Da se ne zaboravi: Monstrum Ljubiša Beara 56. rođendan proslavio ubijajući Srebreničane

Ljubiša Beara rođen je 14. jula 1939. u Sarajevu, a umro je u 78. godini. U maju 1992. imenovan je za načelnika bezbjednosti Glavnog štaba Vojske Republike Srpske, u isto vrijeme kada je Ratko Mladić postao komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS). Za vrijeme napada VRS na srebreničku enklavu, ubijanja i pogubljenja koja su uslijedila, Beara je imao čin pukovnika i bio načelnik za bezbjednost Glavnog štaba VRS. Od 13. jula do 16. jula 1995. godine bio je prisutan na područjima Bratunca i Zvornika.

Ljubiša Beara bio je oficir KOS-a, a svoj zločinački put započeo je još prilikom  napada Miloševićeve soldateske na Dubrovnik.

Dužnosti Ljubiše Beare kao načelnika za bezbjednost, koje mu je povjerio njegov komandant i komandant VRS Ratko Mladić i koje su definisane propisima Jugoslovenske narodne armije (JNA) o poslovima bezbjednosti koje je VRS usvojio, bile su da prati neprijateljske aktivnosti unutar jedinica VRS i protiv jedinica VRS, te da svojim pretpostavljenima predlaže mjere kojima će se odgovoriti na ugrožavanje bezbjednosti od strane neprijatelja.

To je uključivalo kako otkrivanje izdajnika i drugih unutrašnjih prijetnji bezbjednosti u jedinicama VRS, tako i osujećivanje neprijateljskih prijetnji izvan VRS, poput diverzija, osmatranja i interventnih aktivnosti neprijatelja. Bio je zadužen za rukovođenje jedinicama Vojne policije Glavnog štaba i za predlaganje načina angažovanja Vojne policije.

On je, na opštem nivou, bio zadužen i za koordinaciju s organima Ministarstva unutrašnjih poslova u zonama odgovornosti šest korpusa VRS. Ljubiša Beara je bio odgovoran i za zarobljene bosanske Muslimane iz Srebrenice u periodu od 11. jula 1995. do 1. novembra 1995. godine.

U toku nekoliko dana nakon napada na Srebrenicu, snage VRS su zarobile, pritvorile, po prijekom postupku pogubile i pokopale više od 7.000 muškaraca i mladića, bosanskih Muslimana iz srebreničke enklave, a bosansko-muslimanske žene i djecu Srebrenice prisilno premjestile van enklave.

Ljubiša Beara, zajedno sa drugim starješinama i jedinicama VRS i MUP-a bio je član i svjesni učesnik udruženog zločinačkog poduhvata, zajednički cilj kojeg je bio, između ostalog, da žene i djecu iz srebreničke enklave prisilno premjesti u Kladanj, 12. i 13. jula 1995; te zarobiti, zatočiti, po prijekom postupku strijeljanjem pogubiti, pokopati i nanovo zakopati hiljade bosanskih Muslimana, muškaraca i mladića od 16 do 60 godina iz srebreničke enklave, u periodu od 12. jula 1995. do 19. jula 1995. ili do približno tog datuma.

Beara je jedini koji je put Haga iz Beograda krenuo iz VIP salona Aerodroma Beograd posebnim avionom, pratio ga je srpski ministar pravde Zoran Stojković i do ulaska u avion kamera Vlade Srbije, a na Aerodromu u Roterdamu u dva iza ponoći lično ga je sačekala Carla del Ponte.

Beara je svoj 56. rođendan proslavio ubijajući civile u Srebrenici. 

"Zločinački genij", kako tvrde haški istražitelji, osmislio je i sproveo egzekuciju nad više od sedam hiljada Bošnjaka u Srebrenici. Prilikom napada na tu zaštićenu enklavu, Beara je preuzeo ulogu direktnog koordinatora svih zločinačkih aktivnosti, maksimalno pokazujući svoje sposobnosti.