Čovićeva politika iz ilegale ili kako su svi „sukobi“ u BiH bošnjačko-srpski

Piše: Edina Latif

Licemjerna i najblaže rečeno ljigava politika je koju vodi član Predsjedništva BiH i lider HDZ BiH Dragan Čović. Kada je prošle godine u ovo vrijeme predavala se aplikacija za članstvu BiH u EU, iz dana u dan gledali smo ga na svim televizijama, čitali njegove izjave u novinama i na portalima.

Samo zato što je tada bio predsjedavajući Predsjedništva BiH, bio je u prilici da on, a ne recimo Bakir Izetbegović ili Mladen Ivanić, preda bh. aplikaciju u Briselu. I nije to Čovićeva zasluga, već svih institucija i zvaničnika koji su radili na ispunjavanju uvjeta. No, koristio je svaku priliku da potencira kako je „on“ uradio sve da aplikacija bude predata.

Sada, kada je gužva na užarenom bh. političkom terenu i pred golom, Čovića, naravno, ni za lijeka.

Kada je organiziran i proveden neustavni referendum, poručivao je lider HDZ BiH nakon sastanka sa svojim najboljim prijateljem i dokazanim i nezamjenjivim političkim partnerom u „zločinima prema BiH“ Miloradom Dodikom, da događaj od 25. septembra neće bitno utjecati na političke prilike u zemlji.

-Referendum će proći i drugi dan niko neće spominjati više ovu temu. Referendum je najdemokratskiji način izražavanja volje jednog naroda, poručio nam je tada Čović.

A mnogo toga se izdogađalo od referenduma do danas.

Baš taj potez, za koji je Čović mislio da će međunarodna zajednica preći preko njega, „došao je glave“ Dodika. Bio je to put kao političkom samoubistvu.

Ne nadajući se da će Vlada SAD izreći sankcije njegovom „ratnom saborcu“, Čović je odlučio da mu pomogne u dvije bitne stvari – postrojavanju pripadnika OS BiH 9. januara u Banja Luci i izradi zakona o Ustavnom sudu BiH koji bi eliminisao strane sudije.

Oko 9. januara iznenada glavnu ulogu dobio je predsjedavajući Predsjedništva BiH Mladen Ivanić.

Nije mogao podnijeti da ga neko proziva izdajicom srpskog naroda, te je uz pomoć Čovićeve ministrice Marine Pendeš, generala Jeleča i Tepšića potpomognutih bošnjačkim generalima koji su „dostojanstveno šutjeli“ (osim trojice bošnjačkih oficira koji su dali do znanja da im je država na prvom mjestu o čemu je već pisano) izveo na banjalučke ulice „etnički očišćenu“ jedinicu OS BiH.

I Čović, i Dodik i Ivanić znaju da je to bio hazarderski potez, ali od 25. septembra kada je proveden referendum prešlo se preko crvene linije nakon koje više nije bilo povratka.

Tužilaštvo BiH vodi istrage i o referendumu i o postrojavanju bh. vojnika. Optužnice će zasigurno biti podignute, što je i sam Dodik najavio tokom svoje posjete Beogradu. Šta će se dalje događati u uzavrelom bosanskom loncu, čak ni najbolji politički analitičari nisu spremni davati procjene.

I dok se sve to događa, Čovića nema nigdje. Ne javlja se.

Osim što je u januaru zasjedao HNS sa kojeg su poslane poruke o neminovnosti izmjena Izbornog zakona, kao i federalizacije Federacije BiH, odnosno stvaranje trećeg entiteta.

I ponovo se Čović dao u političku ilegalu, iz koje je poslao poruku da je protiv podnošenja zahtjeva za reviziju presude po tužbi BiH protiv Srbije. Sa „sigurne udaljenosti“ iz Mostara, dao je izjavu kako misli da to nije trebalo uraditi na ovaj način.

-Ako se željela podnijeti revizija to se moglo uraditi na jedan drugačiji način, sistemski način. Ovako je ispalo da je to uradila jedna osoba, jedan narod, rekao je Čović, koji pri tome nije pojasnio zbog čega se izmakao i doprinio direktno time da i pitanje revizije, kao i sva ostala politička budu percipirana u javnosti kao „sukob Bošnjaka i Srba“. 

Demonstrirao je tako po ko zna koji put odsustvo bilo kakve empatije za vlastiti narod, za napad na selo Ravno kojim je i započela agresija na BiH, za protjeranim i ubijenim Hrvatima sa teritorije Republike Srpske, za razaranje i ubistva u Posavini...za pritvorene bivše pripadnike HVO-a koje čak nije ni posjetio u Busovači u pritvoru, ali zato jeste Prlića i ekipu u Ševeningenu.

Taj Europejac iz Mostara, koji je u ratu iskorištavao Bošnjake logoraše iz Heliodroma za potrebe Sokola u kojem je bio direktor, jedino brine brigu kako će zaokružiti svoje carstvo.

Zaigrao je sa Dodikom, po principu ruka ruku mije.

Podržavam te u referendumu, pa u postrojavanju OS BiH, protivit ću se reviziji, ali od tebe očekujem podršku kada budu izmjene Izbornog zakona, kada budem zaokruživao svoju hrvatsku nahiju, a u tvoju dirnuti neću.  

Politika je k.... izvin'te me što psujem, davno je otpjevao Đole. Ko razumije i shvatit će, u politici sve je na prodaju, sve se može kupiti, samo je pitanje ko će ponuditi pravu cijenu.

Čović i Dodik itekako znaju trgovati, što na stolu, što ispod stola. Za tešku političku situaciju, možda i najtežu od Dejtona do danas, u kojoj se nalazi BiH optužuju prvi između redova a drugi direktno Bakira Izetbegovića, a uradili su sve da naprave kontrolisani haos. Revizija na presudu samo im je došla kao kec na 12 da loptu prebace na „protivnički teren“.