Piše: Vojni analitičar Nedžad Ahatović
Ono što se posljednjih dana dešava sa javnom raspravom političkih zvaničnika oko učešća 3. pješadijskog puka OS BiH u obilježavanju nezakonitog i neustavnog praznika 9. januara, predstavlja stvarnu sliku Bosne i Hercegovine čije političke strukture bježeći od odgovornosti za razne korupcionaške afere guraju zemlju direktno u konflikt.
Uloga predsjednika Nikolića u tom kontekstu predstavlja ono zaista pravo mišljenje zvaničnog Beograda o Bosni i Hercegovini koje se bazira na tvrdnji da je naša država vještačka tvorevina i međunarodni projekat koji nema budućnost.
Izjava premijera Vučića da se Srbima u BiH treba dozvoliti da sačuvaju ono za šta su se borili govori u prilog činjenici da nema razilaženja u mišljenjima između njega, Dodika, Nikolića i Ivanića. Svi su na istom fonu da se ono što je genocidom i silom oružja oteto teritorije u BiH prije ili kasnije pripoji Republici Srbiji. Sa druge strane politički establišment iz RS-a svojim insistiranjem da pripadnici OS BiH učestvuju u obilježavanju praznika kojeg je pored Ustavnog suda BiH i sama NSRS poništila pokazuje samo jednu stvar - da je njima obećana podrška iz vana za otpočinjanje procesa disolucije od Bosne i Hercegovine.
Jer, kako drugačije objasniti stav Mladena Ivanića, predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, koji javno propagira neposluh pripadnika OS BiH iz RS-a čime svjesno ili nesvjesno zagovara oružanu pobunu 3. pješadijskog puka OS BiH (regulisanu čl. 162. KZ BiH). Njegovo tvrdoglavo insistiranje ide toliko daleko da je on najavio i solomonsko rješenje za prisustvo pripadnika OS BiH na obilježavanju nezakonitog i neustavnog praznika. Bit će interesantno vidjeti šta je to Ivanić smislio, a ja se nadam da to neće koštati BiH mira i stabilnosti o kojima on stalno govori u svojim javnim nastupima.
Međutim, lično sam mišljenja da je insistiranje na prisustvu pripadnika OS BiH na obilježavanju nezakonitog i neustavnog praznika motivisano puno važnijim stvarima od prostog inata.
Posrijedi je intencija političkog establišmenta RS da se do kraja obesmisle OS BiH i da se umanji njihova sposobnost za odbranu zemlje i to direktnim podrivanjem kompletnog lanca komandovanja uspostavljenog Zakonom o odbrani BiH. Dakle, neko iz vana namjerno ljulja temelje najuspješnijeg međunarodnog projekta u BiH s ciljem potpune destabilizacije BiH.
Krajnji cilj je da se policiji entiteta RS preko NSRS daju široke ovlasti u smislu odbrane tog entiteta, jer su OS BiH kako to Dodik reče „pod kontrolom NATO-a“. U tom kontekstu Vlada RS je izdvojila 6 miliona KM za opremanje specijalne policije RS sa borbenim vozilima pješadije i drugim težim naoružanjem.
Upravo je iz ovih razloga razumljiva i reakcija generalice i komandanta NATO Štaba u BiH Giselle Wilz koja je kazala da bi učešće bilo kog pripadnika OS BiH u bilo kojem dijelu programa “Dana Republike Srpske” 9. januara predstavljalo kršenje Zakona o odbrani te da bi te osobe podlijegale disciplinskim mjerama, uključujući i otpust iz vojne službe i da bi se njihovi postupci mogli razmatrati i u kontekstu Aneksa 1A Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH.
U Aneksu 1A Dejtonskog mirovnog sporazuma stoji “Sve oružane snage u Bosni i Hercegovini djelovaće u skladu sa suverenitetom i teritorijalnom cjelovitošću Bosne i Hercegovine”.
Ukoliko se pak politički establišment RS ohrabren obećanjima iz vana polakomi da izazove OHR, EUFOR i u krajnjem NATO na djelovanje doći će do destabilizacije prilika u BiH koje odgovaraju u prvom redu Miloradu Dodiku.
Naime, on je svjestan da se obruč oko njega steže i da je samo pitanje dana kada će ponovo morati da poklekne pred pritiscima i odazove se Tužilaštvu BiH ovaj put po pitanjima Bobar Banke, Birča, Pavlović Banke itd.
Utvrđivanje njegove krivične odgovornosti u raznim aferama u RS čini političku situaciju u BiH kritično nestabilnom, jer je Milorad Dodik spreman na sve pa i na izazivanje konflikta kako bi izbjegao odlazak u zatvor. Stoga, bi bilo dobro da Banja Luka smanji ton, a da političari iz RS retoriku usmjere ka kompromisu, a ne ka ucjenama i infantilnim prijetnjama, jer time samo štite Milorada Dodika lično, a ne entitet RS.
Stoga, bilo bi dobro da političari iz RS predlože kompromisno rješenje za prevazilaženje ovog cirkusa sa održavanjem nezakonite i neustavne manifestacije koje, jasno, ne može podrazumijevati učešće pripadnika OS BiH, inače će i pored podrške iz vana, sudbina entiteta RS kao administrativne cjeline unutar BiH, biti neraskidivo povezana sa sudbinom njenog sadašnjeg predsjednika.
Takva situacija bi postavila BiH u predkonfliktno stanje u kojem bi samo jedna iskra bila dovoljna da zapali požar, koji u BiH nije nikome potreban, a najmanje narodima u BiH koji su već jednom prošli kroz golgotu. Taj požar potreban je samo osumnjičenim kriminalcima poput Dodika i njemu sličnih čiji se interesi podudaraju sa interesima određenih vanjskih faktora koji žele da u BiH ispitaju odlučnost NATO-a i koji su u tom kontekstu voljni da plate cijenu u ljudskim životima igrajući se grubo sa teško stvorenim mirom na Balkanu.
Zato će u kontekstu kompletne priče u vezi OS BiH i 9. januara biti interesantno čuti mišljenje ruskog ambasadora u BiH.