Dragan Čović - nacija, to sam ja!

Ima li Čović kredibiliteta da se bavi politikom i da vodi hrvatski narod. Čovjek koji se potpisovao ćirilicom i izjašnjavao kao Jugoslaven, preko noći je postao nacionalni lider. Neki mediji pišu da ga je na to mjesto dovela razgranata mreža hrvatskih udbaša. Kao što je njegov patron Dodik od prononsiranog demokrate postao najgori nacionalista, tako je i Čović u nešto dužem razdoblju skrenuo u radikalne promjene od ćiriličnog Jugoslovena prema branitelju hrvatskih nacionalnih interesa.

Njegova prošlogodišnja novembarska proslava HZHB, bila je uvod u Dodikov 9. januar, sa pedesetak dana razmaka. Šta bi Dodik bio bez Čovića? Izgledao bi kao neko ko ne zna ni šta radi i ni šta hoće. Većinu svog kredibiliteta Dodik je napravio uz nesebičnu podršku Čovića. Oba su vjerodostojno samo rušili Bosnu i Hercegovinu na račun trećeg naroda. Dva bez duše, treći bez glave. Nikada nije spomenuo Hrvate u RS-u, koji su temljito istrijebljeni.

Odrekao ih se upornom šutnjom, kompenzirajući to stalnim napadima na Bošnjake i neuvjerljivom pričom o ugroženosti. Nikada nije spomenuo srpske zločine nad Hrvatima. Samo u Prijedoru ubijeno je više od 140 Hrvata, a mnogi su završili u logorima smrti. Nikada Čović nije posjetio Briševo, hrvatsko selo u kojem je ubijeno više od 70 stanovnika, djevojke i žene silovane, a rijetki preživjeli bačeni u konclogore.

Dok je slavio Herceg-Bosnu činio je to iz istih razloga kao i što će to činiti i Dodik: Za održanje u vlasti na račun stvaranja napetosti i mržnje među narodima. Podržao je referendum u RS, a onda i 9. januar i proslavu neustavnog dana RS.

Danas šuti o sankcijama Dodiku. Iz Zapadne Hercegovine su ga javno optuživali da je unaprijed znao za hapšenja generala Đure Matuzovića i devet drugih boraca HVO-a u Orašju. Dogovorio je to sa Miloradom Dodikom, ubijeđeni su Hrvati i u RH i u BiH. Njegovu grupu HDZ-ovih lidera zovu Sokolovi. Zbog privatizacije Sokola, ali i zbog sokolske brzine jednih te istih faca u zauzimanju pozicija u vlasti.

Oko njega se okupljaju udbaši ispod šinjela porodice Čolak. Uvijek su tu nekadašnji oficiri JNA. Slavko Marin je bivši oficir JNA, u Srednjoj Bosni poznat kao Salko Marin. Do 1992. godine Salko - Slavko je radio u tadašnjem Štabu Teritorijalne odbrane u Novom Travniku, a onda je kompletnu dokumentaciju odnio u travničku kasarnu JNA u kojoj je ostao sve dok ga u prvim mjesecima rata nisu zarobili pripadnici HVO-a.

Mijo Krešić, koji je zamjenik ministra sigurnosti u Vijeću ministara BiH, i voditelj Odjela za analitiku i nacionalnu sigurnost pri Hrvatskom narodnom saboru, bivši je oficir JNA i ARBiH. Čak i dobitnik Zlatnog ljiljana. Danas je nacionalna Čovićeva uzdanica. Zet Čovićev Davorin Primorac je direktor Agencije za pružanje usluga u zračnoj plovidbi, dok je za financije u istoj agenciji zaposlen i njegov brat Ivica Primorac.

Drugi zet Mario Krezić je zaposlen u Elektroprivredi HZHB, dok je njegov brat Dario Krezić savjetnik za sigurnost Dragana Čovića.

Što bi njegov politički mentor Dodik rekao za svog potomka: Bolje mu je da radi nego da se drogira. Zajedno bi se složili: Bolje im je da se drogiraju nego da ratuju. Svjedoci kažu, da u postavljanju kadrova Čović i elita HDZ-a idu toliko daleko da prijete ucjenama: Ako Bošnjaci zbog sukoba interesa ne pristaju na imenovanje njihovih kandidata, bolje reći kandidatkinja, Hrvati će bojkotovati Vijeće ministara. Naravno, to je bilo uoči 9. januara, kada je i Dodik prijetio istim scenarijem.

Podudarnosti su vrlo česte u ponašanju sankcionisanog i proevropskog primjerka. Ona vila u Barama, koju od milja zovu hacijenda, valjda zato što liči na palate najvećih latinoameričkih narko-dilera, pokazuje određenu vrstu sile, prije svega pred očima Hrvata Hercegovine. Strah komšija da pred kamerama zucnu o hacijendi, liči na nekadašnji strah od UDB-e. Posebna je priča pomjeranje riječnog toka. Vlast sa akreditacijom u vidu moćnih nekretnina, od Mostara, preko obale mora do Zagreba, lični na Titove vile na svakih par kilometara od Vardara pa do Triglava. Problem nekih ljudi je što uvijek moraju otkriti i šinjel iz koga su krenuli.

Najmoćniji bh. političar, kako su ga nekad opisivali sarajevski mediji, krenuo je danas u nekakvu novu avanturu, kao koordinator novog kruga pregovora lidera „oko nečega za nešto“. Na kraju tog kruga je Milorad Dodik, iako je je do sada uvijek bio na početku. Što je ozbiljna i tektonska politička promjena za Dragana Čovića. „Šinjel“ je moć, ali je ništa bez kredibiliteta.