Advokat Sanja Iličić-Lukenda dobila je više desetaka presuda Ustavnog suda FBiH protiv općina i gradova u Federaciji, nakon što je Sud ocijenio da je u ovim lokalnim zajednicama prekršen Ustav FBiH.
Gradovi i općine u Federaciji se, tvrdi Iličić-Lukenda, u nekim slučajevima protuzakonito i protuustavno stavljaju iznad Federacije i ponašaju se kao da su općinska i gradska vijeća zakonodavno tijelo, iako to, kaže, nije tačno. U intervjuu za novinsku agenciju Patria Iličić-Lukenda iznosi stavove u kojima tvrdi da je i komunalna taksa na istaknutu firmu parafiskalni namet, koji nema uporište u zakonu odnosno da je to uništavanje privatnog poduzetništva i naslijeđe bivše države.
Šta su zapravo komunale takse, kakav namet one predstavljaju uopće?
ILIČIĆ-LUKENDA: Komunalne takse su relikt bivšeg sustava. To je taksa na nepostojeću uslugu, porez na zrak, parafiskalni namet "sui generis". Namet kojeg je bivša Jugoslavija koristila za uništavanje ili ograničavanje privatnog poduzetništva, jer sve što nije društvena imovina nije bilo poželjno.
Po Zakonu o komunalnim djelatnostima općine i gradovi imaju pravo uvoditi naknade za komunalne usluge te to i čine i to većina na temelju objektivnih kriterija kao što je površina poslovnog prostora, zona grada itd.
Komunalna taksa na istaknutu firmu, tvrtku odnosno porez na tvrtku kako se naziva u nekim općinama, je parafiskalni namet koji nema uporište u zakonu i to je uništavanje privatnog poduzetništva i naslijeđe bivše države.
Gradovi i općine u Federaciji se protuzakonito i protuustavno stavljaju iznad Federacije i ponašaju se kao da su općinska i gradska vijeća zakonodavno tijelo što oni naravno nisu.
U početku su donosili Odluke o komunalnim taksama na temelju Zakona o komunalnim taksama bivše Socijalističke Republike BiH ali s obzirom da je taj zakon prestao vrijediti počeli su donositi te odluke na temelju Zakona o principima lokalne samouprave u F BiH koji im ne daje pravo da samovoljno uvode takse i poreze već se izričito navodi da to mogu činiti „sukladno Zakonu“. Dakle posebnom zakonu kao izvoru materijalnog prava koji Federacija nije donijela.
Iako bi najbolje bilo, radi privlačenja investicija u našu zemlju, ukinuti te izmišljene namete, neko srednje rješenje je da Federacija donese Zakon kojim će bar limitirati iznose komunalnih taksi kako se ne bi događale nevjerojatne situacije kao što je to slučaj u Zenici.
Kao odvjetnica-punomoćnik firmi, dobili ste više desetaka presuda Ustavnog suda FBiH protiv općina i gradova u Federaciji. Kakav je stav Ustavnog suda o takvim općinskim/gradskim odlukama o komunalnim taksama?
ILIČIĆ-LUKENDA: Ustavni sud F BiH je u više desetaka ako ne i stotinu presuda utvrdio da djelatnost ne može biti kriterij za utvrđivanje različite visine taksi na istaknutu firmu jer se time krši ustavno pravo na jednakost pred zakonom ali lokalna samouprava odnosno vijećnici općinskih i gradskih vijeća i dalje provode svoju samovolju a Ustavni sud Federacije za njih ne predstavlja autoritet.
Ustavni sud FBiH je u brojnim presudama utvrdio da kriteriji za određivanje visine komunalnih taksi na istaknutu firmu mogu biti samo kriteriji koji su objektivni i realni kao što je zona grada, veličina istaknute table, niskoakumulativne djelatnosti i slično. Za svaku Odluku o komunalnim taksama, koja je propisivala vrstu djelatnosti kao kriterij, Ustavni sud FBiH je utvrdio da nije u skladu s Ustavom FBiH.
