Zašto bi Bošnjaci zaboravili Miloševićeve eskadrone smrti ili kakvu BiH žele Ivanić, Čović i Dodik

Piše: Prof. Nedžad Ahatović

Međunarodni sud pravde u Den Hagu je u februaru 2007. godine kao neutemeljenu odbacio tužbu BiH protiv SR Jugoslavije, odnosno Srbije, za agresiju i genocid.

Presudom je BiH ostavljena mogućnost da u roku deset godina pokrene postupak revizije ukoliko u tom razdoblju prikupi i podnese nove dokaze kojima bi poduplala svoju tužbu.

Rok za pokretanje postupka revizije završava krajem februara 2017. godine.

U kontekstu te teme aktuelni predsjedavajući Predsjedništva BiH Mladen Ivanić smatra da bošnjački političari neće uspjeti u namjeri da pokrenu reviziju tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde i da bi bilo bolje da to i ne pokušavaju!?

"Mislim da oni u tome neće uspjeti i bolje bi bilo i ne pokušavati", rekao je Ivanić.

O istoj temi je za ovdašnje medije još konstatirao i sljedeće:

 „To je bošnjačko obnavljanje tužbe, to Bošnjaci obnavljaju tužbu, nije to obnova tužbe BiH protiv Srbije", kazao je Ivanić.

Ove dvije konstatacije uvaženog člana Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda gospodina Mladena Ivanića su klasični i školski primjer šovinizma. To je vjerovatno taj kulturološki nivo, intelektualni dignitet i karakter profesora društenih zanosti Univerziteta u Glasgowu.

Uzmimo sad drugu krajnost. Obilježavanje godišnjice užasnih ustaških zločina i kasnijeg genocida nad Srbima u podkozarskim selima za vrijeme ofanzive fašista protiv Titovih partizana u ovom dijelu Bosne 1942. godine, koje se svake godine dešava u Donjoj Gradini ne može proći bez uvaženog člana Predsjedništva BiH gospodina Mladena Ivanića.  Dok je Srebrenica i obilježavanje 11. jula sa druge strane za njega izpolitizirana passe tema.

Nažalost, upravo ga to njegovo prisustvo na obilježavanju zločina i genocida nad Srbima čini cinično licemjernim, jer isti zločin genocida koji se desio nad Bošnjacima u posljednjem ratu dotični gospodin ne smatra činjenicom. 

Dakle, Mladen Ivanić smatra da je genocid u Srebrenici kao termin čisto pravo drugog da ima svoje mišljenje o tom „događaju“, iako je taj „događaj“ u nekoliko navrata pretočen u sudske presude za genocid nad Bošnjacima od strane Međunarodnog Tribunala za bivšu Jugoslaviju u Den Hagu čime je taj „događaj“ postao činjenica o genocidu.

Šta znači tako izraženo negativan stav o validnim sudskim presudama - činjenicama o genocidu od strane jednog intelektualaca, pedagoga i naučnog radnika?

Da li to znači da su bošnjačke žrtve u proteklom ratu nevažne, jer su to tada, a i danas su građani drugog ili trećeg reda, ili su te žrtve nebitne, jer su ubijene u ime kreiranja današnje Republike Srpske koja jamči političku poziciju i ugodni državni egzistencijalni komformizam ljudima poput gospodina Ivanića?

Tvrditi da su se u Aušvicu, Treblinki, Mathauzenu, Dahau, Jasenovcu, Staroj Gradišci i u Srebrenici i još desetak gradova u BiH kroz dalju i bližu povijest desili zločini genocida je stvar visokog nivoa poštivanja drugog i drugačijeg, ličnog odgoja, formalnog obrazovanja i pismenosti. 

Svaka suprotna tvrdnja je prvorazredni šovinizam i odraz jako niskog nivoa poštivanja drugog i drugačijeg, ličnog odgoja, formalnog obrazovanja i pismenosti.

Ako gospodin Ivanić ne zaboravlja (i ne treba da se zaboravi) horor koji su ustaške trupe fašiste Ante Pavelića priredile stanovnicima podkozarskih sela poput Donje Gradine prije 80 godina kada su djecu od dvije, tri godine koji plaču u kolonama Srba koje su sa Kozare sprovodili u koncentracioni logor Jasenovac ušutkivali tako što su ih otimali majkama iz naručja i bacali o zemlju držeći ih za nogicu.

Zašto bi Bošnjaci zaboravili kako su pripadnici Miloševićevih eskadrona smrti  u toplim julskim noćima '95 otimali dječake od 12 i 13 godina iz kolona koje su krenule iz Srebrenice, samo da bih par kilometara dalje ispred čela kolone ranjene s'nožem, vezivali za drvo i minirali, kako im se ne bi moglo pomoći. Zar to za gospodina Ivanića nije isti zločin? Zločin Genocida?

Moje mišljenje je da fundamentalno pitanje nije puka obnova tužbe BiH protiv Srbije za agresiju i genocid. Fundamentalno pitanje je da li gospodin Ivanić i po njegovoj tvrdnji i gopodin Čović, žele da grade Bosnu i Hercegovinu tako što će zločine nad Bošnjacima negirati i omalovažavati kao izpolitiziranu passe temu i pozivati se tobože na „mir u kući“.

Dok će zločine nad pripadnicima svojih etničkih skupina uredno obilježavati, kao što to i treba da se čini.  Ako je zločin, zločin, ma nad kime da se desio, zašto se onda taj zločin nad Bošnjacima u Bosni i Hercegovini ne osudi i putem obnove tužbe BiH protiv Srbije kao pravnog nasljednika SRJ za agresiju i genocid?

Šta je u tom slučaju ljudska i moralna prepreka za takvu osudu zločina konkretno nad Bošnjacima kod gospodina Ivanića? 

Ako takva postoji, a očigledno da postoji, postavlje se onda s pravom pitanje da li bi gospodin Ivanić osporavao istu tu obnovu tužbe da se pred tim Međunarodnim tribunalom u Den Hagu vodi postupak BiH protiv NDH za agresiju, aneksiju i genocid. Ja duboko vjerujem da ne bi. Stoga se nameće zaključak da je gospodin Ivanić, ustvari „Milorad Dodik“ sa leptir mašnom.