Nekadašnji načelnik bezbjednosti Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ljubiša Beara preminuo je jučer u zatvoru u Berlinu, piše Mondo, prenosi Patria.
Ljubiša Beara osuđen je na doživotnu robiju u Haškom tribunalu. Proglašen je krivim za genocid nad blizu 7.000 srebreničkih Bošnjaka, nakon što je VRS 11. jula 1995. godine zauzela UN-ovu „zaštićenu“ enklavu Srebrenica.
Odlomak iz Đikićevog romana
Novinar Ivica Đikić autor je romana „Ko je Ljubiša Beara, „kapetan“ srebreničkog genocida“, koji je objavljen prošle godine.
- Sve do večeri 13. jula, do prvog sastanka s Miroslavom Deronjićem, pukovnika Bearu najviše je brinulo kako izabrati dovoljnu količinu pouzdanih ubica, onih koji neće puno pitati i pričati, i kako ih u tajnosti dovesti da u dan-dva-tri usmrte nekoliko hiljada ljudi.
To ga je okupiralo više od konkretnih mjesta smaknuća, jer je mislio da neće biti nikakvih problema s ubijanjem u Bratuncu, a za konkretne lokacije pobrinut će se, ili se već pobrinuo, Momir Nikolić, načelnik Organa sigurnosti Bratunačke brigade Vojske Republike Srpske.
U večernjim satima 13. jula operacija ubijanja, uostalom, bila je u zastoju, između ostalog, zato što u Bratunac nije stigla jedinica kojoj je pukovnik Beara bio namijenio jednu od centralnih uloga u „završavanju posla“, odnosno u „raspodjeli paketa“, što je bila šifra za pogubljenje bošnjačkih zarobljenika iz Srebrenice: radilo se o Interventnom vodu Višegradske brigade Vojske Republike Srpske, vodu pod zapovijedanjem majora Milana Lukića i njegove desne ruke, Bobana Inđića. Lukićev i Inđićev vod nije stigao zbog kvara na autobusu, a novi se autobus nikako nije mogao pronaći. Čini se da major Radomir Furtula, zapovjednik Višegradske brigade, nije bio naročito odlučan da jedinicu koja je formalno bila pod njegovom komandom uključi u Bearinu operaciju ubijanja.
Više od konkretnih mjesta masovnog smaknuća srebreničkih zarobljenika, pukovnika Bearu te večeri zaokupljalo je, naravno, i uklanjanje tijela ubijenih: i onih koji su tog dana pobijeni u Kravici, u dolini Cerske i drugdje, i onih čije se pogubljenje intenzivno pripremalo. Kako skloniti leševe? Ko će to učiniti?