Ustavni sud je izričit u stavu da komunalna taksa na istaknutu firmu mora biti jednaka za sve obveznike bez obzira na vrstu djelatnosti kojom se firma bavi. Njena visina može ovisiti o mjestu gdje se firma odnosno tabla ističe, o zonama grada i veličini table, a nikako se to ne može određivati po djelatnostima. U suprotnom se krši ustavno pravo na jednakost pred zakonom a pored toga krši se i pravo na imovinu iz članka II-3. k) Ustava F BiH.
Kada Ustavni sud proglasi određenu odluku neustavnom, koje sve posljedice mogu biti po općinu/grad kao i odgovornost načelnika i vijećnika koji su tu odluku donijeli?
ILIČIĆ-LUKENDA: Kada Ustavni sud donese presudu i proglasi neustavnom Odluku o komunalnim taksama, koja kao kriterij uzima djelatnost, tada lokalni vijećnici donesu novu identičnu odluku ili čak povećaju takse za neke djelatnosti na koji način u konačnici i ta nova odluka bude proglašena neustavnom. Dobivamo rezultat da se godinama komunalne takse na istaknutu firmu ne plaćaju jer su sve Odluke neustavne. Kada bi ta vijeća donijela zakonite i ustavne odluke i svima odredili istu taksu tada bi se povećala novčana sredstva u proračunima općina i gradova.
S druge strane posljedica za načelnike, gradonačelnike i vijećnike je kaznena odgovornost jer je nepoštivanje tih presuda kazneno djelo iz članka 351 Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (neizvršenje sudske odluke).
Grad Zenica je prije par dana donijela Odluku o izmjeni i dopuni Odluke o komunalnim taksama, kojom je priređivačima igara na sreću taksu povećala sa maksimalnih 3.000 KM na 20.000 do 50.000 KM, ovisno od lokacije kladionice. Kakvo je vaše pravno stajalište u vezi ove odluke?
ILIČIĆ-LUKENDA: Mislim da ne treba biti uopće pravnik da bi se zaključilo da se radi o protuzakonitoj i protuustavnoj odluci.
U obrazloženju predlagatelja Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o komunalnim taksama Grada Zenice, se navodi da je predlagatelj eliminirao kriterij djelatnosti pravnog subjekta i isti zamijenio kriterijem akumulativnosti djelatnosti a očigledno je da kriterij djelatnosti nije eliminiran već naprotiv za jednu istaknutu tablu utvrđuje se iznos od enormnih 50.000 KM i to samo za djelatnost igara na sreću.
Ustavni sud F BiH donio je i presudu broj U 31/07 iz koje je jasno da kriterij „deficitarne djelatnosti“ može biti relevantan kriterij za normiranje i najnižeg iznosa za taksu na isticanje firme ali to mora biti propisano posebnom odlukom o deficitarnim-niskoakumulativnim djelatnostima što podrazumijeva da su sve ostale djelatnosti u jednakom položaju.
Mislim da će Ustavni sud FBiH, ukoliko uopće odluka Grada Zenice bude ocjenjivana, utvrditi kršenje ustavnog prava na jednakost pred zakonom ali i povredu prva na nediskriminaciju i prava na imovinu.
Zašto kažem ukoliko bude ocjenjivana od strane Ustavnog suda? Zato što smatram da ni upravni organi ni kantonalni sud neće primjenjivati ovu odluku. Oni su ovlašteni direktno primijeniti Ustav i izbjeći primjenu protuustavnog propisa ako utvrde očiglednu povredu Ustava što je ovdje, naravno, slučaj. Da su ovlašteni direktno primijeniti Ustav jasno proizlazi i iz Odluka o prihvatljivosti i meritumu Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu BiH broj CH/02/11204 i CH/02/12468.