Izetbegoviću znaš li ko je Samed: BiH ga se odrekla, a Turska zarobila!

Piše: Amra Varatanović

U vrijeme dok je Bakir Izetbegović, član Predsjedništva BiH u Istanbulu iza zatvorenih vrata proteklog vikenda održavao sastanak sa svojim prijateljem predsjednikom Turske Recepom Tayipom Erdoganom u turskom zatvoru u Silivri već peti mjesec zarobljen je bh. državljanin Samed Nadarević.

Nakon pokušaja vojnog udara 15. jula 2016. godine turska vojska i policija hapsila je (ne)selektivno svoje građane ali i sve one za koje su smatrali da su navodno pristalice učenjaka Fetulaha Gulena. Nekoliko dana poslije uhapšen je i Samed Nadarević student pete godine arhitekture na Državnom univerzitetu u Istanbulu koji je stipendista države Turske.

Za Samedovu porodicu ovo su najteži i najduži dani. Nemaju nikakvu zvaničnu informaciju za šta se tereti njihov sin. Dani im prolaze u iščekivanju bilo kakve vijesti. Za ovih pet mjeseci razgovarali su sa Samedom nekoliko minuta. Uskoro se očekuje izlazak pred sud, a da ne zna ni šta mu se stavlja na teret.

U tuđoj zemlji, po tuđim zakonima tuđin ga želi osuditi. BiH je u ovom slučaju izigrala ovog mladog čovjeka i njegovu porodicu. Njegovog oca Muju koji je bio borac Armije RBiH, koji je na prvim borbenim linijama branio ovu državu da bi njegov Samed imao budućnost u slobodnoj, suverenoj i nezavisnoj nam domovini.  

A danas, s druge strane nema nikakve reakcije, samo bolno odzvanjanje tišine, koja para uši roditeljima i rodbini. 

Oni koji su trebali učiniti sve da se Samed oslobodi i dovede u BiH i da mu se, ako i ima krivice i dokaza, ovdje sudi, ostali su nijemi na sudbinu ovog Krajišnika. Ostali su nijemi na vapaje očajnih roditelja i porodice.

Prema ranijim informacijama Samed je jedini bh. državljanin koji je zarobljen u turskom zatvoru. Zašto ne reagiraju Predsjedništvo BiH, Ministarstvo vanjskih poslova BiH, Ministarstvo pravde BiH, zvaničnici, javne ličnosti. Zašto nema glasa za spas ovog mladića.

Očajni otac slao je dopise na brojne adrese tražeći pomoć. Kao odgovor dobio je sramotni zid šutnje.

Kažu ko šuti, taj odobrava. Da li ćemo kao društvo prihvatiti šutnju i pustiti da ovaj mladi život bude uništen? Da li sutra nas čeka ovakva sudbina kad pređemo granice BiH?

Ima li iko odgovornosti za bh. građane, ima li iko hrabrosti izaći pred javnost, pred porodicu pa reći da su odustali od Sameda. A sutra svi mi možemo biti Samed.

Vratimo se Izetbegoviću. Pobrinuo se on i njegova SDA da ponize i djecu u BiH, pa je najbolje olimpijce iz matematike i fizike ostavio bez zasluženih nagrada, samo jer su pohađali ili pohađaju Bosna Seme škole. Da li je o tome razgovarao sa Erdoanom iza zatvorenih vrata umjesto o Samedu.

Izetbegoviću, ti bi trebao biti glas naroda, a ne pojedinaca koje smatraš prijateljima. Užasno je bolno i pomisliti kako se osjeća porodica Nadarević tražeći spas za svoje dijete kad se bori protiv dvije države, jedne koja ga se odrekla i druge koja ga je zarobila.