Ako je suditi po Krivaji, Nikšićeva Vlada se borila za radnike, a Novalićeva protiv njih

Piše Armin Aljović

Vlada Fadila Novalića podnijela je krivičnu prijavu protiv bivšeg federalnog premijera Nermina Nikšića. Optužuju Nikšića da je sklopio štetan ugovor po Vladu 2014. godine, u vrijeme dok je bio federalni premijer.

Pojednostavljeno, Novalić Nikšiću zamjera jer je Federalnu vladu obavezao da mora uvezati radni staž za nekoliko stotina radnika posrnule Krivaje iz Zavidovića.

Za ovaj projekat, izračunao je Novalić, Vladi je potrebno oko 43 miliona KM. A, Vlada taj novac nema. Niti je Vlada Fadila Novalića računala na radnike Krivaje. Obaveze prema radnicima sada Vladi stvaraju pritisak, a Novaliću srklet.

Ako je suditi po ovom primjeru, može se reći da se bivši premijer borio za radnike, a Novalić se bori protiv radnika.

Ne ukazuje samo primjer Krivaje da aktuelna Vlada često radi na štetu radnika. Prošle sedmice usvojen je zakon koji u slučajevima dobivene tužbe radnika protiv Vlade, Vladu ne obavezuje na zatezne kamate, ili je obavezuje po simboličnih 0,2 posto. Zatezne kamate važe u slučaju duga građana prema državi. Tu nema milosti ni popusta, pa ni za novogodišnje praznike.

Krivaja iz Zavidovića jedna je od najpoznatijih drvnih industrija na području bivše Jugoslavije. Zbog lošeg poslovanja, krajem 2011. godine otvoren je stečajni postupak u Krivaji. Preduzeće je do 2014. godine upošljavalo više od 1050 radnika. Danas je taj broj spao na oko 750 uposlenih, koji nisu radili skoro cijelu ovu godinu. Više su štrajkovali nego radili, a ni štrajkovi im nisu donijeli ništa.

U više navrata od 2011. stečajni upravnici pokušali su radnike Krivaje poslati na biro za zapošljavanje, a milionsku imovinu ove kompanije prodati. Kako je to bilo najgore moguće rješenje za radnike Krivaje, Nikšić je Vladu obavezao da radnicima mora uvezati radni staž i poslati ih u penziju, kako koji od njih bude ispunjavao uslove. Potez je više solidaran, jer, nisu krivi radnici što Krivaja nije radila i što nisu mogli zaraditi zasluženu penziju.

Da su radnici kojim slučajem završili na birou, kako bi to odgovaralo Novalićevoj Vladi, radnici Krivaje danas ne bi imali nikakva prava ni hipotetički. Ne postoji Vlada koja bi im mogla uvezati staž. Za tako nešto ne bi postojala ni zakonska osnova čak kada bi volja i postojala. Dakle, niko od tih radnika nikada, ili skoro nikada ne bi mogao otići u penziju.

Čak da je Nikšićev potez i opteretio Vladu, novi saziv Vlade to je mogao ispraviti. Dovoljno je bilo da uprava kompanije nađe poslove za Krivaju, i radnici bi sami uplaćivali penziono osiguranje. Svaki radnik više voli raditi nego čekati da Vlada odlučuje o njegovoj sudbini.

Ako je spašavanje radnika da ne završe na ulici krivično djelo, onda mora odgovarati i tadašnji resorni ministar, cijela Vlada i premijer. Ako postoje zasluge za to, podjednake su zasluge ministra, premijera i Vlade.

Indikativno je da Novalić u krivičnoj prijavi ni ne spominje Ortačku grupu koja je Krivaju kupila 2014. godine, a onda u samo nekoliko mjeseci preduzeće uništila da neprepoznatljivosti. Ortačka grupa, koju čine četiri lokalne firme, nije ispunila niti jedan važan segment iz ugovora. Ovaj kriminal Novalić ne spominje. Da ne postoji 'sporna' obaveza Vlade prema radnicima Krivaje, na isti način danas niko ne bi spominjao ni radnike.