Piše: Edina Latif
Politika hrvatskog državnog vrha prema Bosni i Hercegovini je neiskrena i licemjerna. Premijer zapadnih nam susjeda Andrej Plenković odmah po imenovanju za svoju prvu zvaničnu posjetu odabrao je BiH, i poslao poruke da će naša država za Hrvatsku biti vanjskopolitički prioritet broj jedan, te da će nastaviti sa podrškom posebno kada je riječ o evropskom putu BiH, piše Patria.
Uz to, Plenković je ponovio da se ni u kom slučaju Hrvatska neće miješati u unutrašnje stvari BiH, te da nas vidi kao partnere.
Nije trebalo puno vode proteći pa da „evropski premijer“ Plenković i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović okrenu ploču, te da se krajnje grubo i direktno umiješaju u unutrašnja pitanja u našoj zemlji i to ni manje ni više pritiscima na bh. pravosuđe.
Potom su uslijedile Kolindine prozivke da je najveća sigurnosna prijetnja Hrvatskoj upravo BiH, te da se iz tzv. Islamske države u BiH vraćaju hiljade boraca.
Kako onda vjerovati hrvatskom premijeru i predsjednici da zaista iskreno žele pomoći Bosni i Hercegovini na njenom putu ka Evropskoj uniji, konkretnim djelima - za početak su najavili pomoć u prevodu i odgovorima na upitnik Evropske komisije.
Da li se iza njihove "velikodušne" ponude da pomognu u golemom poslu oko 3.000 evropskih pitanja krije zamka u kojoj će nam umjesto evropskih odgovora podmetnuti Kolindinih 3.000 ISIL-ovaca?
Nažalost, u protekle više od dvije decenije ova je zemlja imala loša iskustva sa politikom zvanične Hrvatske koja je konstanta.
Tuđmanov projekat podjele BiH između Hrvatske i Srbije, „humano preseljenje“ Hrvata iz Srednje Bosne u hercegovačke krajeve, prodaja Posavine, i na koncu sada, stvaranje hrvatskog stolnog grada Mostara kao „središnjice“ trećeg entiteta koji ne uključuje Hrvate iz Srednje Bosne i Posavine.
Najveću štetu od svih ovih projekata uvijek su imali i imat će Hrvati u Bosni i Hercegovini. Politika Pantovčaka proteklih je više od dvije decenije bila najpogubnija upravo za bh. Hrvate.
Hrvatski premijer i predsjednica stoga bi trebali biti jako oprezni prilikom davanja izjava, te bi njihove poruke o podršci jedinstvenoj i prospritetnoj BiH, bez miješanja u unutrašnje stvari, trebale uvijek biti praćene i istim djelima.
A ne po principu jedno pričam, drugo radim, sve pod krinkom navodne brige za sunarodnjake u susjednoj državi.
Hrvatska, kao članica EU i NATO-a, bi napokon morala definisati i objelodaniti svoju politiku prema našoj zemlji i odrediti interes države Hrvatske prema BiH, a ne da to bude interes lidera HDZ BiH Dragana Čovića.
Samo u tom slučaju naša bi zemlja poslije toliko vremena napokon mogla odahnuti i početi vjerovati u iskrenost namjera službenog Zagreba kada šalje poruke podrške jedinstvenoj državi BiH i protivi se podjelama.
Do tada, ne vjeruj Danajcima (Kolindi i Andreju) ni kad darove nose.