezde.  Kod njegovog nedostatka biti će poremećena sinteza proteina.  Hormoni štitne žlijezde imaju dva glavna učinka na tijelo: povećavaju sintezu proteina u doslovce svakom tkivu u tijelu i povećavaju konzumiranje kisika.
Štitnjači je potreban jod za sintezu T4 i T3 hormona koji reguliraju metabolizam, upravljaju rastom i razvojem. Hormoni štitne žlijezde su, pak ključni za život jer reguliraju ključne biohemijske reakcije, posebno sintezu proteina i aktivnosti enzima ciljajući organe kao što su mozak u razvoju, mišići, srce, hipofiza i bubrezi, te je stoga jod kritično važan i za razvoj fetusa.

Žene koje imaju gušu (vidljivo nekancerogeno povećanje štitne žlijezde) zbog manjka joda imaju tri puta veću šansu za dobivanje raka dojke. Povećan unos joda se povezuje sa manjom učestalošću raka dojke dok je smanjeni unos povezan s rakom dojke.

Također, unos joda je kritično sredstvo u borbi protiv nuspojava lijekova za štitnu žlijezdu. Dugoročno korištenje tih lijekova je povezano s propadanjem nivoa joda u štitnjači i tkivu kao i s povećanom stopom raka. Svi pacijenti koji boluju od štitnjače bi trebali primati terapiju jodom. Takvo što posebno naglašava činjenica da svakih 17 minuta svaka kap krvi u našem tijelu prolazi kroz našu štitnjaču, i ako ona sadrži dovoljnu količinu joda, bakterije i virusi koji nastaju u krvi će biti ubijeni dok krv prolazi kroz štitnjaču.

Dakle, štitna žlijezda je uistinu kontrolor našeg metabolizma, praktično je stalno na „straži“ da sve prođe kako treba, tačnije da uljezi ne prođu, a njeno glavno oružje na toj straži je upravo jod.

Štitna žlijezda, kada funkcioniše kako treba, ili kada joj ne nedostaje joda:
Osigurava budnost, reakcije na podražaje, pamćenje, sposobnost učenja, povećava bazalnu potrošnju kisika i stvaranje toplote, povećava minutni volumen srca, povećava sintezu bjelančevina, potiče metabolizam steroidnih hormona, vitamina B i nekih lijekova, potiče lučenje hormona rasta, sudjeluje u razvoju središnjeg nervnog sistema, ubrzava metabolizam masti (čime potiče razgradnju Holesterola i smanjuje njegovu količinu u organizmu), ima važnu ulogu u reprodukciji i održavanju normalne trudnoće, te luči i male količine hormona kalcitonina koji je odgovoran za smanjenje količine kalcija u krvi, čime se on ugrađuje u kosti što potiče procese okoštavanja i rast kosti u dužinu.

Planet zdravja BH ima personalan pristup prema svakom pacijentu koji ima problema sa štitnom žlijezdom. Metodom zvanom termoregulacija, konkretnije našom dijagnostikom, specijaliziranim analizatorom utvrđujemo stanje metabolizma, tj. u kakvom su stanju stubovi metabolizma, te dajemo savjete na tri nivoa i to ishrana, terapija hladno cijeđenim uljima i tretman limfe.

Naša terapija u slučaju štitne žlijezde osigurava njeno balansiranje, prije svega konzumiranjem ulja 80, koje je obogaćeno jonima joda.  Svjesni smo koliko je jod neophodan za pravilan rad štitnjače, ali smo i svjedoci velikog broja pacijenata sa raznim oboljenjima, ne samo štitne žlijezde, a koji u osnovi imaju nedostatak unošenja joda u organizam.

Stoga, do sljedećeg čitanja, ostanite nam zdravi i nasmijani ili tek to postanite!