Kardinal Puljić za Patriju: Ovakav državni sustav pogoduje kriminalu i korupciji

Kardinal Vinko Puljić u intervjuu za agenciju Patria govori o BiH, društvu po mjeri čovjeka, opasnostima od nepravde i korupcije koja je rak rana bh. društva, žrtvama i potrebi poštivanja i prihvatanja istine.

Patria: Sa ovakvim trenutnim rješenjima u BiH ozakonjena je nepravda. U RS ima poneki Bošnjak, ali je činjenica da Hrvata u Republici Srpskoj gotovo i nema. Bez obzira na ove pokazatelje, najčešće se govori o ugroženim pravima samo u Federaciji.

Kardinal Puljić: Problem je u pristupu parcijalnog rješavanja. Ako govorimo o BiH, onda se treba govoriti o cjelovitom rješenju. Budući da međunarodna zajednica ne želi ulaziti u problem RS i ljudskih prava u njoj, onda nam često ostaje pitanje Federacije, jer svjetski moćnici nisu spremni o tome govoriti. U jednoj državi ako je nepravda samo u jednom kutu, onda je u toj državi nepravda. Zato moramo svi poraditi da pravedni zakoni zažive na cijelom prostoru BiH, gdje bi se svaki čovjek, svaki građanin i svaki narod osjećao sigurnim i zaštićenim. Partneri u vlasti moraju ozbiljno shvatiti da ne guraju u novu nepravdu, nego da porade na ispravljanju nepravde.

Patria: U RS je imovina vraćena Pravoslavnoj crkvi, a nije Katoličkoj i Islamskoj zajednici. Kolektivna prava su na prvom mjestu, ali samo za odabrane nacije.

Kardinal Puljić: To separatno provođenje prava jest nepravda. To je sigurno diskriminacijski pristup. Za čudo je sljepoća moćnika ovog svijeta, posebno ambasadora u PIC-u koji „zažmire“ na tu nepravdu. Dapače, kada je predloženi zakon o restituciji i denacionalizaciji bio na dnevnom redu, tada ga je srušio Visoki predstavnik, te je time otvorio vrata diskriminaciji.

Patria: Hrvati su autohtoni narod Bosne i Hercegovine. Teritorijalne podijeljenosti ne donose ravnopravnost nego samo segregaciju za druge narode i pojedince. Zalagali ste se da se prava prenose na lokalnu zajednicu, gdje bi čovjekova prava bila jednostavnije i lakše zaštićena.

Kardinal Puljić: Mi smo biskupi predložili rješenje da se sačuva multietničnost i multikulturalnost, te da se izbjegne majorizacija u politici. To nije prihvaćeno, zato sada ne vidim kako pristupiti ovim putem kako je krenula PIC i Visoki predstavnici, koji uporno brane Dayton, već su ga toliko „očeperušali“ na štetu slabijih. Ovako ne možemo ući u EU, jer nismo normalna država.

Patria: Rekli ste i zanimljivu ideju: Dejton treba mijenjati, napraviti ugovor takvim da se svaki čovjek u bilo kojem dijelu BiH osjeća kao kod kuće. Vi kažete da treba zaštititi malog čovjeka. Ako ga je država napravila malim, onda ga odbraniti mora neko drugi.

Kardinal Puljić: Kada govorim o malom čovjeku, to su ljudi koji ne obnašaju vlast, zakonodavnu, sudsku i izvršnu. U te male ljude spadam i ja s tolikim vjernicima. Ovaj ogromni aparat koji je sada u državi nije moguće izdržavati s ovim razvojem privrede i zaposlenja. Ovakav državni sustav samo pogoduje kriminalu i korupciji. Uzalud je vikati da treba stati na kraj toj rak rani društva, ako se ne uspostavi vladavina pravednih zakona na svim prostorima. Država treba služiti čovjeku i treba se napraviti po mjeri čovjeka.

Patria: Dva desetljeća nakon rata nismo u stanju odbraniti prava pojedinaca na jednakopravnost, slobodan život i rad? Jednom ste rekli da svakom čovjeku pripadaju osnovna ljudska prava i da ih niko ne treba davati, jer to nije milostinja. Na kraju ta prava pripadaju čovjeku po svim Božijim i ljudskim zakonima. Rekli ste i da čovjeku treba vratiti dostojanstvo i da ljudsko biće treba biti mjera svemu. Kako dostići taj cilj?

Kardinal Puljić: Preširoko je to pitanje da se na njega pojednostavljeno odgovori. Prvo mi još nismo ozbiljno pristupili liječenju ratnih rana. Nema još hrabrosti da svatko svoju avliju očisti a smeće ne baca „komšiji“. Potrebno je imati hrabrosti za istinu te svaku stvar nazvati pravim imenom. Ne može biti za jedne nešto zločin a za druge junačko djelo.

Nakon istine i pravde, moramo odgajati javno mnijenje da se sve žrtve poštuju. Moramo u javnosti prihvatiti da smo različiti i po identitetu nacionalnom, kulturnom i vjerskom. Ta različitost nije zlo, osim ako se izmanipulira u zle svrhe. Moramo se naučiti poštivati naše različitosti. Posebno ne smijemo svoju kulturnu baštinu tumačiti napadajući druge, a to isto vrijedi i za vjersko naučavanje.

U političkom gledanju, teško se odriču privilegija oni koji su ih dobili od svjetskih moćnika. Ako se moradnu odreći nekih privilegija da se ispravi nepravda, tada će vrištati kako su ugroženi itd. U strukturama koje izgrađuju javno mnijenje, ne bi smjelo biti toliko navijačkog duha, kao danas a to su mediji, stranački pristupi itd.